Moz-skup je kantautorski projekt makarskog glazbenika i likovnog umjetnika Ive Mozare koji predstavlja prvi dio albumske trilogije “Viter”
Album je sniman i produciran u Greenwood Studiju u Zagrebu te djelomično u kućnim studijima zaseoku Šimići i Tučepima. Kao gosti na albumu pojavljuju se Vlatko Čavar Brada (Psihomodo Pop) na električnoj gitari, Tea Bašković (Ischariotzcky) na trombonu i Teo Bušelić na klavijaturama. Sve pjesme i aranžmane napisao je Ivo Mozara, a produkciju potpisuje Antonino Šimić.
Makarski glazbeni kritičar Karlo Rafaneli za “Viter” je napisao :
“Samostalni kantautorski prvijenac makarskog glazbenika i likovnog umjetnika Ive Mozare jedno je od najneobičnijih ostvarenja koje sam čuo u posljednje vrijeme. Mozara je basist i veteran brojnih gradskih autorskih i cover bendova, no ništa me nije moglo pripremiti za “Viter”, album nastao u suradnji s mladim makarsko-tučepsko-zagrebačkim producentom Antoninom Šimićem. Glazbeno gledano, u pitanju je spartanska akustična ploča u klasičnoj “dylanovskoj” tradiciji. Glas, gitara, pokoji dodatni instrument i maracas kao jedini izvor ritma. Naizgled ništa što niste čuli milijardu puta. No duboki, monotoni bas kao glavni vokal i “zborski” prateći vokali definitivno nisu nešto što vežemo za klasični kantautorski izričaj pa cijela atmosfera vuče na neofolk na tragu nekih radova Death in June ili Sol Invictus. Dodamo li tu i tekstove fokusirane na detaljizirane opise geografije, vremena i sitnica iz malomišćanske sredine, dobijemo album koji potpuno plijeni nesrazmjerom glazbe, tematike i glasa. Možda je prerano zaključiti da je u pitanju buduće kultno ostvarenje tzv. outsider arta kakvih je kod nas oduvijek malo, no ne susreće se svaki dan ovako čudan, teško opisiv, ali nesumnjivo iskren izričaj. “
Dao sam si truda i muke i preslušao pjesme, sve, ali baš doslovno sve se podudaraju u 2 tona. Ne znam jel se pjesnik zajebavao dok je posao glazbu i tekstove, a ako nije onda očito ima problem. Tekst Dalmatinom do Zagreba izgleda ko putopis trogodišnjaka. Augustin J.U. – bože sačuvaj. Jel to itko preslušao prije nego je pušteno u javnost?
Inače dobar kritičar Karlo očito želi bit korektan prema sugrađaninu, ali to mu nije vrlina u ovom slučaju.
Dao sam si truda i velike muke da preslušam ove pjesme. Sve, ali doslovno sve pjesme podudaraju se u 2 ista tona. Tekstovi za retarde, Dalmatinom do Zagreba kao putopis trogodišnjaka s problemima u razvoju. Augustin J.U. – bože sačuvaj. Preloše, al stvarno preloše. Ne ponovilo se! Obaj album postoji samo zato što danas za izdat CD trebaš imati neki glazbeni instrument i otvorit kanal na Youtube-u.
Inače dobri Karlo ovaj put prije svega korektan prema prijatelju i sugrađaninu da ga ne povrijedi, što mu nije baš za pohvalu u ovom slučaju
I ja sam pokušao poslušati ali ne ide. Nijedna stvar da mi se imalo zakaći pa da je posli zviždim ili pjevušim,daleko od toga..
karlov ukus za muziku diktira njegove komentare i kritike.ugledao se na anđela jurkasa koji nije uspio kao glazbenik pa se zadnjih 20 godina sveti svima ostalima pišući grozne kritike.piše za makarsku kroniku jer drugdje ne može.