– Bili smo cimeri i većeg smrada nisam vidio ni u jednom zatvoru u kojem sam bio.

Smetalo mu je što ne mrzim Hrvate, kao i činjenica da sam u sukobu s dijelom svojih sunarodnjaka. Padalo je vrijeđanje da sam ‘k… od Srbina’ i tako dalje, dok jednog dana nije krenuo na jednog momka iz Splita i mene. Prebio sam ga kao vola u kupusu. I spakovao u ambulantu. – To je luđak koji je dane i noći pisao pisma na sve moguće adrese, vrijeđao, bahatio se i lažno štrajkao glađu dok je po noći kao štakor potiho u krevetu grickao napolitanke, opisao je Goran Amanović Lija iz Vrbnika kod Knina zatvorsku epizodu s Draganom Paravinjom, monstrumom kojeg čeka ponovljeno suđenje za ubojstvo Antonije Bilić.  Amanoviću je posvećen rekordno dug prijeteći grafit na zidu pravoslavnoga groblja u Vrbniku: “Lijo, dolijat ćeš – Gorane Amanoviću, ovdje ti je mjesto”.  – Ispisali su ga moji sumještani Srbi. Isti oni koji su mi 2009. zapalili dom, a potom i kuću koju mi je privremeno dodijelio APN, sve iz straha da dio njih prokažem kao zločince, što ću ipak učiniti. Idemo do kraja. Oni grafitima i paležom, a ja istinom koje se boje do te mjere da je nedavno jedan (podaci poznati autoru teksta) na brzinu kidnuo u Kanadu. Riječ je o notornom zločincu koji je haračio prominskim krajem – ispričao je u dahu nekadašnji optuženik za ratni zločin nad civilima.  Sud u Šibeniku oslobodio ga je krivnje, da bi Vrhovni sud zbog proceduralnih grešaka uvažio žalbu tužiteljstva i predmet vratio na ponovno suđenje.  – Tada sam dokazao nevinost i opet ću, ali oni su uporni i igraju na kartu moje robijaške prošlosti koja nema veze s ratnim događajima – nastavio je.  Ispričao je kako je laž da je bio pripadnik postrojbi krajiških Srba, u što smo se uvjerili u dokumentaciji. Proglašen je nesposobnim za vojnu službu jer si je 1988. na odsluženju roka u JNA u Kumanovu prerezao žile. Još 1994. otišao je živjeti Bosansko Grahovo i bavio se stočarstvom. U KP domu Zenica završio je nakon što je 2006. zatekao suprugu s ljubavnikom u krevetu te ih oboje prebio. Prebacili su ga u ekstradicijski zatvor u Sarajevu, odakle je izručen Hrvatskoj. Vodili su ga i u selo Suknovce radi suočenja sa žrtvom silovanja. Žena je rekla da ga nikad nije vidjela. (Slobodna Dalmacija)