Mislili su neki već nas neće biti, ni veselje svoje nisu znali skriti, raselit nas triba da nas manje ima, nisu tu ni bili tad će reći svima. Tko bi rekao da će ove riječi pjesme Dražena Žanka za tako malo vremena postati proročke riječi za jedan narod koji svoju povijest uistinu piše na tvrdoj stini ovozemaljskog života
Prošli smo Domovinski rat koji je bio uistinu težak i krvav i samo uz pomoć Boga izašli smo kao pobjednici. Mi koji smo preživjeli bili smo ushićeni i sretni tom činjenicom i spoznajom da smo i osobno doprinijeli velikoj pobjedi i nastavku normalnog i sretnog života.
Mislili smo da je to bilo dovoljno da svi skupa započnemo sa jednim nadasve pravednim životom jer smo to svojim doprinosom i zaslužili. Tada smo se osjećali jako moćno i ni zamisliti nismo mogli da bi netko nevažan na tako brutalan i ponižavajući način mogao obezvrijediti tu našu žrtvu koju smo podnijeli za opće dobro.
I onda malo po malo, iz dana u dan, najprije su nas oni koji su rat izgubili počeli optuživati i na najprljavije i najprizemnije načine sve poduzeli kako bi našu žrtvu prikazali kao zločin.
I dok se mi još nismo ni snašli jer kao istinski i pošteni branitelji ništa od toga nismo očekivali, stvar je otišla tako daleko da su nas izdali i domaći političari i među one koji su iznijeli cijeli teret rata radi svojih pokvarenih političkih ciljeva ubacili su sjeme zla koje im je privremeno, samo privremeno, dalo i daje prividne rezultate koje su i zamislili.
Zločinački umovi, mentalni baštinici komunizma, su u kuhinjama smrti skovali zločinački plan
kako na krvi izmanipuliranih jadnika kojima su, gazeći sve moralne i ljudske norme, za ne male novce , prodati nešto što nikako i nikada ne bi smjelo biti na prodaju.
Daleko iza očiju i ušiju javnosti, onima koji su željni ovozemaljskih naslada i uživanja bez rada uspjeli su ih uvjeriti i pored toga što su im za velike novce prodali status branitelja učinili veliku, veliku uslugu za koju su im još dužni i dati glasove na izborima jer će im tek tada doći med i mlijeko kad oni uz njihovu pomoć dođu na vlast.
Možete li zamisliti pošteni svijete kakvi su to moralni monstrumi od ljudi koji su pristali na takvu igru i za novce dobili status branitelja, ali i dobili status ovce koja će blejati kad se ovima na vlasti prohtije. Možete li zamisliti kakvu su bol ti ljudi nanijeli istinskim braniteljima i kako su tim činom nepovratno uništili svoju ljudskost.
Ni sanjati nisu mogli ti jadnici da su onoga trenutka kad su potpisali ugovor s vragom (čitaj kupili status branitelja),postali privjesak u rukama ograničenih ljudi koji hoće uzeti bezgraničnu moć i monopol nad svima.
U toj eroziji vrednota ovi „zemaljski bogovi“ nakon što su dobro i bez znoja napunili svoje džepove od jadnika bez lica i naličja kojih je ne mali broj digao i kredite kako bi utažili financijsku žeđ „svojih dobročinitelja“, dopustili su da ovi novopečeni „branitelji i ranjenici“ koju godinu uživaju u svojim dobro plaćenim, otetim primanjima, a onda kad je ponestalo novca te iste „branitelje i ranjenike“ poslali na reviziju.
Istom prilikom su ih zaplašili kako bi opet od tih isti jadnika izvukli dodatni novac jer im je rečeno da nemaju dovoljno validnih dokaza za njihova „krvlju i znojem“ stečena primanja.
I kada je revizija to očekivano i pokazala, odnosno utvrdila da su njihovi „dokazi“ nedostatni da bi mogli nastaviti opisana primanja i zaprijetili da će ukoliko ne ponude nove validne dokaze morati vratiti sva primanja koja su do tada dobili, nastala je panika.
Ali majstori obmane su paniku stvorili planski jer se u strahu najlakše vlada i gle čuda tim istim jadnicima koji su svoja „krvlju i znojem“ stečena primanja morali masno platiti ponudili mogućnost da postoje ljudi koji će im „opet pomoći“, ali će im ovi „hrabri branitelji“ to opet morati masno platiti jer im opet čine veliku, veliku uslugu, na što su ovi izmanipulirani jadnici bez časti, željni kruha bez motike, naravno pristali jer su prevarom zadojeni i drukčije ne znaju.
Nikako da spoznaju da su „zemaljski bogovi“ koji im prodaju braniteljska i invalidska prava stvorili začarani krug, da su svi dobro uvezani i da predobro žive od njihovog novca, ali je na žalost pohlepa ovih ljudi za lagodnim životom jača i od razuma. Ne čudi stoga događaj od prije nešto više od mjesec dana kada je u uredu jednoga Ljubuškog odvjetnika došlo i do fizičkog napada na klijenta kojem je bio visok račun odvjetničkih usluga.
I kako kaže narod:“kolo sreće se okreće“, tako se džepovi majstora obmane pune, a maloumni uvijek ostaju maloumni jer su osim novca izgubili ljudskost ako su je uopće i imali jer oteti nekome ono što je zaslužio da bi sam uživao u nečijim otetim zaslugama je grijeh koji vapi u nebo. Kako mislite odgajati djecu i izdržavati obitelji u takvim okolnostima i nadati se dobru i pravdi pitanje je koje zaboravljeni i razvojačeni branitelji bez ikakvih ratnih primanja postavljaju ovim izdajnicima roda ljudskoga.
Podsjećamo vas na Judu koji je nakon što je izdao Isusa i ubrzo spoznao što je učinio, došao u hram pred Velikog svećenika i njegovu pratnju te je želio vratiti novac koji je dobio za izdaju, a oni mu odgovaraju da se taj novac ne može vratiti u hramsku blagajnu jer je krvarina. E pa sad vas javno podsjećamo, vas koji ste kupili, odnosno oteli prava istinskih branitelja, da je taj novac koji dobivate također krvarina.
Kao što je Juda izdao krv nevinu tako ste i vi izdali krv svih pravih istinskih branitelja, ponajprije onih pokojnih a onda i ovih živih i shvatite već jednom da ste tim činom navukli prokletstvo na sebe osobno ali i na vaše obitelji.
Ako ova svoja zlodjela mislite prikriti i praviti se da nitko od ljudi za njih ne zna i da se možete sakriti pred Bogom sjetite se starozavjetne priče o Kajinu koji je ubio brata Abela i mislio da je time sve riješio. Ali onda ga imenom zovne Bog i pita:“Kajine gdje ti je brat“?
Želite li doći u takvu situaciju radi svojih egoističnih nagona i pohlepe za novcem? Samo naprijed, vaš sumrak života nije daleko.
Svjesni smo po tko zna koji put da ćemo mi zaboravljeni i razvojačeni branitelji zbog naših upozorenja opet dobiti etiketu da nismo društveno korektni jer ne širimo društveno političku snošljivost, ali mi vam poručujemo da pokorništvo po svaku cijenu i sluganstvo nisu naše odlike.
Još jednom vama „braniteljima i invalidima“, skupa sa političkim „moćnicima“ koji su vas stvorili radi svojih apetita poručujemo da ste možda sve ostvarili ali ste dušu vragu prodali.
Prodali ste i naše snove i za to će te odgovarati pred pravednim sucem.
Je li moguće da je ova država toliko trula da i pored činjenice da je na završetku rata 1995.godine HVO brojio nešto manje od 37 000 vojnika, a da se u 2021.godini u registru branitelja vodi sada već preko 200 000 vojnika HVO-a i da nikakva institucija čiji bi to posao trebao biti ne poduzima apsolutno ništa. Ako znamo za činjenicu, a znamo je pouzdano da je Armija BiH na kraju rata brojila 229 543 vojne osobe, a danas 2021.godine skupa sa HVO broji preko 600 000 vojnika onda je jasna činjenica da je u registru branitelja danas evidentirano više od 400 000 vojnika Armije BiH.
Ovdje je dakle poremećena elementarna logika jer bi branitelja trebalo biti puno manje, a ima ih puno više. U BiH se dakle događa prirodni fenomen, branitelji uopće ne umiru, dapače u nas se branitelji stalno rađaju i rađanje još uvijek traje. Ostaje samo nejasno kako to da taj fenomen nitko do sada nije istražio, pa i prekopirao jer je uistinu fenomen.
Prema popisu stanovništva iz 1991.godine u Ljubuškom je tada bilo 25 180 stanovnika Hrvata. Prema podacima Ureda za obranu Ljubuški ukupan broj vojnih obveznika u evidenciji je bio 7219, a ukupan broj borbeno angažiranih je bio 2821, što je bilo svega 39% od ukupnog broja iz evidencije. Dakle nešto više od jedne trećine i naravno da se postavlja pitanje gdje su bili ostali i je li broj današnjih branitelja za grad Ljubuški, pogotovo onih koji primaju novac po raznim osnovama iz rata relevantan.
Eto razloga zašto nam iz Gradskog Ureda za branitelje ne žele dati podatke o onima koji primaju egzistencijalnu novčanu naknadu iako smo im to pismeno zatražili već četiri puta, a oni se pozivaju na zakon o zaštiti osobnih podataka koji je u stvari samo paravan za razne kriminalne djelatnosti.
Narod dakle osim što živi u neopravdanom strahu živi i u neznanju, ali živi i bezbožno klanjajući se zlatnoj teladi a ne Bogu Stvoritelju.
Ne čudi stoga dio iz pisma blaženoga Kardinala Stepinca iz 1953. godine koje je uputio svećeniku Josipu Gjuranu kojeg su teško progonili i mučili pripadnici UDBE u kojem kaže:“Molite i za onaj tako zvani „narod“, onu šačicu zavedenih i zaslijepljenih ljudi, da im se otvore oči i da nađu put k Bogu svome prije nego ih zadesi pravda Božja“.
Da li će narod i pored brojnih Božjih opomena progledati ne znamo, jer se i kroz povijest gledano Bog uvijek nudi ljudima, ali je nevjerojatno koliko ljudi zbog svoje ogromne pohlepe više vjeruje bogu novcu nego Bogu Stvoritelju i Otkupitelju. Zašto ovaj narod uporno bira Barabu, a odbacuje Isusa kojega tretira kao servis u nevolji, teško je pitanje, ali bi morao znati da je vrlo opasno to kad se više njeguje forma nego bit, da se postane glumcima više nego svjedocima.
Mi zaboravljeni i razvojačeni branitelji još jednom upućujemo svoj vapaj koji postaje krik a nikako žamor i svjesni smo da nas mnogi mrze ali samo zato što govorimo istinu koja mnoge pogađa zbog njihovog načina života. Još jednom pozivamo one koji su oteli prava istinskim braniteljima da se pokaju, jer bi trebali znati da se ne može popuštati kad je u pitanju istina jer istina nije roba kojom se može trgovati.
Mi svoja prava koja tražimo u ime svih branitelja, a to je časni braniteljski dodatak, još uvijek nismo ostvarili jer se radi o bešćutnoj i ne osjetljivoj vlasti koja nas sve ove godine ponižava i doživljava kao neprijatelje što nije slučaj niti u jednoj državi na svijetu, ali im i ovom prilikom poručujemo da mi nećemo odustati i nikada i da ničija nije gorila do zore.
UZB – Podružnica Ljubuški