Domovinski pokret Makarska objavio je svojevrsni proglas u kojem detektiraju određene probleme, ali nude i rješenja
U nastavku objavljujemo cjeloviti tekst proglasa objavljenog na njihovim službenim Facebook stranicama.
Donošenje studije i plana razvoja grada i cjelokupne zajednice sa svim prirodnim resursima, ljudskim faktorom razvoja mladih, te s naglaskom na socijalnu osjetljivost. Problem infrastrukture (vodovod, kanalizacija, parking, kolektor otpadnih voda, gospodarenje otpadom)Zaštita prirodnih resursa kroz donošenje adekvatnih prostornih planova. Problemi u gradu, su najveći. Mislimo na uznapredovalu izgradnju koju ne prati potrebna komunalna infrastruktura; vodovodna mreža, sustav oborinskih voda, kanalizacija, prometnice, nogostupi itd. Trebamo poboljšati uvjete življenja mladih sa njihovom djecom(igrališta sa umjetnom travom bi trebala biti u svakom kvartu, jer smo svjedoci da se iz Makarske iseljavaju mladi ljudi.
Nastavno na eruptirajuću betonizaciju Makarske, naš grad dobiva vrlo jasnu vizuru jedne neuredne sredine u kojoj se ne zna tko pije,a tko plaća. U nekim medijima, Makarsku uspoređuju sa brazilskim favelama i to nam ne služi na čast. Problem je svakako i neadekvatna zdravstvena zaštita jer unatoč obećanjima vladajućih u izbornoj kampanji 2017,,a jednako i u ovoj 2021., od Doma zdravlja nema ni „d“. Problem predstavlja i činjenica da iz Makarske iseljavaju mladi u potrazi za boljom budućnošću. Mogli bismo još dugo nabrajati probleme, no krenimo sa potencijalima. Nesumnjivo je Makarska grad velikih, ali neiskorištenih potencijala. Makarska ne može biti solo igrač i bez povezivanja sa našim Zabiokovljem, čitavom Makarskom rivijerom, nećemo daleko stići. Makarsku vidimo kao sjedište ovog dijela Jadrana koje osim Zabiokovlja i Rivijere čini i Vrgorska krajina.
Osim turizma kao glavne industrijske grane, najveći potencijal su ljudi. Vrijedni ljudi koji svojim vještinama, znanjima, pozitivnoj energiji mogu ovaj grad učiniti primjerom, a ne slučajem. Makarska mora postati mjesto ugodnog i kvalitetnog življenja. Turizam krhka gospodarska grana i treba nam program za razvoj nekih drugih privrednih grana? Turizam predstavlja i predstavljat će uvijek vrlo značajnu gospodarsku granu. Normalno je da je ova pandemija napravila dosta štete ne samo u našem gradu nego na globalnoj razini. Mislimo da moramo ozbiljnije razmišljati o unapređenju turističke ponude, odnosno podizanja kvalitete tako da Makarska postane turistički grad sa četiri ili čak pet zvjezdica. Uostalom ,više štete je makarskom turizmu je donio nedefinirani Prostorni plan Splitsko -dalmatinske županije n Makarskoj se događa masovni turizam zbog prevelike izgrađenosti koji generira većim brojem gostiju, a manjoj dobiti(stanovi koji se iznajmljuju na crno).
Umjesto da se okrenemo brižljivom planiranju modernih, kvalitetnih turističkih sadržaja, obogaćivanju turističke ponude, mi smo krenuli u nasipavanje mora kako bismo proširili kapacitete plaža! Dokada? Za pet godina ćemo imati još 20, 30 ili 40 posto više gostiju pa ćemo dodatno nasipavati more dok ne dođemo do Hvara?! Naravno, malo karikiram, no moramo podvući crtu. Potrebna nam je moderna marina, hoteli i kampovi sa pet zvjezdica kao i drugi sadržaji koji će rezultirati manjim brojem gostiju, ali većom kvalitetom. Tada najprodavanije jelo u makarskim ugostiteljskim objektima neće biti pizza cut i kugla sladoleda, apartmani se neće moći unajmljivati za 8 eura po osobi u srcu sezone, na plažama neće biti čovjek na čovjeku, a sezona će umjesto 35 ili 40 dana trajati dvostruko dulje kao što je to slučaj u mnogim dalmatinskim gradovima. Kao što sam prethodno naglasila, najveći problem je nedefinirani Prostorni plan Splitsko-dalmatinske županije. Pun je rupa i otvara prostor za velike manipulacije. Iako mnogi za ovakvo stanje okrivljuju aktualnu HDZ-ovu vlast, njihov je tek dio odgovornosti. Hitno moramo inicirati izmjene i dopune Prostornog plana i regulirati što se, koliko i gdje može graditi u Makarskoj. Tako nam se neće više događati da između pet urbanih vila s bazenima i pogledom na more nikne četverokatnica.
Održivi turizam predstavlja jedan jako širok pojam, no on je moguć i primjenjiv, svakako prijeko potreban. Jednostavnim jezikom rečeno, Makarska može i mora iskoristiti sve resurse koje ima i staviti ih u određenoj mjeri u funkciju turizma. To su brojne prirodne znamenitosti, Park prirode Biokovo, prekrasna obala koju devastiramo, iznimni potencijal poljoprivrednika, pa i stočara našeg zaleđa, duga povijest i tradicija našeg kraja, kulturne znamenitosti itd. Dakle, Makarska ima sve uvjete za održivi turizam, no u tom slučaju makarskim turizmom moraju upravljati znalci, stručnjaci, a ne podobni stranački poslušnici kojima je domet ostvariti visoku mjesečnu plaću. Nasipanje plaža je jako osjetljivo pitanje, nije nam nužno, ali svakako sa ovolikom izgradnjom moramo naći načina širenjem plažnih kvadrata i odgovor na to bi nam mogla dati jedna kvalitetna studija koja bi po struci napravila smjernice kako osmisliti to proširivanje. Svjesni smo činjenice da se zadnjih 25 godina stihijski more nasipa nekvalitetnim materijalom. Nažalost,ne možemo vratiti izgled naših plaža onakvima kakve su izgledale prije 50 godina, ali možemo zaštititi ovo šta je ostalo. Da bi ponovno oživjeli morsku faunu, te biološku raznolikost makarskog priobalja potrebno je ostvariti polaganje umjetnih staništa za morski svijet. Nepovratno smo uništili prirodne ljepote obale sve radi masovnog turizma i sitnih malih interesa pojedinaca. Biokovo, s aspekta turističke valorizacije, ali i zaštite prirode, budući se Makarska i u županijskom master planu navodi kao spoj mora i planine? Upravo je to ono za što se mi u Domovinskom pokretu i zalažemo.
Makarska, ponavljam, ne može biti solo igrač. Bez Biokova, Zabiokovlja, ali i Vrgorske krajine koja baštini snažni poljoprivredni potencijal, Makarska ne može dugoročno opstati u turizmu. Turistima koji dolaze u naš kraj, moramo ponuditi spoj sa božanstvenom prirodom velikog Biokova, ponuditi im prirodnu i zdravu hranu na stolovima, pružiti im nezaboravan doživljaj upravo tog spoja mora i planine. Kvaliteta života u gradu van turističke sezone se rijetko pored “opipljivih” problema navodi kao važna stavka. Imamo Turizmu kao najvažnijoj gospodarskoj grani u Makarskoj pristupa se površno, stihijski. Pumpamo nekakve događaje ljeti, sve pod egidom bolje turističke ponude, a zimi nam je najveća zabava gledanje televizije. Primjerice, što će Makarskoj kazališne predstave ljeti u sklopu Makarskog kulturnog ljeta? Odlično, imamo predstave, glumce iz Zagreba i drugih hrvatskih gradova, ali budimo realni. Ni Slovaci, ni Mađari, ni Poljaci neće doći na tu predstavu. Kada već financiramo određene sadržaje, onda ih rasporedimo kroz cijelu godinu. Lijepo je voditi računa o turistima, učiniti im boravak u našem gradu što ljepšim, no moramo voditi računa i o naših 13 tisuća stanovnika koji su tu cijelu godinu i koji također imaju određene potrebe. Mladi se rijetko vraćaju Jasno je da je problem složen Konkretnim brojkama ne raspolažemo, no sasvim je razvidno da se veći broj naših mladih koji odu iz Makarske na školovanje, ne vraća u svoj grad. Ne čudim im se. U Makarskoj su mladima mogućnosti poprilično ograničene. Zato je i potrebno usmjeriti energiju u to da Makarska doista postane sjedište ovog dijela županije sa brojnim sadržajima koji će privući mlade ljude da se vrate i da ostanu u svom gradu. Pritom mislim na Dom zdravlja, visoko učilište, ulaganje u gospodarstvo, mikro poduzetništvo s naglaskom na tradiciju jer pr. nema ni jednog dobrog razloga da se u Makarskoj ne otvore pogoni za proizvodnju ugostiteljske opreme i potrošnog materijala. Treba nam i regionalna tržnica koja će okupiti poljoprivrednike ovoga k Proračun Grada Makarske je nerealan i nije razvojan.
Rekordno visok proračun u tekućoj godini imamo zahvaliti očekivanoj naplati komunalnog doprinosa na novogradnje. Desetljećima govorimo o žičari i samo spominje ove teme u mnogima izaziva gorčinu. Međutim, žičara svakako predstavlja kapitalni projekt koji bi se financirao kroz model javno privatnog partnerstva. To znači da bi privatni investitor uložio novac u žičaru i sljedećih pr. 20 ili 25 godina ostvarivao prihod po odobrenoj koncesiji, a nakon toga bi Grad Makarska postao vlasnikom ili suvlasnikom. Potrebna je i hitna rekonstrukcija Jadranske magistrale s posebnim naglaskom na petlju na Voliciji. Jedan od kapitalnih projekata je i prije spomenut Dom zdravlja itd. Svaki projekt bi se financirao drugačijim modelom. Grad Makarska teško da može financijski iznijeti kapitalne projekte, no po uzoru na druge gradove kao što su Split ili Zadar, možemo i moramo računati na sredstva iz resornih ministarstva kao i fondova Europske unije. Poboljšali kvalitetu u zdravstvenom sustavu i s kakvim modelom? (odcjepljenje, sufinanciranje nadstandarda…). O toj temi je već dosta toga rečeno. Nema poboljšanja kvalitete zdravstvene zaštite bez osnivanja Doma zdravlja sa ginekološkom ambulantom, radiologijom, laboratorijem i drugim sadržajima. Makarskoj već sada gravitiraju žitelji čitave rivijere, Zabiokovlja, Vrgorske krajine, te smatramo da bi isti trebali participirati u sufinanciranju Doma zdravlja. Govorimo o 55-60 tisuća ljudi kroz godinu, a u ljetnim mjesecima se ta broja višestruko povećava. Split je blizu, a daleko. Makarska kao grad mora iznaći sredstva da sudjeluje što je više moguće u financiranju ambulanti, liječnika, adekvatnu zdravstvenu zaštitu. No, to je nemoguće bez partnerstva sa Domom zdravlja SDŽ.
Nadamo se da će dogovor u ožujku donijeti rezultate, i da neće biti još samo jedno predizborno obećanje kojih smo se naslušali. Pitanje organizacije gradske uprave je pitanje na koje treba studijski odrediti i poboljšati gradsku upravu. Grad Makarska ima relativno velik broj zaposlenih obzirom na činjenicu da broj stanovnika u odnosu na 20 godina ranije nije značajno porastao, no broj zaposlenih u administraciji Grada je itekako nabujao. To, naravno, ne znači da ćemo se zagati za smanjenje broja zaposlenih u Gradskoj upravi ili ne daj Bože, otkaze. Držim da obzirom na broj zaposlenih, Gradska uprava može biti daleko bolji servis građanima i pravilnom preraspodjelom poslova, unutarnjom organizacijom rada, može se postići visokokvalitetna učinkovitost. Kultura je užasno marginalizirana i ta tema mi često okupira misli. U ovom modernom brzom svijetu često zaboravljamo što su prave vrijednosti, što nas čini ljudima, što nas čini drugačijima, sretnijima, zadovoljnijima, Kultura je ukras svakog društva bilo da je riječ o duhovnoj ili materijalnoj. Nažalost, kulturu politika uglavnom zapostavlja i tek deklarativno mnogi o njoj govore. Makarska, konkretno, ima bogatu kulturnu povijest, ali i sadašnjost. Makarska se može podičiti sa čak 43 kulturna dobra, u našem gradu su živjeli i stvarali mnogi čija djela danas krase brojne svjetske galerije. Proračun mora biti na dobrobit svih građane, čitave javnosti, pa tako i one kulturne javnosti. Smatram da je u kulturu potrebno stalno ulagati i unaprjeđivati kvalitetu kulturnog života. Tu doista možemo računati na novce iz europskih fondova jer se europskim novcima samo u Dalmaciji obnovilo na desetke kulturnih znamenitosti i to će biti važan dio politike Domovinskog pokreta.
Živimo u teškim vremenima, pa su i potrebe u tzv. socijali velike. Građani odvajaju novac kroz lokalne poreze i ostala davanja za funkcioniranje Gradske uprave. Red je da dio tog novca vratimo građanima. Prije svega tu mislim na umirovljenike i nezaposlene kojima je potrebna pomoć, ne uvijek nužno u novcu. Grad Makarska mora osigurati svakoj socijalno ugroženoj osobi djelomično ili potpuno plaćanje režija, ovisno o konkretnoj socijalnoj slici, ogrijev za zimu, božićnice i uskrsnice, osnovne potrepštine za normalan život, povećati socijalni bodovni cenzus kako bi što više djece moglo primati besplatnu marendu. Mnogima će to zvučati kao utopija, no vjerujte mi, Grad Makarska to može. Možda ćemo zato morati ukinuti putovanja naših gradskih dužnosnika po svijetu, možda ćemo ukinuti i reprezentaciju u restoranima i hotelima, a možda ćemo ukinuti i neke druge privilegije koje su sada prihvaćene kao nešto što zovemo „must have“. Ne može ni jedan zaposlenik Grada Makarske na račun proračuna pojesti kilogram janjetine u restoranu do kojeg se dovezao službenim automobilom i odakle je službenim telefonom obavljao privatne razgovore dokle god u Makarskoj postoji i jedna osoba koja taj dan nema što za jesti.