Prvostupanjska presuda Haškog suda za Jovicu Stanišića i Frankija Simatovića, koja iznosi 12 godina zatvora, nije dobro sjela mnogim Hrvatima. Oni misle da Stanišić i Simatović nisu dovoljno kažnjeni, ali nitko se ne pita tko su im bili hrvatski jataci, piše na početku svog pisma jedan naš čitatelj koji, za sada, želi ostati anoniman
“Hrvatska komunistička vlast je znala da JA naoružava Srbe u Hrvatskoj i BiH još 1986. godine, ali ništa nije poduzela da to spriječi. Za naoružavanje Srba znali su Račan, Milović i Latin, a znao je i Ante Marković. Svi oni su znali da se srpski civili u Hrvatskoj i BiH naoružavaju. Svi su znali da iza toga stoji Generalštab JA i da operaciju vodi kosovac iz Sarajeva Aleksandar Vasiljević, a nadzor su vršili Franki Simatović i kapetan Dragan sa otoka Vira.
Hrvati koji su naoružavali Srbe Vssiljevića su znali samo kao šefa iz Sarajeva i svi su bili naoružani američkim Koltovima. U igru je bilo uvučeno još dosta Srba koji su bili oficiri JA u Sloveniji, Hrvatskoj i BiH, a imali su vikendice na otoku Viru. U Vir je dolazio i jedan pravoslavni paroh iz Korenice, a danas kad sam mu vidio sliku, mogu reći daje to bio srbski paroh Malobabić.
Franki Simatović i kapetan Dragan su stanovali u kući Dragana Jarčevića, koji je, po nekima, bio bogati poslodavac iz Austrije. Po drugima on je bio šef Jugoslavenske vojne misije u Beču. Preko dana su najviše boravili u krčmi Partizanka koja se nalazila u blizini te kuće. Nepobitna je činjenica da se iz te kuće i privlačkog mula koristilo Morseovo pismo. Bilo je više punktova sa kojih su se slale poruke. To su bile vikendice srbijanskih ”oficira” iz Slovenije, Hrvatske i BiH. Neki su imali i radio stanice. Očito, operacija se provodila tajno.
Oni su od 1986. godine imali svoje jatake u Zadru, a od 1987. godine i u Viru. Čini mi se da je oružje Teritorijalne obrane u Hrvatskoj predano JA prije nego se danas vjeruje. Hrvatski komunisti su čuvali Jugoslaviju, a Srbijanci i JA su stvarali Veliku Srbiju. Tako se i danas ponašaju hrvatski komunisti. Oni bi najradije ukinuli hrvatsku državu. Hrvatska je osuđena na nestanak, ali hrvatski birači još nisu prepoznali da im državu ruše bivši komunisti koje su oni izabrali na izborima.
Gdje i kada je započelo naoružavanje Srba u Hrvatskoj i BiH?
Prve isporuke oružja su dolazile iz Bara u uzgajalište ribe Cenmar na Ugljanu, odakle se kamionima prevozilo u Ravne kotare i Bukovicu te u Bosansko Grahovo. Bez ikakve sumnje za ovu operaciju su morali znati tadašnji direktori Cenmara, a Srbe su na tim prostorima pod prisilom naoružavali Hrvati koji su bili lažno zaposleni u Cenmaru. To je trajalo sve do zaustavljanja kamiona sa oružjem kod Biograda 1987. godine. Tada je u Zadru pod čudnim okolnostima ubijeno više zadarskih ”milicajaca”, a počinitelji tih ubojstava nikada nisu otkriveni. Još ranije su se u Viru pojavili Franko Simatović i kapetan Dragan, gdje su se zadržali sve do balvanske pobune i za sedam dana nestali iz Vira. Vratili su se ponovno i viđeni se u tadašnjoj gostioni Plaža na otoku Viru. Tada su Srbijanci i Srbi bježali iz Vira.
KOS je 1988. godine bio za načelnika SUP-a u Zadru doveo Iliju Čurčića iz Bosne koji je u stalnoj vezi sa umirovljenim pukovnikom KOS-a u Zadru Nikolom Budijom koji je porijeklom iz Vira. Sekretar SUP-a je bio Janko Ćurko, a načelnik SDS je bio Branko Barbir. Oni su bili jataci kosovca Aleksandra Vasiljevića. Nikola Budija odlazi u Vir i postavlja svoje ljude u MZ Vir 1987.godine i priprema za naoružavanje Srba preko otoka Vira i ”kasarne” Šepurina u Zatonu. U Savjet MZ Vir postavlja Davora Kapovića, Ruda Kapovića i Šimu Budiju. Šime Budija je umro, a Davor Kapović i Rudi Kapović nakon rata su postali virski tajkuni.
Već u ljeto 1988. godine ruši se jedna kuća u uvali Meka koja je izgrađena prije izgradnje Virskog mosta i više temelja u njezinoj blizini. Istovremeno je trebala biti srušena jedna kuća kod mosta, ali zbog prosvjeda to je odgođeno i srušena je noćnom diverzijom u siječnju 1989. godine. Diverziju je vodio građevinski inspektor Jovičić, a na čelu te inspekcije je bio Kukolj. Obojica su bili Srbi i obojica su se često sastajali sa predsjednikom Savjeta MZ Vir Davorom Kapovićem u njegovom ilegalnom pansionu Katarini koja je bila ”njegovo” vlasništvo. Dakle, nalog za rušenje tih objekata je dao Davor Kapović i tako prikrio ulogu KOS-a i JA.
Hrvatska je danas osuđena na nestanak, ali hrvatski birači još nisu prepoznali da im državu ruše bivši komunisti koje su oni izabrali na izborima”.