Ovaj tekst posvećen je gđi.Zlati Aničić i gosp.Osmanu Piriji, priznatim i poznatim vinemejkerima, koji su ostavili duboku-neponovljivu brazdu u Hercegovačkim vinogradima, a Blatinu i Žilavku predstavili svijetu(vinskom i tržišnom)na takav način, da su se pile s najvećim oduševljenjem
Piše: Hrvatin Tomašević
U ugodnom sam društvu, uživam u zornom primjeru iznošenja činjenica, na način da još nitko nije tako znao, reći pravu stvar o dostojanstvu gospodarskog duha i poduzetničkog rizika plasmana i distribucije Hercegovačkih vina na svjetska tržišta, kako nam je prof.Željko Šuman onako pucketajući s nepca, dobra okusa na jeziku i lijepo zatvorenog voćnog okusa vina u nosu, zavodljivo pred nas izlio vinsku misao vodilju: “kad imaš vino,a za koje ti nitko u svijetu ne zna, to ti je kao i da ga nemaš“ Bravo, prave riječi!
Gospodo Vinari, ako danas niste prisutni ili ne organizirate degustaciju u Londonu, NewYorku, Moskvi, HongKongu, Singapuru, Pekingu…kako onda da se zna za Vaše Blatinu i Žilavku. Na priliku Vam idu dvojica Hercegovaca-Marin Čilić i Ivan Dodig svjetski teniski asovi, kojima su te metropole drugi dom, dajte im vjerodajnice, proglasite ih ambasadorima Blatine i Žilavke.
Gospodo Vinari, nekoliko stvari ovdje zahtjeva Vašu pozornost! Prvo: kratko razmišljanje o zajedničkom nastupu na navedenim tržištima. Drugo: mogućim zaprekama i njihovu prevazilaženju, stvaranjem mogućnosti predstavljanja, prodaje i distribucije vina na svjetskom tržištu. Treće: osmišljen prijedlog načina marketinških aktivnosti i poslovnog djelovanja.
Ovim tekstom samo želim naše Vinare potaknuti da ne oklijevaju pri svim novim poduzetničko-poslovnim pothvatima, jer oni zasigurno pripadaju već dugo priželjkivanim uspjesima za Blatinu i Žilavku. Plasman i prodaja naših vrhunskih vina u gospodarskom smislu je od najveće opće koristi i nameće se samo od sebe, stoga nikoga i ne moramo posebice uvjeravati. U Hercegovini, kroz povijest, u svim vremenima i nevremenima, uzgoj dviju valjanih i autohtonih loza, istovremeno izvrsnih vinskih sorti, bilo je uzorom gospodarstva i od plemenita značaja, a i od velike koristi vinogradarima, vinarima i narodu u cjelini.
Kakav bi imali uspjeh? Vjerujem da je to posao koji puno obećava, zahtjeva rad, znanje, i ljubav spram: tlu, lozi, grožđu i vinu, nikako ne bi smio da se prepusti samo nadanjima, zahtjeva da se ne misli samo na neuspjeh. Vinsku kulturu moramo njegovati, kao što to uzorito čine: Francuska, Italija, Španjolska, Portugal… zemlje s bogatim vinskim kapitalom, ili kako to danas rade nove vinske sile: Argentina, Čile, Australija….
Danas imamo dvije autohtone vinske sorte, dva vrhunska vina, koja raznolikošću, kakvoćom a u isti mah prihvatljivom cijenom, zasigurno mogu izdržati usporedbu i konkurenciju s vinima koja se mogu kupiti na svjetskim tržištima.
Objavljujem ovaj tekst uz molbu da ga prenesu i drugi portali, dakako i ostali mediji, vjerujući kako će pobuđeno zanimanje izazvati procvat vinove loze, te dobre stvari i imati ćemo 12500hektara novih vinograda, s kojih će naše etikete stizat na svjetska tržišta…26.08.2021-Blažu pohodimo na kušanje!
Nakana da se vinu, najplemenitijem i najvažnijem proizvodu Hercegovačkog gospodarstava, prokrči put na svjetska tržišta, zahtjeva i novi oblik predstavljanja. Tvrdim da je danas vino statusni simbol, životni stil, marketinški govoreći: vino je proizvod neodvojiv od potrošača. Vino: proizvesti, kreirati, dizajnirati, predstaviti, dostaviti, pozicionirati (cjenovno i vizualno)dat mu veličinu, predvodnice su vinskog marketinga. Marketinški govoreći, spomenuo bih dvije vinske priče, koje su imale veliki, ne samo medijski uspjeh: Knjiga o Vinu-izdavača gosp.Brane Martinca i film InHercegoVino Veritas-autora gosp.Darke Dodiga. Svojim djelima su prokrčili put za Blatinu i Žilavku. Da bi Vam stvar pojasnio, pokušati ću najkraće objasniti: u svijet vrhunskih vina ,smjestili su činjenicu da su Blatina i Žilavka, njihovim vinskim pričama! iskoračile naprijed u komercijalnoj komunikaciji i poslovnoj uspješnosti, a dobile su i tržišno predstavljanje najviše razine. Pozicionirane su na Decanter-vu ocjenjivačku listu, gdje su im dodijeljena brončana odličja za kvalitetu i cijenu. Na taj način su potvrdili njihov, status Hercegovačkog- domaćeg proizvoda za svjetsko tržište. Posve sam siguran ,kako ćemo se rado svi složiti, da u taj vinski pothvat ne unosimo zlonamjernu zavist. Trebamo se ponašati tako da vinari obostrano i nedvosmisleno poštuju, vrednuju, piju vina svojih kolega, da im ne smeta uspjeh onog drugog, ne smiju ići u posao isključivo iz pohlepe. Morali bi nakalemiti poslovne temelje na pouzdanosti, međusobne najuže povezanosti, pogotovo kad je u pitanju zajednički nastup, na svjetskim tržištima. Snaga vinogradara i vinara morati će se međusobno podupirati i imati koristi jedna od druge. U prilog tomu govore i novoutemeljene vinske udruge u Hrvatskoj koje pripremaju predstavljanja i kušanja svojih vina u navedenim metropolama.
S ovim poslovnim pothvatom se ne smije otezati, pa da nam kažu da smo zakasnili, e to nikako! Sadašnja situacija i komercijalni pokazatelji na tržištu je povoljna, indeksi rasta vinskog kapitala raste, a i izgledi su ohrabrujući.
Gospodo Vinari! Slijedi nastavak kako uspjeti, na koji način pozicionirati Blatinu i Žilavku na police svjetskih trgovina i trpeza?-uz prijedlog poslovanja i djelovanja na koji bi to način Hercegovački vinari mogli uskoro da uspiju zauzeti te pozicije.