U drugom krugu izbora za predsjednika Republike Slovenije, koji će se održati 13. studenog2022, Slovenija će izabrati svoga petog demokratski izabranog predsjednika/predsjednico od proglašenja nezavisnosti 1991.godine. Mandat predsjednika traje pet godina.
U drugi krug uvrstili su se Anže Logar (dr. Romana Logar – skupina birača) i Nataša Pirc Musar (Biserka Marolt Meden – skupina birača). U prvom krugu je Logar osvojio 296.000 (33,95%) glasova, Pirc Musar 234.361 (26,88%). Izlaznost je bila niža nego na nedavnim parlamentarnim izborima i na izborima je sudjelovalo 876.687 (51,74%) birača.
Međunarodni institut IFIMES je objavio analizu pred prvim krugom predsjedničkih izbora sa naslovom »Predsjednički izbori 2022: U iščekivanju novog zamaha u slovenskom političkom prostoru“, link: https://www.ifimes.org/ba/istrazivanja/predsjednicki-izbori-2022-u-iscekivanju-novog-zamaha-u-slovenskom-politickom-prostoru/5088? (17.10.2022).
Šta se dešava sa slovenskom vanjskom politikom?
Važna nadležnost predsjednika Republike Slovenije je i slovenska vanjska politika, koja je svoj fijasko doživjela donošenjem arbitražne odluke u graničnom sporu između Slovenije i Hrvatske u junu 2017.godine, kada su se konačno pokazale sve pukotine u slovenskoj vanjskoj politici. EU je bila garant arbitražnog sporazuma između Slovenije i Hrvatske potpisanog u Stockholmu 4.novembra 2009.godine, ali je nakon objave arbitražne odluke 29. juna 2017. Slovenija ostala potpuno usamljena i prepuštena sama sebi. Naime, arbitražni sporazum je bio istovremeno sporazum o ulasku Hrvatske u EU, a potpisali su ga tadašnji slovenski premijer Borut Pahor (SD) i hrvatska premijerka Jadranka Kosor (HDZ).
Što se tiče odnosa sa SAD, pokazalo se da Slovenija nema odnose na potrebnom nivou, možda najslabije od svih zemalja u regionu. Odnose sa SAD odnosno sa administracijom Josepha Bidena je do samog dna dovela donedavna vlada Janeza Janše (SDS), a ministar vanjskih poslova u njegovoj vladi bio je aktuelni predsjednički kandidat Anže Logar (SDS). Veoma je važno graditi strateške odnose sa SAD, sa kojima Slovenija nema otvorenih pitanja i koje su najzaslužnije za osamostaljivanje Slovenije. Prema Gallupovom istraživanju, Slovenija spada među deset država na svijetu sa izrazitim antiameričkim raspoloženjem. Nema racionalnih razloga za takav odnos, potrebno je učiniti mnogo napora, da se ovakvo raspoloženje prema SAD popravi. Slovenska politika mora djelovati na mnogo promišljeniji, odgovorniji i dugoročniji način.
Šta se dešava sa slovenskom vanjskom politikom, da li je neko uopšte odgovoran za promašaje? Ima li Slovenija političke saveznike, prijatelje i potpornike? Njena vanjska politika je godinama bila na stranputici. To je bilo očito u Janšinoj vladi, kada je vanjska politika bila u suzvuku sa Višegradskom grupom država (Mađarska, Poljska, Češka, Slovačka). Istovremeno, slovenska vanjska politika na Zapadnom Balkanu napravila je nenadoknadivu štetu plasiranjem tzv. „non-papera“, koji su čak prekrajali granice odnosno predviđali nestanak nekih država, poput Bosne i Hercegovine i Sjeverne Makedonije. Po prvi put u modernoj historiji Slovenije, na Zapadnom Balkanu, Slovenija se počela doživljavati ne više kao prijateljska zemlja. Širenje EU na Zapadni Balkan prioritet je za Sloveniju kao državu i ona na tome može ostvarivati svoje interese. Članstvo u EU i NATO-u je nedovoljno iskorišteno, kao i potpisana strateška partnerstva sa Turskom, Francuskom i Njemačkom. Uz članstvo u međunarodnim organizacijama, potrebno je ubrzano razvijati bilateralne odnose sa zemljama i nova strateška partnerstva. Zapadni Balkan je tako samo formalno prioritet, a zapravo je Slovenija izgubila važnu ulogu u regionu. Prioritet je veći angažman u brojnim organizacijama, posebno u funkciji afirmacije Slovenije kao ambiciozne zemlje i za ostvarivanje njenih ekonomskih interesa.
Susjedska politika je uvijek prioritet svake zemlje. Svi susjedi Slovenije su članice EU i NATO-a, što je odlična polazna osnova za razvoj partnerskih odnosa u okviru obje integracije. Slovenija nije dovoljno integrirana na Zapad i unutar EU i NATO-a, Slovenska vojska zaostaje za usporedivim modernim armijama. Posljednjih nekoliko vlada nisu se sadržajnije bavile Slovenskom vojskom.
U odnosima sa susjedima uvijek se ističe u prvi plan položaj slovenske nacionalne manjine (Austrija, Hrvatska, Italija, Mađarska). Njena situacija se poboljšava, iako ima još mnogo otvorenih pitanja, posebno u pogledu upotrebe slovenskog jezika, škola i službene podrške navedenih zemalja.
Što se tiče Austrije, postavlja se pitanje da li Slovenija treba formalno da regulira svoj status nasljednice Jugoslavije kao potpisnice Austrijskog državnog ugovora (ADP). Slovenska politika je to dosada izbjegavala, rekavši da bi to loše uticalo na međudržavne odnose (pravna struka uglavnom smatra da je notifikacija neophodna).
U Italiji pitanje slovenske nacionalne manjine zavisi od okolnosti, koje se mijenjaju sa dolaskom svake nove vlade, ali svakako će biti naglašeno pod vladom Giorgie Meloni. Povratak Narodnog doma u Trstu i čin pomirenja dvojice predsjednika daju nadu da će se odnosi dodatno poboljšati.
S Mađarskom je otvoreno pitanje slovenske nacionalne manjine u Monošteru (Szentgotthárd). Odnosi su posebno važni, jer je Mađarska zaleđe Slovenije i koristi Luku Kopar kao izlaz na more.
Što se tiče Hrvatske, aktuelno je pitanje arbitraže o granici iz koje se Hrvatska zvanično povukla i ne priznaje njenu odluku. Janšina vlada se nije trudila da sprovede odluku o arbitraži. Iako Hrvatska ne priznaje ovu odluku, jasno je da je tu odluku potrebno provesti na način da se to pitanje riješi. To se može učiniti spretnim diplomatskim aktivnostima, jer je Hrvatska u Saboru i službeno usvojila odluku o izlasku iz arbitraže. Implementacija arbitraže, u paketu se može riješiti zajedno sa ribolovnom zonom, iako je u nju uključena i Italija. Jasno je, da je potrebno pomoći Hrvatskoj da prevaziđe jaz, kojeg je prouzrokovao njezin jednostrani izlazak iz arbitraže. Najave da će Slovenija povodom ulaska Hrvatske u Schengenski prostor dati jednostranu izjavu, da Hrvatska priznaje arbitražnu odluku odnosno prema njoj utvrđenu granicu je besmislena. S druge strane, važna je zastupljenost slovenske manjine u Hrvatskom saboru, koja je sada zastupljena kroz zajedničku listu od pet manjina. Sadašnji predstavnik slovenske manjine je pripadnica albanske zajednice. Zastupljenost slovenske nacionalne manjine preko slovenskog zastupnika u Hrvatskom saboru vjerovatno će biti rješavano u paketu sa traženjem rješenja za predstavljanje Hrvata u slovenskom Državnom zboru (Parlamentu).
Austrija vrši pritiske za priznavanjem njemačko govoreće zajednice u Sloveniji, a Hrvatska za priznanje hrvatske nacionalne manjine. S tim u vezi, Vijeće Evrope preporučuje, da se prizna šest manjina iz bivše Jugoslavije (Albanci, Bošnjaci, Crnogorci, Hrvati, Makedonci, Srbi) odnosno da se na odgovarajući način to pitanje riješi. Mađarska je veoma agresivna u brizi za svoju manjinu u Sloveniji i jača svoj utjecaj i preko investicija u Sloveniji.
Slovenija ima dva zastupnička mjesta u Državnom zboru (Parlamentu) rezervirana za po jednog zastupnika italijanske i jednog zastupnika mađarske manjine. Ovo je već zastarjeli međunarodni unikum, koji ne zadovoljava političku realnost za predstavljanje i ostalih manjina.
Trenutna kandidatura za nestalno članstvo u Vijeću sigurnosti UN-a za period 2024/25 je ponovna prilika za globalnu diplomatsku, političku i širu promociju. Slovenija je prvi put postala nestalna članica Vijeća sigurnosti UN-a 1998/99. U drugoj kandidaturi 2012.godine Slovenija je poražena od Azerbajdžana. Slovenija se sada natječe sa Bjelorusijom za nestalno članstvo u Vijeću sigurnosti UN-a. Ukoliko ne bude izabrana, to će biti loš znak za slovenačku vanjsku politiku u budućnosti.
Slovenski »izum« – politički start-up i nezavisni kandidati
Politički start-up su novoosnovane stranke sa inovativnom idejom i, po pravilu, kratkoročno razrađenom strategijom u neizvjesnim okolnostima, koje donose visok izborni rezultat. Nude snažan potencijal i svijetlu budućnost, ali poslije obično nestanu s političke scene. Start-up kompanije (akceleratori) predstavljaju novoosnovane kompanije sa inovativnom idejom (proizvodom ili uslugom) u neizvjesnim okolnostima sa velikim potencijalom i globalnim planovima, ali kasnije jednostavno ne opstaju ili samo rijetki na (političkom) tržištu.
Slovenski „izum“ su i nezavisni kandidati, iako je u slučaju Anžea Logara ključna stranačka pozicija – predsjednik Savjeta (Glavnog odbora) Slovenske demokratske stranke (SDS), jedne od vodećih stranaka u Sloveniji.
Stoga se naglašava, da je potrebno da predsjednik države očuva autonomno i nezavisno držanje, koji će biti korektiv svakoj vlasti, a istovremeno da prema vani predstavlja jedinstvo nacije. Čak i ako je nezavisni kandidat, „higijenski“ je da barem nije član nijedne političke stranke, a kamoli predsjednik Savjeta (Glavnog odbora) Slovenske demokratske stranke (SDS), kao u slučaju Logara. Strateška greška u slučaju Logara je što nije pravovremeno javno i neopozivo napustio SDS, što bi mu povećalo šanse da bude izabran za predsjednika države.
Opraštanje od Orbanovih »vrijednosti«?
U drugom krugu predsjedničkih izbora često se postavlja pitanje vrijednosti koje zastupaju pojedini kandidati. Pitanje vrijednosti je vrlo kompleksno pitanje, slično kao što je pozicioniranje političke ljevice i desnice u slovenskom društvu, koje ne odgovara ustaljenim definicijama.
Suočavanje svjetonazora kandidata važan je dio predizborne kampanje, koji može uticati na opredjeljenje birača. Odnos predsjedničkih kandidata prema civilnom društvu i aktivnom državljanstvu (građanstvu) vrlo je osjetljivo pitanje s obzirom na njegovu ulogu i značaj. Pozadina kandidature Anžea Logara u neposrednoj je povezanosti sa Janezom Janšom, koji je i njegov bliski saradnik i zagovornik vrijednosti, koje su doživjele debakl na aprilskim parlamentarnim izborima. U mnogim aspektima, te vrijednosti su one koje mađarski premijer i predsjednik Fidesza Viktor Orban već dugi niz godina zagovara i primjenjuje u Mađarskoj. Te vrijednosti nisu prihvatljive za većinu Slovenaca, što su pokazali i glasanjem na nedavnim parlamentarnim izborima.
Analitičari smatraju, da je drugi krug predsjedničkih izbora posljednja šansa da zagovornik vrijednosti Viktora Orbana bude izabran za predsjednika Slovenije, jer pozicija predsjednika države omogućava promociju i nametanje tih vrijednosti u javnom diskursu. Zbog toga postoji opravdana bojazan, jer se u protekle dvije godine vladavine Janeza Janše, u kojoj je Logar obavljao dužnost ministra vanjskih poslova, pokazalo da se Orbanov sistem „vrijednosti“ pokušavao uvesti čak do te mjere, da se radilo o projektu promjene mentalnog sklopa Slovenaca, kao izrazito antifašističke nacije u njezinu suprotnost. Radilo se o zloupotrebama državnih institucija, poput ministarstava, policije, Slovenske sigurnosno-obavještajne agencije (SOVA), Financijske uprave (FURS), Ureda za sprječavanje pranja novca, inspekcijskih službi itd. Moglo bi se reći, da gotovo nema državne institucije koja nije bila zloupotrijebljena za obračun sa neistomišljenicima odnosno svima onima koji bi eventualno mogli „ugroziti“ uspostavljajući režim Janeza Janše sa svim pripadajućim Orbanovim „vrijednostima“. Stoga se Slovenija u drugom krugu aktualnih predsjedničkih izbora nalazi pred izborom, da li se želi razvijati kao otvoreno ili zatvoreno društvo.
Predsjednička kandidatkinja Nataša Pirc Musar ne dolazi iz stranačkog života, već je sušta suprotnost svom protukandidatu Anžeu Logaru. Nikada nije bila članica nijedne političke stranke i u slovenskoj i međunarodnoj javnosti figurira kao braniteljica temeljnih sloboda i ljudskih prava bez ideološkog prefiksa. Naime, Sloveniji je potreban predsjednik, koji neće stalno manipulirati sa upitnim vrijednostima kao što to čini Janez Janša, ili njegov učenik Anže Logar, koji se preko noći transformirao ili doživio metamorfozu u kooperativnog, iz doskora isključivog političara. Sloveniji je potreban predsjednik, koji će istinski promovirati i braniti ustavni patriotizam, koji se temelji na ispunjavanju ustavnih prava i obaveza kako građana tako i države.
Analitičari smatraju, da su predsjednički izbori jedan od posljednjih pokušaja da se u Sloveniji otvoreno ili prikriveno uvedu „vrijednosti“ Viktora Orbana izborom predsjednika države uz pomoć njegove mreže i velike količine sumnjivog (ruskog) novca.
Predsjednički izbori prilika su, da se Slovenija oprosti od Orbanovih „vrijednosti“, koje i dalje predstavljaju realnu prijetnju Sloveniji, te da izabere predsjednika koji će biti na visini zadatka u promijenjenim i zahtjevnim geopolitičkim i međunarodnim okolnostima, koje će dovesti do temeljite promjene svjetskog poretka. Prvi put u historiji mlade slovenske države otvoren je put, da Slovenija izabere svoju prvu predsjednicu države. (IFIMES)
Ljubljana, 9. studenog 2022.