“Na području Općine Gračac, gdje već postoje 34 vjetroturbine, planira se izgradnja 3 nove vjetroelektrane s ukupno 58 novih turbina, a u budućnosti i dodatnih 71. Takvi su zahvati vrlo negativni za prirodu jer se planiraju na izuzetno vrijednom području, što potvrđuju i Karte osjetljivosti prostora RH na razvoj solarnih i vjetroelektrana, koju je izradilo Ministarstvo zaštite okoliša i zelene tranzicije u suradnji s Energetskim institutom Hrvoje Požar. Te su Karte izrađene kako bi izbjeglo planiranje novih sunčanih i vjetroelektrana na područjima visoke osjetljivosti prirode – kao što je područje na kojem se planiraju 3 nove vjetroelektrane”, rekla je danas Dušica Radojčić, predsjednica saborskog Odbora za zaštitu okoliša i prirode, na konferenciji za medije naziva “Devastirajuće posljedice izgradnje novih vjetroturbina” koja se održala u Općini Gračac
U studijama utjecaja na okoliš negativan utjecaj na pojedine prirodne vrijednosti je podcijenjen, a predložene mjere ne uklanjanju niti sprječavaju potencijalni utjecaj na gubitak staništa ciljnih vrsta Ekološke mreže.
Mnogi stručnjaci i institucije uključili su se u komentiranje studija na javnom savjetovanju, primjećujući njihovu netočnost, manjak recentnih znanstvenih podataka, kontradiktorne informacije, neutemeljene i paušalne izjave kojima se nastoji umanjiti negativan utjecaj zahvata. Zahvat će imati značajan negativan utjecaj na lokalno stanovništvo i ekosustav, uzrokujući narušavanje staništa i ugrožavajući zaštićene životinjske vrste, uključujući sve tri vrste velikih zvijeri.
Zajednički zadatak pri smanjenju katastrofalnih posljedica klimatskih promjena je smanjenje zagrijavanja planeta i reduciranje emisije stakleničkih plinova. Obnovljivi izvori energije u tome imaju ključnu ulogu, no, prije početka izgradnje vjetroparkova ili sunčanih elektrana, potrebna je procjena njihova utjecaja na okoliš. Utjecaj takvih energetskih objekata na krivom mjestu može biti značajan i za lokalnu zajednicu i za prirodu. “Ono čemu svjedočimo u posljednje vrijeme je degradacija postupaka procjene utjecaj na okoliš, koji se svode na pravdanje zahvata umjesto da ozbiljno procijene moguće negativne utjecaje.” istaknula je i dodala “Zelena tranzicija mora biti pravedna, ona lokalnoj zajednici mora nešto donijeti, a ne kao u ovom, ali i u drugim recentnim slučajevima samo otimati. Treba jasno reći – radi se o zelenoj grabeži pod krinkom zelene tranzicije. Interes investitora ne smije biti ispred interesa stanovnika i njihove budućnosti, očuvanja prirode i okoliša, vodotokova, biljnih i životinjskih vrsta.”
Studije utjecaja na okoliš za tri nove vjetroelektane ne navode popis točnih lokacija vjetroagregata i nadmorskih visina na kojima se planira njihovih izgradnja, a dio agregata se planira na području Natura 2000, koje je područje rasprostranjenosti više ugroženih i rijetkih pa i zaštićenih vrsta flore i faune. Ako to nisu dovoljni argumenti, na loš utjecaj koji bi ove vjetrorurbine visoke 225 metara imale na prirodu ukazuje i Karta osjetljivosti prostora na razvoj solarnih i vjetroelektrana koju je izradilo Ministarstva zaštite okoliša i zelene tranzicije u suradnji s Energetskim institutom Hrvoje Požar. Za sve tri planirane vjetroelektrane Karta osjetljivosti govori da se radi o području u kojem postoji veća mogućnost značajnog negativnog utjecaja na prirodu budući da je više elemenata prirode visoko osjetljivo (umjereno do vrlo visoko osjetljivo).
“Ministarstvu gospodarstva sam postavila pitanje koliko se novih vjetroelektrana planira na tom području, kao i obrazloženje na temelju čega je procijenjen prihvatni kapacitet područja odnosno kumulativni utjecaj svih planiranih i realiziranih vjetroelektrana – kada strateška procjena utjecaja nije rađena.” istaknula je Dušica Radojčić te naglasila se sada čeka sud Ministarstvo zaštite okoliša i zelene tranzicije. Nakon provedenog postupka procjene utjecaja na okoliš omo mora donijeti rješenje o tome jesu li zahvati prihvatljivi za okoliš ili ne. “Zahvati nisu prihvatljivi ni za prirodu, ni za okoliš ni za lokalnu zajednicu i zaista se nadam da Ministarstvo neće donositi odluke koje su u suprotnosti s vlastitim dokumentima.”
Na konferenciji za medije govorile su i eko-aktivistkinje i predstavnice lokalnih zajednica Gordana Cuissot Labus i Marijana Jurišić te predsjednik Udruge Eko Čuvarkuća iz Velike Popine Đorđe Stojsavljević, upozoravajući na sustavnu nebrigu državnih institucija i opasnosti koje prijete prirodnom i životnom okolišu tog područja zbog planirane izgradnje novih vjetroparkova.
Marijana Jurišić istaknula je da Ministarstvo zaštite okoliša i prirode, unatoč brojnim primjedbama i službenim prigovorima lokalne zajednice, i dalje odgovara novinarima citirajući dijelove studije utjecaja na okoliš koji su, kako je rekla, “puni neistina”. Navela je da se u studiji tvrdi kako na tom području nema nadzemnih vodnih tijela sa stalnim vodnim režimom, iako postoji najmanje osam potoka koji nikad ne presušuju. Iz tih potoka, kazala je, dolaze i dva lokalna vodovoda — jedan star 150 godina, izgrađen još u doba Franje Josipa, a drugi koji su mještani izgradili samodoprinosima prije 40 godina. “Autori studije nikako nisu mogli doći na teren i ne vidjeti potoke iz kojih piju vodu mještani i njihovo blago”, rekla je, dodajući da se područje nalazi unutar zaštićenog staništa Natura 2000 u kojem žive vuk, medvjed, ris, šišmiši, orlovi i zaštićena zmija žutokrug.
Jurišić je naglasila i apsurd činjenice da su sami autori studije priznali kako će gubitak staništa velikih zvijeri biti čak 300 posto veći od dopuštenog, “ali su to svejedno ocijenili prihvatljivim”. Upozorila je i na mogućnost uništavanja speleoloških objekata koji uopće nisu popisani, a već su, kaže, za postojeće vjetroagregate zabetonirana najmanje dva izvora vode. “Državne institucije očito ne čitaju ni ne provjeravaju što stoji u studiji. Kad bi Hrvatske vode usporedile studiju sa svojim kartama, jasno bi im bilo da je puna netočnosti”, rekla je. Poručila je da će se zajednica boriti svim zakonitim sredstvima, od obraćanja Europskoj komisiji do aktiviranja Aarhuške konvencije, “jer ovo nije industrijska zona, nego mjesto gdje ljudi žive u suživotu s prirodom”.
Đorđe Stojsavljević upozorio je da su prostorni planovi mijenjani iza leđa građana, a autori studije tvrde da smo mi navikli na vjetroelektrane. “Oko Velike Popine žele izgraditi prsten od 75 turbina. Već je sada život u blizini postojećih gotovo nepodnošljiv zbog buke”, rekao je Stojsavljević.
Gordana Cuissot Labus naglasila je da su lokalne zajednice zatečene količinom neregularnosti i izostankom odgovornosti institucija. “Ne možemo doći do osnovnih informacija koje bi nam trebale biti dostupne — od Općine do Županije. Dodala je da državne institucije i javna poduzeća, poput Hrvatskih šuma i Hrvatskih voda, pripremaju teren za interese investitora, dok će lokalna zajednica snositi posljedice. “Kad zbog devastacije ni Zadar više ne bude imao pitku vodu, svi će se pitati što se dogodilo. Od struje koja će se ovdje proizvoditi i izvoziti, lokalna zajednica neće imati ništa osim uništene prirode”, zaključila je Cuissot Labus.