Kako je povezan azbest s Moby Drea i otrovni otpad u Gospiću i Benkovcu?
Piše: Vladimira Mascarell, Javno Dobro
- ako se tekst ne prepisuje u domaći zakon, Hrvatska je dužna osigurati tehničke i administrativne uvjete za provođenje Uredbe (EU) 2024/1157 Europskog parlamenta i Vijeća od 11. travnja 2024. o pošiljkama otpada, izmjeni uredbi (EU) br. 1257/2013 i (EU) 2020/1056 te stavljanju izvan snage Uredbe (EZ) br. 1013/2006 (Tekst značajan za EGP).
Uredbe EU se ne prenose u hrvatsko zakonodavstvo jer se pravni akti u obliku Uredbe (eng. Regulation) Europske unije primjenjuju izravno.
Za razliku od direktiva koje države članice moraju “prenijeti” u svoje nacionalne zakone (kao što je bio slučaj sa Zakonom o gospodarenju otpadom iz 2021.), uredbe imaju opću primjenu, u potpunosti su obvezujuće i izravno se primjenjuju u svim državama članicama od dana stupanja na snagu.
Ministarstvo zaštite okoliša i zelene tranzicije RH provodi njezine odredbe na nacionalnoj razini.
Uredba je stupila na snagu 20. svibnja 2024. godine, a njezina puna obvezujuća primjena započela je 21. svibnja 2026. godine.
Što znači da je stari propis, dotadašnja Uredbu (EZ) br. 1013/2006 o pošiljkama otpada od tog datuma u potpunosti zamijenjen Uredbom (EU) 2024/1157 Europskog parlamenta i Vijeća od 11. travnja 2024. o pošiljkama otpada.
Hrvatska je stoga bila dužna osigurati tehničke i administrativne uvjete za njezino provođenje, što uključuje:
– Nacionalna nadležna tijela: Ministarstvo provodi postupke prethodne pisane obavijesti i odobrenja za prekogranični promet otpadom.
– Povezivanje sustava: Sukladno provedbenim aktima, Hrvatska integrira svoj nacionalni sustav ISGO (Informacijski sustav gospodarenja otpadom) sa središnjim elektroničkim sustavom EU-a radi lakše razmjene dokumenata i sljedivosti pošiljaka.
– Kaznene odredbe: Republika Hrvatska je kroz svoje zakone (poput Zakona o gospodarenju otpadom) dužna propisati i provoditi novčane kazne za kršenje odredbi ove izravno primjenjive Uredbe 2024/1157.
U razdoblju od stupanja na snagu Uredbe (20. svibnja 2024.) do njezine pune obvezujuće primjene (21. svibnja 2026.), za sve slučajeve nelegalnog uvoza ili prometa opasnim (otrovnim) otpadom vrijedila su pravila prethodne Uredbe (EZ) br. 1013/2006.
Pravni vakuum nije postojao jer je stari propis ostao na snazi upravo kako bi osigurao kontinuitet kontrole i kažnjavanja u tom prijelaznom razdoblju.
U slučaju otkrivanja nelegalno uvezenog otrovnog otpada u tom međurazdoblju, primjenjivale su se sljedeće stroge mjere:
1. Obveza vraćanja otpada (Povrat pošiljke)
– Ako se utvrdi da je pošiljka opasnog otpada nelegalna, država otpreme (izvoznica) ima primarnu odgovornost.
– Otpad se u pravilu morao vratiti u zemlju podrijetla o trošku prijavitelja (prave ili fiktivne tvrtke koja je organizirala slanje) ili same države otpreme, ako organizator nije dostupan ili je nesolventan.
2. Alternativno zbrinjavanje u državi odredišta
– Ako povrat u zemlju podrijetla pravno ili fizički nije bio izvediv (npr. zbog ugroze sigurnosti ili nemogućnosti utvrđivanja izvora), država odredišta (u ovom slučaju Hrvatska) morala je osigurati sigurno zbrinjavanje ili oporavak tog otpada na ekološki prihvatljiv način.
– Troškove takvog izvanrednog zbrinjavanja država naknadno potražuje od subjekata koji su sudjelovali u nelegalnom prometu.
3. Kazneni progon i postupanje inspekcije
– Državne inspekcije (Državni inspektorat RH) i carinska uprava provodili su nadzor prema tada važećim odredbama domaćeg Zakona o gospodarenju otpadom koji propisuje visoke novčane kazne za nelegalni prekogranični promet.
– Budući da je riječ o otrovnom/opasnom otpadu, ovakvi su prekršaji odmah tretirani kao kaznena djela protiv okoliša sukladno Kaznenom zakonu RH.
Od 21. svibnja 2026. Europski ured za borbu protiv prijevara (OLAF) dobio je izravne ovlasti za provođenje istraga i inspekcija u prekograničnim slučajevima nelegalnog otpada unutar EU-a, što drastično ubrzava rješavanje ovakvih incidenata.
OLAF 2026. i otrovni otpad iz ”međunarodnih izvora” u Gospiću, Diklu, Benkovcu i dalje
U slučaju masovnog ekološkog kriminala i nelegalnog zakopavanja preko 35.000 tona opasnog, medicinskog i industrijskog otpada iz Italije i Slovenije na lokacijama u Gospiću, Benkovcu i drugim dijelovima Hrvatske, Europski ured za borbu protiv prijevara (OLAF) djeluje kao ključni koordinator međunarodne istrage.
Budući da se radi o organiziranom kriminalu koji prelazi granice više država članica (tzv. “ekomafija”), OLAF je u suradnji s Eurojustom, Europolom, talijanskom Direkcijom za borbu protiv mafije te hrvatskim USKOK-om i policijom pokrenuo opsežne akcije.
OLAF pruža dokaznu i analitičku podršku u istragama protiv kriminalnih skupina (poput mreže oko tvrtki uhićenih hrvatskih i talijanskih poduzetnika). Do sada je uhićeno više osoba u Hrvatskoj i Italiji, a šteta od ilegalne zarade procjenjuje se na više od 4 milijuna eura. Budući da je otpad lažno deklariran (primjerice, opasni pepeo i medicinski otpad krijumčareni su pod krinkom “ekološkog ugljena” ili sirovina za reciklažu), OLAF provodi financijske istrage kako bi locirao imovinu stečenu kriminalom i utvrdio utaju carinskih ili ekoloških pristojbi EU-a. OLAF koristi proširene ovlasti za izravan nadzor i inspekcije na terenu te blisko surađuje s talijanskim ekološkim karabinijerima (Carabinieri NOE) i hrvatskim Državnim inspektoratom kako bi se osigurala pravna sljedivost i dokazalo podrijetlo otpada.
Dok se na razini EU-a vodi kazneni progon, na samim lokacijama u Hrvatskoj situacija je alarmantna, a procesi su tek na početku, makar veseli i to malo, da se može reći kako su se konačno pokrenuli.
Gospić (bivši PPK Velebit)
Najnovija vještačenja USKOK-a potvrdila su da je zakopani otpad opasan, da ispušta toksine te da postoji progresivan utjecaj i zagađenje podzemnih voda. Fond za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost pokrenuo je hitnu javnu nabavu za odabir tvrtki koje će ukloniti rasuti otpad i “big bag” vreće s lokacije.
Benkovac (Benkovačko Selo)
Na ovoj je lokaciji ilegalno zakopano oko 11.000 kubika opasnog plastičnog i medicinskog otpada. Lokacija je i dalje pod istragom, a plan sanacije čeka rješavanje pravnih uvjeta i završetak vještačenja.
Zadar (Diklo)
Dok je Diklo primarno pod lokalnim političkim i ekološkim pritiskom zbog sanacije i zatvaranja komunalnog odlagališta, prekogranični krakovi istrage provjeravaju jesu li fiktivne tvrtke povezane s talijanskom ekomafijom koristile i legalne rute unutar domaćih odlagališta za skrivanje opasnih tvari.
Financijski teret sanacije trenutačno snosi država, no krajnji cilj OLAF-a i USKOK-a jest da se kroz sudske postupke cjelokupni višemilijunski trošak čišćenja prirode naplati iz zaplijenjene imovine uhićenih organizatora.
”Ministri od okoliša” u Vladama Andreja Plenkovića od 2017. do 2026.
Tijekom razdoblja u kojem se odvijalo ilegalno odlaganje i zakopavanje opasnog i medicinskog otpada u Lici (od siječnja 2022. do rujna 2024. godine), resor zaštite okoliša nalazio se unutar tadašnjeg Ministarstva gospodarstva i održivog razvoja, kojim su upravljala četiri ministra:
1. Tomislav Ćorić (do travnja 2022.)
2. Davor Filipović (od svibnja 2022. do prosinca 2023.)
3. Damir Habijan (od prosinca 2023. do svibnja 2024.)
3. Marija Vučković (od svibnja 2024. nadalje, u novoosnovanom samostalnom Ministarstvu zaštite okoliša i zelene tranzicije)
Osim ministara, u aferu je izravno upleten i Državni inspektorat (DIRH). Glavni državni inspektor Andrija Mikulić postavljen također od Andreja Plenkovića, predsjednika Vlade RH našao se pod ozbiljnim optužbama i USKOK-ovom istragom zbog sumnje na primanje mita kako bi se prikrili propusti i stopirali inspekcijski nadzori nad ilegalnim odlagalištem.
Kroz specifičnu prizmu financijskog kriminala i prekogranične korupcije OLAF će sigurno razmotriti i odgovornost ministara okoliša u razdoblju odlaganja otrovnog otpada.
Odgovornost za propust nadzora i dopuštanje odlaganja (2017. – 2024.)
Satelitske snimke Geoportala pokazale su da je prostor bivšeg PPK Velebit u Gospiću postupno ogoljen i da se otpad sustavno zakopavao godinama. Ministarstvo i Državni inspektorat (DIRH) optužuju se za potpuni slom nadzornog sustava. Saborski odbori ističu da je nevjerojatno da preko 1600 teških šlepera punih otrovnog otpada prođe kroz Hrvatsku i završi pod zemljom u ekološkoj mreži Natura 2000, a da niti jedna inspekcija ili ministarstvo ne reagira na vrijeme.
Koji ministar je najodgovorniji za kriminal s odlaganjem opasnog otpada?
Tomislav Ćorić za vrijeme kojeg je masovno odlaganje uvoznog i domaćeg otrovnog otpada organizirano, dopušteno i na što je Ministarstvo sustavno ”žmirilo” baveći se varanjem EU i izbjegavanjem kazni fiktivnim smanjenjem komunalnog otpada, zatvaranjem odlagališta koje je za faktični rezultat imalo prebacivanje smeća s dvije hrpe na jednu, ali ne i stvarno smanjenje količine odloženog uz kažnjavanje ”neposlušnih” JLS preko nezakonitih izvršnih kazni Državnog inspektorata koji je ”odrađivao” represiju za ministra Ćorića ili
današnja ministrica Marija Vučković koja je omogućila da Ministarstvo i Fond za zaštitu okoliša dvije godine skrivaju podatke o nezakonitim odlaganjima i odlagalištima mada su obje institucije raspolagale alarmantnim nalazima Državnog inspektorata još 2024. godine? Ministrica Vučković danas kad su nalazi otrovni poznati još uvijek ne zna što će te tvrdi da “hitna sanacija heterogenog opasnog otpada u praksi ne postoji”, da Hrvatska nema odlagalište opasnog otpada te da se moralo čekati vještačenje i propisi javne nabave (koji su u međuvremenu i propadali).
Razmatra li OLAF odgovornost ministara?
Fokus OLAF-ovih istraga je prvenstveno istraga o zlouporabi EU sredstava, carinske prijevare, utaja poreza i međunarodni lance krijumčarenja. U slučaju “Gospić/Benkovac”, OLAF se fokusira na to kako je talijanski i slovenski opasni otpad lažno deklariran, koje su fiktivne tvrtke prale novac i jesu li u tome sudjelovali službenici javnog sektora. Proširenje na “visoku politiku” moguće je kroz suradnju OLAF-a i USKOK-a, posebno nakon što je glavni osumnjičeni bračni par Šincek krajem prošle godine dopunio obranu i izravno optužio bivšeg glavnog državnog inspektora Andriju Mikulića da je tražio pola milijuna eura mita kako bi inspekcije zatvarale oči pred ovim kriminalom.
Ali, OLAF službeno ne smjenjuje niti sudi ministrima zbog političkog nemara (to radi nacionalni parlament i sudovi).
OLAF istražuje je li bilo koji ministar ili visoki dužnosnik unutar lanca odobravanja primio mito, svjesno potpisivao lažne dokumente ili omogućio carinski i ekološki kriminal europskim novcem. Ako pronađe dokaze o korupciji na toj razini, OLAF predmet predaje Uredu europskog javnog tužitelja (EPPO) ili USKOK-u za kazneni progon.
Pitanje odgovornosti premijera Andreja Plenkovića u slučaju “Gospić/Benkovac” treba biti glavna politička tema u Hrvatskoj, upravo zbog činjenice da prekogranični promet opasnim otpadom zakonski zahtijeva izravna rješenja i suglasnosti resornog Ministarstva zaštite okoliša i zelene tranzicije.
Ključne institucije uključene u ovaj propust vodili su ljudi koje je izravno postavio ili podržao Plenković – od bivših ministara gospodarstva i održivog razvoja do Andrije Mikulića, šefa Državnog inspektorata (DIRH), koji se našao pod izravnim optužbama unutar istrage. Ti isti ljudi, ministri okoliša danas su u Vladi Andreja Plenkovića kao potpredsednik Vlade (tć) i ministar financija, ministar pravosuđa (Habijan) i ministrica okoliša (Vučković). Znamo i da je Državni inspektorat bez novog glavnog državnog inspektora mada je Andrija Mikulić smijenjen jer je pod istragom. Isto tako znamo da su službenici inspektorata koji su pod Mikulićem radili zdušno provodili izravnu, a nezakonitu represiju kako bi Tomislav Ćorić mogao provesti svoju odluku o Dinamici zatvaranja odlagališta iz 2019. koja je na Ustavnom sudu ”pala” 2023. godine!
Na žalost znamo i da je Ustavni sud 2023. godine odbio raspravljati o neustavnim odredbama Ćorićevog Zakona o gospodarenju otpadom iz 2019. jer je isti ministar 2021. s velikom podrškom i po uputama premijera Plenkovića predložio, a Sabor izglasao novi Zakon o gospodarenju otpadom 2021. godine mada ništa od osporenog u prijedlozima za ocjenu ustavnosti nije bilo izmijenjeno u toj novijoj verziji.
Možemo samo osnovano sumnjati, danas u okvirima ove nove afere odlaganja opasnog otpada još i više, da je Plenković ”uskladištio” ministra Tomislava Ćorića na nepolitičko mjesto zamjenika guvernera Hrvatske narodne banke 2022. kako bi ga sačuvao od očiju javnosti jer je znao da će njegove odluke ”pasti” na Ustavnom sudu.
Bivši predsjednik Ustavnog suda, Miroslav Šeparović sada kao penzioner bez ikakve zadrške otvoreno podržava Andreja Plenkovića i njegove političke odluke, što još više indicira da je u okviru svog predsjedanja radio isto, samo manje očigledno. No i tada svakako veoma vidljivo pa vjerujemo kako je Plenković bio upoznat da Ćorićevi zakoni i odluke o gospodarenju otpadom (čuvani u ladici 4 godine) nikako ne mogu proći ocjenu ustavnosti. Zašto je Plenković ”iz naftalina” 2025. izvadio Tomislava Ćorića i ponovo ga politički aktivirao kao vrlo važnog ministra financija i potpredsjednika Vlade možemo samo špekulirati, no povratnik u Vladu ulazi pod teškim teretom afere ”Gospić” koja je organizirana i započela upravo u doba njegovog šefovanja Minsitarstvom okoliša. Radi ucjenjivosti, apsolutne poslušnosti premijeru ili institucionalnog nasilja kojeg je već jednom uspješno provodio unatoč očiglednoj nezakonitosti?
Marija Vučković je nakon što je proizvela veliku štetu u poljoprivrednom sektoru postavljena na čelo ”kipućeg” minsitarstva okoliša. Sada ju mediji možda najviše prozivaju zbog afere ”opasni otpad” i potpuno nebuloznih izjava o nemogućnosti hitne sanacije otrovnih, opasnih odlagališta. Veliko je pitanje je li ona kao netko koji je trebao ”odletit” iz Vlade zbog šteta u poljoprivredi na mjesto ministrice okoliša postavljena da bi bila proglašena ”najvećim krivcem” za opasni otpad. S kojim, onako zdravorazumski ima veze kao i s bilo čim drugim, nikakve. Jer ona sluša ”šefa” bez obzira o kojem se poslu radilo i kao još nikad do sad ”nema mišljenje” ni neki stav sve dok ga ne dobije zadanog.
Hoće li izaći na sunce?
Možda je ovdje previše špekulacija i precjenjenog mišljenja o sposobnosti Andreja Plenkovića i svih njegovih ljudi te se radi samo o potpunom kolapsu Andrejevog državnog sustava ”porobljenih institucija” jer naprosto nema više novih lutaka koje ”plešu na koncu” bez pogovora pa je prisiljen predstavu režirati izmjenom uloga postojećih u ”svojoj trupi”, a možda ne želi širiti bazu informiranih no ono što je svakako vidljivo je da je iza svega sa ovim otrovnim otpadom po cijeloj Hrvatskoj, bilo domaćim ili stranim njegov lik u stalnoj sjeni.
Pa vratimo se na početak ovog predugog teksta, na Uredbu EU 2024/1157 EUROPSKOG PARLAMENTA I VIJEĆA od 11. travnja 2024.
(22)
Kako bi se poduprlo ostvarivanje ciljeva povećanja recikliranja i smanjenja zbrinjavanja otpada utvrđenih u Direktivi 2008/98/EZ i Direktivi Vijeća 1999/31/EZ (14), sve pošiljke otpada namijenjene zbrinjavanju u drugoj državi članici trebalo bi općenito zabraniti.
Pošiljke otpada namijenjene zbrinjavanju trebale bi biti dopuštene samo u iznimnim slučajevima kada su ispunjeni određeni uvjeti. U tim bi slučajevima države članice trebale uzeti u obzir načela blizine i samodostatnosti na razini Unije i na nacionalnim razinama, u skladu s Direktivom 2008/98/EZ, a posebno s člankom 16. te direktive, kao i davanje prioriteta oporabi. Države članice trebale bi moći osigurati i da se u njihovim postrojenjima za zbrinjavanje otpada obuhvaćenima Direktivom 2010/75/EU Europskog parlamenta i Vijeća (15) primjenjuju, u skladu s dozvolom za rad predmetnog postrojenja, najbolje raspoložive tehnike utvrđene tom direktivom i da se otpad obrađuje u skladu sa zahtjevima za zaštitu zdravlja ljudi i okoliša koji se odnose na postupke zbrinjavanja utvrđene u zakonodavstvu Unije.
Nadalje, za potrebe provedbe odredaba iz Direktive 2008/98/EZ čiji je cilj povećati odvojeno skupljanje otpada i smanjiti nastanak miješanog komunalnog otpada, pošiljke miješanog komunalnog otpada u drugu državu članicu trebale bi podlijegati posebnom nadzoru. Pošiljke takvog otpada za oporabu trebale bi podlijegati postupku prethodne pisane obavijesti i odobrenja, dok bi pošiljke takvog otpada za zbrinjavanje trebale biti zabranjene.
Ti zahtjevi za pošiljke namijenjene oporabi i zabrana pošiljki namijenjenih zbrinjavanju trebali bi obuhvaćati i miješani komunalni otpad koji je bio podvrgnut postupku obrade otpada koji nije bitno promijenio njegova svojstva, kao što je gorivo dobiveno od otpada obrađeno iz miješanog komunalnog otpada, klasificirano u oznaku otpada 19 12 10 na popisu otpada iz članka 7. Direktive 2008/98/EZ.
U skladu s hijerarhijom otpada i načelima blizine i samodostatnosti, države članice trebale bi osigurati da se takav otpad prije svega spriječi te zatim da se prikuplja i razvrstava radi odvajanja različitih dijelova za oporabu te da se zbrinjavanje u konačnici razmatra samo za one ostatke koji nemaju druge mogućnosti osim zbrinjavanja.
(35)
Kako bi se proveli zahtjevi utvrđeni člankom 8. Baselske konvencije, trebalo bi utvrditi obvezu s ciljem da se pošiljka otpada koju su relevantna nadležna tijela odobrila, a čiju otpremu nije moguće dovršiti kako je planirano, vrati u zemlju polazišta i, kada je to potrebno, da se sigurno uskladišti ili da se oporabi ili zbrine na drukčiji način.
Kako bi se proveli zahtjevi utvrđeni člankom 9. stavcima 2., 3. i 4. Baselske konvencije, osobu koja je svojim postupkom prouzročila otpremu nezakonite pošiljke trebalo bi obvezati da ponovno prihvati otpad o kojem je riječ ili da dogovori drukčije rješenje za njegovu oporabu ili zbrinjavanje te da snosi troškove nastale u okviru postupka ponovnog prihvata.
Ako ta osoba nije u mogućnosti ispuniti te obveze u razumnom roku, nadležna tijela polazišta ili odredišta trebala bi, prema potrebi, surađivati i poduzeti mjere kako bi se osiguralo gospodarenje dotičnim otpadom na način prihvatljiv za okoliš. Ako nije jasno koja osoba snosi odgovornost za nezakonitu pošiljku, relevantna nadležna tijela trebala bi surađivati kako bi osigurala da se predmetni otpad ponovno prihvati, oporabi ili zbrine.
Kako bi se smanjili učinci pošiljaka na okoliš koji proizlaze iz obveze ponovnog prihvata otpada u nezakonitim pošiljkama i, prema potrebi, omogućio učinkovitiji postupak u situacijama koje uključuju nezakonite pošiljke, nadležna tijela polazišta, provoza i odredišta trebala bi moći u određenim slučajevima dogovoriti da se otpad iz nezakonite pošiljke može oporabiti ili zbrinuti na drukčiji način, izvan zemlje polazišta, umjesto da ga se ponovno prihvati.
Takvo alternativno gospodarenje trebalo bi biti prihvatljivo za okoliš. No, alternativno gospodarenje bi se trebalo primjenjivati samo na pošiljke unutar Unije.
Sad se sjetite kako i zašto smo uspjeli istjerati Moby Drea sa svim azbestom zajedno nedugo nakon dolaska iz Brodosplita tj. škvera u Splitu i Hrvatske, a posebno se sjetite kako su nas tri tjedna članovi Vlade RH, ministar Butković, pa ministrica Vučković te se sjetite posebno izjava premijera Plenkovića koji su tvrdili da je sve u redu s tim brodom-otpadom jer ima ”papire iz Italije”, kako to nije otpad jer ne piše na papiru da je, pa ga nisu mogli NE-primiti.
A onda se sve promijenilo nakon ”otvorenog pisma” koje je stranka Javno Dobro zajedno s građanima poslala ministrici Vučković, i to tek nakon promtno organiziranog trojnog sastanka Plenković-Butković-Vučković. Mada Plenković formalno nije mogao o tome odlučivati čekalo se upravo njegovo dopuštenje za poštivanje zakona!!!
