Nakon požara epskih razmjera koji je 13. kolovoza poharao područje od Lokve Rogoznice prema Omišu, Grad Makarska objavio je kako – zasad – neće izdvojiti posebnu novčanu pomoć za oporavak opožarenog područja
Naglašavamo ovo „zasad“. Jer ta riječ u političkom jeziku može značiti sve: od „još razmatramo“ do „čekamo da javnost zaboravi“.
Iz gradske uprave poručuju kako gradovi u ovakvim okolnostima mogu pomagati na različite načine – novcem, opremom, smještajem i drugim oblicima potpore, ovisno o potrebama na terenu i vlastitim mogućnostima.
Lijepo zvuči. Široko, humano i dovoljno neodređeno da nitko ne može utvrditi što je Makarska konkretno učinila ili što namjerava učiniti. Kad se pomoć pretvori u administrativnu formulaciju, čovjek gotovo osjeti olakšanje – požar možda jest progutao šumu i ugrozio kuće, ali barem je priopćenje ostalo neoštećeno.
Postavlja se sasvim jednostavno pitanje: je li turistička sezona u Makarskoj bila toliko loša da u gradskoj blagajni nema ni simboličnog iznosa za susjedni grad? Je li kasa prazna? Jesu li svi planirani i neplanirani euri već dobili svoju stavku, manifestaciju, projekt, studiju, ukras ili neku drugu lokalnu svetinju?
Ili novca ipak ima, samo nema političke volje?
Nitko razuman ne očekuje da Makarska sama obnovi opožareno područje. Ali pomoć ne mora biti milijunska da bi bila važna. Ona može biti simbolična, solidarna i ljudska. Može pokazati da grad koji živi od prirode, mora, sunca i sigurnosti razumije koliko se sve to može promijeniti u nekoliko sati bure i vatre.
Stara poslovica kaže kako je bolje gasiti požar kod susjeda nego kod sebe.
To nije samo savjet o vatrogastvu. To je pouka o zajedništvu, odgovornosti i zdravom razumu. Požar ne pita gdje završava Omiš, a gdje počinje Makarsko primorje. Ne poznaje gradske proračune, političke granice ni formulacije iz priopćenja. Danas gori susjedu, sutra može gorjeti nama. A tada ćemo se, naravno, sjetiti solidarnosti i očekivati da nam svi priskoče u pomoć – novcem, opremom, smještajem i „drugim oblicima potpore“.
Možda će nam tada neki susjedni grad odgovoriti da će pomoći „ovisno o potrebama na terenu i vlastitim mogućnostima“.
I možda nam ta rečenica tada neće zvučati tako razumno.
Makarska se voli predstavljati kao turistički biser, grad velikih projekata i još većih ambicija. Ali veličina grada ne mjeri se samo brojem noćenja, cijenom kvadrata, uređenim trgovima i objavama na društvenim mrežama. Mjeri se i time koliko je spreman pomoći kada je drugome teško.
Za sada je Makarska prema Omišu ponudila ono što je u politici najjeftinije – mogućnost da se možda pomogne na neki način.
Požar je bio stvaran. Šteta je stvarna. Potrebe ljudi su stvarne.
Bilo bi dobro da i solidarnost bude nešto više od načelne mogućnosti.
