Satirični osvrt na jedan od najspektakularnijih političkih preleta podno Biokova…
Baška Voda je proteklih dana dobila novu turističku atrakciju. Nije otvoren novi hotel, nije uređena nova plaža niti je proradila fontana. Rič je o prvom službenom političkom saltu mortale s doskokom ravno u HDZ.
Glavni akrobat je načelnik Vjekoslav Radić – Vjeko za prijatelje, bivše suborce i sve one koji su ga gurali uzbrdo da bi ih on, kad je stigao na vrh, pozdravio, zaletio se i priko njihovih leđa doskočio ravno u stranku protiv koje su zajedno vodili kampanju.
I sve to bez zaštitne mriže.
Dok su ljudi iz Nezavisne liste mladih obilazili teren, skupljali potpise, zvali suside i uvjeravali narod da je došlo vrime za promjene, Vjeko je, izgleda, već zagrijava noge za povratnički skok.
Oni su lipili plakate, a on je već bira misto di će zalipit novu člansku iskaznicu.
Vi gurajte, ja ću se vratit
NLM i SDP podržali su Radića kao kandidata koji će pobijediti HDZ i prekinuti višedesetljetnu vladavinu iste ekipe. Narod je povirova, izaša na izbore i svoj glas dao promjeni.
Promjena se stvarno dogodila.
Samo ne ona koju su birači očekivali.
HDZ je izgubio izbore, ali je na kraju ipak dobio načelnika. Bez nove kampanje, bez trošenja novca na plakate i bez nerviranja oko izbornih rezultata.
Čovik im je sam doša.
Politički gledano, potez je učinkovit. Moralno gledano, smrdi ka kontejner iza restorana usrid kolovoza.
Vjeko je tako izveo potez koji bi se ubuduće moga izučavati na političkim akademijama:
- Izađeš iz HDZ-a.
- Okupiš ljude koji žele maknit HDZ.
- Uz njihovu pomoć pobijediš HDZ.
- Vratiš se u HDZ.
- Objaviš da je sve to logično.
Genijalno.
Isto ka da čoviku prodaš kartu za Split, ukrcaš ga u autobus, izbaciš u Dugopolju i objasniš mu da je praktički već stiga.
A di su u toj priči magarci?
Za stolom side ljudi iz NLM-a i gledaju jedan drugoga.
Jedan pita:
– Je li moguće da nas je nasamarija?
Drugi odgovara:
– Nije nasamarija. Samo je prominija politički smjer.
Treći pogleda prema zgradi Općine i tiho kaže:
– A jesmo ispali magarci…
I tu dolazimo do najveće nepravde ove priče. Magarac je poštena, izdržljiva i odana životinja. Kad mu natovariš teret, on ga nosi. Ne promini vlasnika nasrid puta i ne objavi da se samo „vratija tamo di je već bija”.
Zato se pravi magarci imaju puno pravo uvrijedit kad ih se uspoređuje s političarima.
Ljudi iz NLM-a odradili su kampanju, stavili svoja imena i obraz na stol te uvjeravali birače da podržavaju stvarnu alternativu. Danas tim istim ljudima moraju objašnjavati kako je njihov kandidat završija upravo tamo odakle su ga zajedno izvlačili.
Oni su nosili teret, a Vjeko je jahao.
Kad je karavana stigla do cilja, jahač je prominija karavanu.
Tri vale dale glas, a glas završija u centrali
Posebnu zahvalu zaslužuju Promajna, Bratuš i Krvavica – tri vale koje su dale ozbiljan obol izbornoj pobjedi i povirovale da će njihov glas donit drukčiji način upravljanja.
Narod je mislija da glasa protiv starog sustava.
Ispada da je samo naručija njegov povratak s kratkom pauzom.
Sve šta se obećavalo po mistima, sve velike riči o novom početku, zajedništvu i promjenama, danas polako padaju u vodu. A u Baškoj Vodi vode barem ima dovoljno, pa će se obećanja imat di utopit.
Možda će sutra netko objasniti kako su birači zapravo krivo razumili kampanju. Možda slogan nije bija „Maknimo HDZ”, nego:
„Maknimo stari HDZ da napravimo mista za Vjeku u novom HDZ-u.”
To bi barem bilo poštenije.
Povratak kući ili bijeg od obećanja?
Radić svoj potez može nazvati povratkom, političkom stabilnošću, okupljanjem ili odgovornim upravljanjem. HDZ ga može predstaviti kao pojačanje i dokaz svoje snage.
Ali birači imaju pravo isti potez nazvati drukčije.
Kad dobiješ povjerenje ljudi predstavljajući se kao alternativa jednoj stranci, a zatim toj istoj stranci pristupiš, problem nije samo u članskoj iskaznici. Problem je u političkom legitimitetu.
Mandat je zakonski njegov.
Ali politička poruka toga mandata nije bila:
„Vratimo Vjeku u HDZ.”
U tome leži prava težina ovoga salta. Nije Vjeko preskočio samo jednu stranačku ogradu.
Preskočio je ljude koji su mu držali skale.
Stari sokol još kruži iznad Baške Vode
A baš danas, ka da je sam naručija glazbenu podlogu za ovu političku sapunicu, bivši načelnik Joško Roščić prolazi Baškom Vodom u svome terencu, spuštenih prozora, dok iz zvučnika grmi stara domoljubna pisma:
„Zamislio stari sokol da će umrijeti…”
Koja scena!
Narod ga je već bija politički sahranija, protivnici mu napisali osmrtnicu, a Vjeko mislija da je zauvik zauzeja njegovo misto.
Kad ono – stari sokol nije umra.
Samo je parkira terenac u ladovinu, pojača radio i čeka da se mladim orlovima zapletu krila.
Sad lagano kruži iznad Baške Vode, osluškuje di puše politička bura i u letu smišlja nove kombinacije. Možda više ne leti ka nekad, ali dobro poznaje svaku valu, svaku granu i svaku stranačku bandiru na koju se može sletit.
Dok Vjeko izvodi salto mortale prema HDZ-u, stari sokol iz terenca promatra doskok i vjerojatno misli:
– Sinko, lipo si ti poletija, ali sletija si u moje staro gnizdo.
I tako danas u Baškoj Vodi imamo neobičan politički zoološki vrt: sedam magaraca za stolom, jedan preletač u zraku i starog sokola u terencu koji još ne namjerava sklopit krila.
Magarci su iznijeli kampanju.
Preletač je pokupija mandat.
Sokol je pojača pismu.
A narod plaća ulaznicu.
Najskuplja kava u Baškoj Vodi
Na kraju naši magarci i dalje side za stolom. Kava se ohladila, računi su ostali, a Vjeko je već sletio na crveni tapet.
Jedan magarac pogleda račun i pita:
– Ko će ovo platit?
Drugi odgovori:
– Mi, ka i kampanju.
Treći samo spusti uši i promrmlja:
– I-a…
Pouka ove priče nije da su ljudi iz NLM-a glupi. Pouka je mnogo gora: u politici možeš biti pošten, raditi, vjerovati i nositi cili teret, ali ako ne provjeriš kome držiš skale, može ti čovik s vrha mahnit, napravit salto i doskočit ravno u krilo onih protiv kojih si ga podiga.
U ovoj predstavi nitko zapravo nije politički mrtav. Neki samo mirno leže dok ne čuju da se otvorilo novo misto na grani.
A Baška Voda?
Ona je opet dobila HDZ.
Samo ovaj put preko Nezavisne liste.
Napomena: Tekst je satirični komentar. Izraz „magarci” koristi se kao metafora političke lakovjernosti, a opisani dijalozi i razmišljanja predstavljaju humorističnu fikciju.
