Često slušamo povijesne sintagme Bijeli i Crveni Hrvati, ali ne znamo kako su te sintagme nastale i što označuju
Bijeli Hrvati povijesno nisu nikada postojali prije vukovaca jer to je vukovska izvedenica. Bijeli Hrvati su franačko kršćanska izvedenica, a obje su nastale od naziva BELI. Naziv Beli je nastao pod Bizantom od naziva VELI. Hrvatska etimologija ne postoji jer hrvatski etimolozi ne poznaju razlike između hrvatskog, grčkog, romanskog i latinskog, odnosno, semitskog pisma. Izvorni povijesni naziv je Veli Hrvati.
Jekavicu su Hrvatima nametnuli Franci. Ta jekavica ima svoja pravila, ali hrvatski vukovci nisu ih još otkrili, a nju je iskrivio Vuk Karadžić na temelju naglaska srbijanske ekavice. To su prihvatili hrvatski vukovci i ona danas zbunjuje govornike hrvatskog jezika, posebice mlađe naraštaje koji imaju nevolje sa hrvatskim standardnim jezikom upravo zbog ijekavice.
Sintagma Beli Hrvati je izvedenica od naziva Veli Hrvati. Odatle nam i prezimena VELA ili VILA koji su postali Bela i Bila kao i mnoga druga prezimena sa povijesnim sufiksima – AC, AČ, EC i IČ te AN, EN, UN i IN. Riječ vela je izvorno značila obala, a susrećemo je u toponimima VELE-BIT sa značenje OBALNI ZID i toponim VELI RAT ili RT. Velebit se još pojavljuje kao BELEBIT.
Nazivi Vela i Vila su nastali od božanstva AVELA ili AVILA koje nalazimo u mnogim hrvatskim prezimenima. Pod Romanima ova božanstva su postala VELA i VILA, a pod Bizantom BELA i BILA. Zašto? Romani su iz riječi izbacivali sve početne vokale i tako je AVELA postao VELA, a AVILA VILA. Zbog toga mi i danas zovemo Italijane Talijani.
Semiti su naziv Harvač pisali ARIA, ERIA, URIA i IRIA, a Romani najviše ARVA i ERVE. Ova posljednja dva su se još pisala ARBA i ERBE, a SEMITI su čitali ABRA i EBRE. Odatle nam etnici HEBREJ, JEVREJ i ARAB. Tako nastaje izraz ABRA-KAD-ABRA i bog Hebreja ABRAHAM koji je nastao od naziva ČAVRAN. Današnji vokali u semitskim pismima su stali za hrvatske suglasnike H, V, Č, Š i Ž. Slovio H u nazivu Abraham se ne izgovara jer ga nisu imali Semiti pa Abraham postaje Abram, a odatle prezimena Avramovič i Abramovič. Slično je naziv Harvač postao RABAT i RAT. Ovo nam otkriva zašto je naziv Harvač na Levantu i sjevernoj Africi postao Hrvat.
Kako je onda nastao naziv Avela? On je nastao od izvornog naziva Čavela ili Čavelaha. Naziv Avel pod Bizantom je postao Avil, a Semiti su to pisali ABEL, odnosno, EL. Ovi nazivi su nastali semitskim suglasničkim pisanjem. Haravača izvorna religija je bila dvojna i zvala se JANA. Bog je bio Sunce koje se zvalo HARA, a Božica je bila planet Zemlja koja se zvala VAČA.
Dakle, Veli i Beli Hrvati su bili poznati kao Čavari ali i Avari. Oni su bili stočari , ratari, obrtnici i trgovci. Harvači su bili učena kasta kao političari, svećenici i učitelji. Među njima nema ratnika. Kaste su izvorno označavale riječi HARA i VAČA. I jedni i drugi su govorili istim jezikom, a taj jezik danas nazivamo sanskrit.
Da bi razumjeli povijest civilizacija, moramo se vratiti u Ledeno doba kad je gotovo cijela Europa bila po ledom osim mediteranskog obalnog pojasa. Dakle, svi ljudi iz ostatka Europe su emigrirali prema sjevernoj Africi i Levantu. Kada se led počeo otapati, ti ljudi su se počeli vraćati u Europu.
Najprije su se vratili Hrvati iz sjeverne Afrike koji su bili poznati kao Etrurci. Eter stoji za broj četiri i Urac susrećemo za naziv Harvač. Ovdje naslućujemo horoskop koji ima četiri kvadranta. Od naziva Urac nastaju naša prezimena Jurac, Jurec, Jurak, Jurek i druga izvedena od naziva Urac. Etrurci su glas Č pisali slovom C, a zbog toga imamo kod Hrvata čakavicu i cakavicu, odnosno, zamjenice ČA i CA. Etrurci su stvorili pismo koji danas pogrešno nazivamo latinica. U tom pismu susrećemo mnoge riječi koje su hrvatske.
Sa Levanta na Balkan i današnju Italiju su kasnije prvi došli Hrvati poznati kao Liburni, dakle, Levi i Urani. Biblijsko izgubljeno dvanaesto pleme se u Bibliji naziva Levi, a to nam otkriva da su Harvači na Levant stigli za vrijeme astrološkog znaka Lava čiji period je trajao dvije tisuće godina, dakle, pred 12 tisuća godina. Ovo nam također otkriva da su Levi postali Libi, a Urni Urani. Oni su na prostor stare Grčke došli dosta prije Feničana koji su ih nazvali Arisi.
Posljednji Hrvati koji su došli na Jadran preko Crnog mora su povijesno poznati kao Sarmati. Oni potječu iz Mazapotamije. On su na Jadran donijeli glagoljicu, a zbog ratova sa Grcima su se povukli prema Kvarneru zajedno sa Liburnima. U Iliriji glagoljicu je zamijenilo grčko pismo. U staroj Grčkoj su bili poznati kao ARGI ili ARGONAUTI.
Liburni i Sarmati su imali više ratova sa Grcima, odnosno, Feničanima, a posljednji su izgubili od Grka (Helena) kod Visa. Teritorij od Drača do rijeke Krke, Grci su nazvali Iliria. Tako je nastao etnik Ilir koji je zamjenio etnik Liburn. Prostor sjeverno od rijeke Krke dugo se zvao Liburnija.
Romani su sve Hrvate zvali Cerveni i Calvani i od ovih naziva nastaju neka hrvatska prezimena Cervenac, Cervenko, Gerve, Kalvan i Glavan. Na koncu moramo zaključiti da se tako zvalo i današnje Crno more jer i Cervena Hrvatska je postala Crna Gora ili Gorica. Od naziva Calven preko Rima je nastao etnik Slaven. Nametanjem kršćanstva Cerveni postaju Cervi, a Latini su ih nazvali Servi. Pod Bizantom Servi postaju Serbi jer bizantsko pismo nije imalo slovo V.
Od naziva Cervena nastaje naziv Kraina na Jadranu i na Crnom moru. Obe Krajine su bile poznate kao Cervena Hrvatska. Dakle, Krajina je značila Hrvatska. Ako analiziramo sve toponime i prezimena u njima ćemo naći hrvatski utjecaj koji mi danas ne poznajemo. Takva je bila naša antička povijest prije nametanja kršćanstva. Kada su Asirci pobijedili Arameju, započele su velike emigracije prema Europi.
Dakle, moramo zaključiti da današnji srbinski vođe jako dobro znaju da su bizantski Srbi bili Hrvati, ali kad bi to priznali, onda ne bi mogli posezati ni za Raškom ni za Duklom, niti za hrvatskim vladarima u Bosni. Krajina je bila vazal Bizanta i prostirala se na teritoriju Dioklecijanove Dalmacije. Međutim, ne samo komunistički nego i katolički povjesničari ne razumiju hrvatsku antičku povijest.
Komunističkim povjesničarima je najbitnija Jugoslavija jer hrvatsku povijest ne poznaju. Katoličkim povjesničarima je također bilo blisko slavenstvo po nalogu Rima jer nisu razumjeli hrvatsku povijest i etimologiju. Neki su se bunili protiv slavenstva, ali nisu dobro završili. Zbog toga mislim da su današnji Srbini bili kakajkavski ekavci sve do rijeke Morave, ali njihova ekavica se izmijenila zbog Osmanlija. Oni nisu imali prezimena sve do polovice 19. stoljeća jer su bili nepismeni. Hrvati su imali prezimena prije Bizanta sa sufiksima kao AČ, EČ, AC i EC te AN i EN. Ova prezimena su danas temelj u svim hrvatskim prezimenima. Jedina je razlika što je preko Franaka uvedeno slovo Ć koje je nastalo od dvoslova TJ jer Harvač je postao Hrvat. Da bi se nametnulo kršćanstvo na prostoru Krajine potrebno je bilo mijenjati glagoljicu, a tako i jezik.
Srećko Radović