Izvanredni parlamentarni izbori u Srbiji, zakazani za nedjelju, 25. listopada 2026. godine, predstavljaju najneizvjesniju političku prekretnicu u proteklih četrnaest godina
Izborna utrka prerasla je u svojevrsni referendum o opstanku režima vladajuće Srpske napredne stranke (SNS) i njezina lidera, donedavnog predsjednika države Aleksandra Vučića, koji se nakon taktičke ostavke bori za premijersku poziciju kako bi zadržao poluge apsolutne moći. Nasuprot urušenoj i fragmentiranoj tradicionalnoj oporbi, kao glavni izazivač nametnula se nestranačka Studentska lista – Studenti pobeđuju, pokret proizišao iz masovnih, nerijetko nasilnih antivladinih prosvjeda.
Politički sraz: Aleksandar Vučić protiv studentskog vala
Politička dinamika u Srbiji dramatično se izmijenila nakon tragedije na novosadskom željezničkom kolodvoru 1. studenog 2024. godine, kada je u padu betonske nadstrešnice poginulo 16 ljudi. Taj događaj pokrenuo je val masovnih prosvjeda predvođenih studentima, koji su prerasli u organizirani politički bunt protiv institucionalne korupcije i partijskog klijentelizma.
- Strategija Aleksandra Vučića: Kako bi resetirao ustavna ograničenja i izravno preuzeo vođenje izvršne vlasti, Vučić je 27. rujna 2026. podnio ostavku na mjesto predsjednika države. Njegova lista Aleksandar Vučić – Ujedinjena Srbija vodi agresivnu kampanju fokusiranu na ekonomska obećanja (rast plaća i mirovina) te brutalnu medijsku diskreditaciju protivnika, koje državni vrh i provladini mediji etiketiraju kao “strane plaćenike” i “teroriste”.
- Fenomen liste “Studenti pobeđuju”: Nositelj liste, kardiolog Ilija Srdanović, i studentski pokret kanalizirali su energiju građanskog nezadovoljstva. Tradicionalne oporbene stranke odustale su od vlastitih lista kako bi podržale studente, prepoznajući da akademska zajednica i mladi kandidati bez političkog tereta prošlosti jedini imaju snagu ujediniti ideološki raznorodno biračko tijelo.
Ankete uoči izborne šutnje pokazuju dramatičnu polarizaciju društva i potpuno izjednačen rezultat:
| Izvor ankete | Lista “Aleksandar Vučić – Ujedinjena Srbija” | “Studentska lista – Studenti pobeđuju” |
|---|---|---|
| Ipsos (naručitelj SNS) | 47,4% | 40,0% |
| Nova srpska politička misao (NSPM) | 42,7% | 44,5% |
Kupovina glasova, izborni inženjering i ulični nemiri
Izborni proces u Srbiji opterećen je dubokim sumnjama u regularnost i optužbama za masovnu manipulaciju biračkim pravom.
Institucionalizirana kupovina glasova provodi se kroz državni aparat. Vlast je neposredno prije izbora započela masovnu isplatu jednokratne novčane pomoći za umirovljenike, primatelje socijalne pomoći i punoljetne građane, za što je iz proračuna izdvojeno gotovo milijardu eura – dvostruko više nego u prethodnim izbornim ciklusima. Uz izravna proračunska davanja, organizacije za nadzor izbora upozoravaju na postojanje desetaka tisuća “fantomskih birača” te organizirani dovoz glasača s Kosova i iz susjednih država, koji služe kao Vučićev rezervni kontingent.
Sveprisutno nepovjerenje u institucije rezultiralo je čestim nasilnim sukobima tijekom dvogodišnjih prosvjeda. Dok režim prosvjede proglašava pokušajem “obojene revolucije” i nasilnog svrgavanja vlasti pod patronatom inozemnih službi, oporba i neovisni analitičari upozoravaju da represija policije i ubacivanje provokatora namjerno generiraju nasilje kako bi se kriminalizirao opravdani gnjev građana.
Cijena krivih politika i šteta za srpski narod
Dugogodišnja politika “sjedenja na više stolica” nanijela je golemu strukturnu štetu srbijanskom društvu. Autokratski model vladavine doveo je do potpunog zarobljavanja države, u kojem su pravosuđe, regulatorna tijela i javni medijski servisi pretvoreni u instrumente jedne partije.
Ekonomska stabilnost je prividna, izgrađena na netransparentnim i skupim kreditima iz Kine te rasprodaji nacionalnih resursa, dok se stvarna cijena očituje u korupciji koja doslovno odnosi ljudske živote, što je kulminiralo tragedijom u Novom Sadu. Društvo je duboko podijeljeno, a zbog gušenja slobodnih medija i progona neistomišljenika, Srbiju kontinuirano napušta najobrazovaniji dio stanovništva.
De facto zaustavljen europski put
Iako deklarativno teži članstvu u Europskoj uniji, Srbija pod Vučićevim režimom već gotovo pet godina nije otvorila nijedno novo pregovaračko poglavlje niti klaster. Europska integracija de facto je suspendirana zbog tri ključna razloga:
- Kontinuiranog nazadovanja u području vladavine prava i demokratskih standarda.
- Odbijanja Beograda da uskladi svoju vanjsku politiku s restriktivnim mjerama EU i uvede sankcije Ruskoj Federaciji.
- Potpunog zastoja u procesu normalizacije odnosa s Kosovom.
Dok zapadni analitičari naglašavaju da bi pobjeda Studentske liste poslala snažan signal o demokratskom buđenju regije, promjena vlasti ne bi automatski značila trenutačni ulazak u EU, s obzirom na dubinu institucionalne devastacije.
Odnosi s Hrvatskom: Retorika neprijateljstva kao predizborni alat
Odnosi između Zagreba i Beograda nalaze se na najnižoj razini od završetka Domovinskog rata, primarno zbog Vučićeve potrebe da Hrvatsku koristi kao stalnog dežurnog neprijatelja za unutarnjopolitičke svrhe.
Tijekom ove kampanje, Vučić je opetovano optuživao Hrvatsku za “nikad viđeno miješanje u srbijanske izbore”, a predizborne tenzije dodatno su podignute uhićenjima osoba s hrvatskim putovnicama u Srbiji pod optužbama za špijunažu. Službeni Zagreb na takve poteze odgovara upozorenjima o radikalizaciji i ubrzanom naoružavanju Srbije, označavajući retoriku službenog Beograda kao ključni faktor nestabilnosti na jugoistoku Europe.
Politička i povijesna odgovornost režima za ratove devedesetih kontinuirano se negira, a prorežimski mediji redovito koriste pejorativne i nacionalističke narative prema Hrvatskoj kako bi mobilizirali radikalno desno biračko tijelo uoči nedjeljnog izlaska na birališta.
