Izdavanje lokacijske dozvole za izgradnju zaobilaznice Trilja otvorilo je put prema građevinskoj dozvoli i potencijalnom trajnom uništenju iznimno vrijedne nacionalne povijesne i kulturne baštine na području naselja Velić. Lokalni aktivisti upozoravaju na neobjašnjivo ignoriranje i uskraćivanje ključnih arheoloških podataka od strane nadležnih institucija, što je dovelo do ozbiljnog institucionalnog kaosa.
Arheološko blago pod naletom bagerima
Prostor na kojem se planira izgradnja prometnice predstavlja golem i kompaktan arheološki kompleks koji se prostire na više od 400 hektara. Lokalne strateške uzvisine kriju prapovijesne delmatske i ilirske gomile, odnosno tumule, poput Žutine gomile i Privije, dok se u neposrednoj blizini nalazi i povijesna utvrda Čačvina.
Osim prapovijesnih lokaliteta, ovim područjem prolazi i antička cesta Salona – Argentaria. Na dionici dugoj 2600 metara, koja se proteže od klanca Čelaguše preko Biluša do Krivače, do sada su službeno ustanovljena čak 53 vidljiva kolotraga te je pronađen rimski miljokaz. Lidar snimke i arheološka sondiranja jasno dokazuju postojanje masivne antičke i prapovijesne arhitekture s obje strane planirane trase.
Ministarstvo graditeljstva bez točnih informacija?
Glavni izvor nezadovoljstva i institucionalnog problema leži u postupanju Konzervatorskog odjela u Splitu. Prema javno dostupnim izvještajima, splitski konzervatori uputili su Ministarstvu prostornoga uređenja, graditeljstva i državne imovine manjkavo i oskudno rješenje. U njemu se navodi tek nekoliko izoliranih točaka koje bi mogle biti ugrožene, dok se postojanje cjelokupnog kompaktnog kompleksa potpuno prešućuje.
Konzervatori se u svojim smjernicama oslanjaju isključivo na stare prostorne planove Grada Trilja i prepisivanje podataka iz literature starijih autora, poput Ante Miloševića. Pritom su potpuno ignorirali i zatajili dokumentaciju te službena izvješća o arheološkim istraživanjima koja se na ovom mikroprostoru, kao što je Krcina ograda, kontinuirano provode od 2013. do 2026. godine.
Zbog ovog informacijskog vakuuma, Ministarstvo graditeljstva je 14. listopada 2026. godine izdalo lokacijsku dozvolu na temelju nepotpunih i neistinitih podataka s terena.
Ignoriranje struke i krik građana za spas baštine
Lokalni volonteri i borci za zaštitu kulturne baštine, među kojima je i Mario Kozina koji je javno istupio s ovom problematikom, ističu kako su osobno prikupljali i prosljeđivali znanstvenu dokumentaciju, Lidar snimke i mišljenja stručnjaka nadležnim tijelima. Međutim, budući da građani pojedinci zakonski nisu stranka u postupku, Ministarstvo graditeljstva te krunske dokaze nije moglo službeno uvažiti. Pokušaji uspostavljanja suradnje s akademskom zajednicom, konkretno s Odsjekom za arheologiju Filozofskog fakulteta u Zagrebu, također su naišli na zid šutnje i ignoriranje.
“Mi te institucije plaćamo, one se financiraju javnim novcem i morale bi biti u službi građana i zakona ove države”, upozoravaju aktivisti , ukazujući na tromost, neučinkovitost i cinizam sustava koji dopušta uništavanje povijesnog identiteta Cetinske krajine.
Iako je sporna lokacijska dozvola izdana, pravna bitka ovime ne završava. Pokrenuti su pravni koraci i institucionalni mehanizmi kako bi se ova odluka poništila, trasa zaobilaznice revidirala, a neprocjenjivo arheološko blago Velića spasilo od bagera i trajnog zaborava .
