U politici čovik mora imat kičmu. Ali, sudeći po ponašanju makarskog HDZ-ova vodstva, poželjno je da bude sklopiva. Lakše se smistiš za svaki stol
Rukovodstvo makarskog HDZ-a, predvođeno Jurom Brkanom i Ivanom Kotarcem, bilo je na druženju u Puntinu. Tajnik Eljuga nije došao, pa je barem izbjegao prizor u kojem se stranačko zajedništvo slavi dok se od dugogodišnjeg kolege politički rastaje.
Je li njegov izostanak bio stvar obveza ili dobrog osjećaja za neugodnost, ostaje njemu na znanje. U svakom slučaju, prazna stolica ovaj je put ostavila bolji dojam od nekih popunjenih.
Posebnu težinu cijeloj večeri daje Brkanovo prethodno protivljenje načinu ulaska Vjekoslava Radića u HDZ. Čovik se usprotivio, pokazao stav, demonstrirao samostalnost — i onda došao u Puntin. Od političkog protivljenja do zajedničkog stola očito vodi vrlo prohodna cesta.
Što se u međuvremenu promijenilo? Jesu li primjedbe razriješene? Je li dobio uvjerljivo objašnjenje? Ili je jednostavno stigao poziv kojem se njegovi principi nisu mogli odazvati, ali on jest?
Brkan duguje objašnjenje kako je od protivljenja došao do druženja. Dotad cijela stvar izgleda kao osebujan oblik unutarstranačke demokracije: slobodno kažeš što misliš, a onda uredno napraviš što se očekuje.
Uz njega Ivan Kotarac i ostatak makarske ekipe. Slika vodstva koje bi trebalo imati političku težinu, vlastiti sud i barem malo osjećaja za kolegijalnost. Ovako ostavljaju dojam da im je za samostalno mišljenje prvo potrebno odobrenje nadređenih. Za dolazak, srećom, dovoljan je poziv.
U okolnostima izbacivanja Joška Roščića njihov se dolazak teško može odvojiti od političke poruke koju šalje. Ne moraš održati govor protiv kolege. Ponekad je dovoljno zauzeti misto za stolom i prepustiti fotografiji da odradi ostatak.
A riječ je o čoviku koji im je više puta bio na usluzi i pomoći, čoviku iz utemeljiteljske generacije stranke. To bi valjda trebalo nešto značiti onima koji toliko vole govoriti o poštovanju, tradiciji i zajedništvu.
Ali političko pamćenje očito radi selektivno. Kad pomoć triba, zna se broj telefona. Kad pomoć više ne triba, odjednom se slabo pamti i ime vlasnika.
Roščić im je, izgleda, bio dovoljno dobar kad je trebalo pomoći. Za trenutak u kojem bi njemu trebalo pokazati kolegijalnost očito nije ostalo vrimena između predjela i glavnog jela.
Utemeljitelji su novoj generaciji posebno dragi na obljetnicama. Tada ih se spominje svečanim glasom, zahvaljuje im se na temeljima i poziva na zajedničku fotografiju. Nezgodno je jedino kad ti isti ljudi očekuju da se poštovanje pokaže i običnim danom, kad nema govornice ni vijenca.
Naravno, nitko nema pravo na vječnu političku zaštitu samo zbog staža. Ali od ljudi kojima je pomagao smije očekivati barem dosljednost i jasno obrazloženje. To nije velika žrtva. Samo je, očito, veća od one na koju je makarsko vodstvo spremno.
Zato je Puntin ispao mnogo više od večere. Ispao je praktična nastava iz prilagodbe: kako svoje jučerašnje primjedbe učiniti nevidljivima, staru pomoć zaboravljivom, a današnji dolazak predstaviti kao najnormalniju stvar na svitu.
Makarski HDZ može biti zadovoljan organizacijom. Delegacija je stigla, stolice su popunjene, neugodna pitanja ostala su vani.
A principi? Njih će pokupit s garderobe kad opet zatrebaju za neki govor.
