Iako su po Ustavu jedan od triju ravnopravnih i konstitutivnih naroda, Hrvati u Bosni i Hercegovini već desetljećima se suočavaju s trostrukim izazovom: sporadičnim, ali nedovoljno procesuiranim sigurnosnim incidentima, neriješenim pitanjem legitimnog političkog predstavljanja te dramatičnim demografskim padom koji dovodi u pitanje njihov dugoročni opstanak
Sigurnosna slika: Zločini iz mržnje često ostaju “ispod radara”
Prema analizama Misije OESS-a u BiH, u državi ne postoji jedinstveni registar koji bi odvojeno pratio isključivo napade na Hrvate. Umjesto toga, incidenti se prate kroz bazu Monitor mržnje, koja bilježi etnički i vjerski motivirane napade na sve zajednice.
Podaci OESS-ovog Ureda za demokratske institucije i ljudska prava (ODIHR) ukazuju na ozbiljan problem u pravosudnom sustavu. Od ukupno 53 slučaja povezana sa zločinima iz mržnje koje je policija evidentirala u jednom godišnjem ciklusu, tek je 11 procesuirano, a u samo osam izrečene su presude. U praksi, napadi na povratnike, oštećenja imovine ili skrnavljenja katoličkih sakralnih objekata najčešće se kvalificiraju kao opća kaznena djela (poput teške krađe ili oštećenja tuđe stvari), bez utvrđivanja nacionalnog ili vjerskog motiva.
Na slične izazove upozoravaju i godišnja izvješća američkog State Departmenta o stanju ljudskih prava, u kojima se redovito ističu problemi neovisnosti pravosuđa, korupcije, nekažnjivosti ratnih zločina te diskriminacije i vjerske netrpeljivosti u povratničkim sredinama.
Demografski slom: Pad od 58 posto u tri i pol desetljeća
Najočitiji pokazatelj teškog položaja Hrvata u BiH je njihova brojnost. Budući da u BiH nije proveden popis stanovništva od 2013. godine, najpouzdaniji izvor podataka su godišnje statistike Katoličke crkve, jer su katolici u BiH velikom većinom Hrvati.
- Dugoročni pad. Prema podacima koje je iznio vrhbosanski nadbiskup mons. Tomo Vukšić, broj katolika u Bosni i Hercegovini u posljednjih se 35 godina smanjio za oko 58 posto.
- Usporedba s prijeratnim stanjem. Na popisu 1991. godine u BiH je živjelo oko 760.000 Hrvata. Već 1996. godine Crkva je evidentirala oko 425.000 katolika, dok se taj broj početkom 2024. godine spustio na približno 331.000 vjernika (od čega najviše u Mostarsko-duvanjskoj biskupiji – oko 181.000, u Vrhbosanskoj oko 120.000, a u Banjolučkoj manje od 30.000).
- Nestanak u pojedinim regijama. Najteža je situacija u Republici Srpskoj, gdje je od prijeratnih 220.000 Hrvata ostalo tek oko 15.000, te u dijelovima središnje Bosne i Posavine gdje su Hrvati svedeni na razinu statističke pogreške.

Politički položaj: Pitanje konstitutivnosti i majorizacije
Uz fizičku i imovinsku sigurnost, pravni i politički stručnjaci ističu da se ugroženost prava Hrvata ponajviše očituje na institucionalnoj razini. Ključni problem je izborni sustav koji omogućuje da brojniji narod u Federaciji BiH izabere hrvatskog člana Predsjedništva BiH te dio izaslanika u Domu naroda.
Takva praksa, u javnosti poznata kao majorizacija, dovodi do toga da Hrvati nemaju svoje legitimne političke predstavnike u ključnim državnim tijelima. Dok dio političkih aktera zagovara takozvani “građanski model” uređenja po načelu “jedan čovjek, jedan glas”, pravni stručnjaci i predstavnici hrvatskih institucija upozoravaju da bi takav model u višenacionalnoj državi značio potpuni gubitak konstitutivnosti i pretvaranje Hrvata u nacionalnu manjinu.
Što kažu stručnjaci: Kakva je budućnost Hrvata u BiH?
Demografi, politolozi i sociolozi slažu se da se hrvatski narod u BiH nalazi na povijesnoj prekretnici. Njihove procjene budućnosti kreću se između dva scenarija:
- Nastavak iseljavanja i regionalna koncentracija. Demografi poput prof. dr. Mirjane Miličević i autora studija o depopulaciji upozoravaju da kombinacija niskog prirodnog priraštaja (negativan vitalni indeks u gotovo svim županijama) i otvorenog tržišta rada Europske unije (zahvaljujući hrvatskom državljanstvu) prazni hrvatska područja. Ako se sadašnji trendovi nastave, Hrvati će dugoročno opstati kao relevantan demografski i politički faktor isključivo u zapadnoj Hercegovini i dijelu Hercegbosanske županije, dok će u središnjoj Bosni, Posavini i Republici Srpskoj ostati tek simbolične zajednice.
- Nužnost institucionalnih i gospodarskih reformi. Politički analitičari smatraju da se odlazak mladih obitelji ne može zaustaviti bez stabilizacije političkih prilika. Kao preduvjet opstanka navode se dvije ključne točke: izmjena Izbornog zakona koja bi jamčila ravnopravnost i prekinula političke blokade, te snažnija gospodarska ulaganja (uključujući ciljane projekte Vlade Republike Hrvatske) usmjerena na otvaranje radnih mjesta, stambeno zbrinjavanje mladih i jačanje obrazovnih i zdravstvenih institucija na hrvatskom jeziku.
Bez sustavne demografske strategije i rješavanja temeljnih ustavno-pravnih pitanja, upozoravaju stručnjaci, Hrvati u BiH mogli bi zadržati konstitutivnost na papiru, ali je izgubiti u stvarnom životu.


