Poslovno carstvo Mladena Nekića, javnosti nekada poznatog kao “hrvatskog kralja pršuta”, ostalo je i bez hotela “Velebitska kraljica”. Za neupućene, radi se o objektu izgrađenom na odmorištu Marune s desne strane prije ulaza u južni portal Tunela “Sveti Rok” na autocesti A1, Dalmatini.
Kako su nam potvrdili u Hrvatskim autocestama, tvrtka “Jasen” u veljači ove godine brisana je iz sudskog registra, čime je potom prestao i vrijediti ugovor o korištenju cestovnog zemljišta i obavljanju pratećih djelatnosti, što ga je Nekić dugi niz godina imao s HAC-om. “Osnovom ugovora prijašnji korisnik bio je dužan plaćati Hrvatskim autocestama naknadu u mjesečnom iznosu od 31.839,77 kuna uvećano za PDV, a navedenu obvezu korisnik nije izvršavao, pa je HAC pokrenuo postupak ovrhe”, stoji u pisanom odgovoru koji smo dobili iz ureda Uprave HAC-a u Zagrebu. Koncesiju je prije “Jasena” imala druga Nekićeva tvrtka – “Mataš M. N.”, koja je proizvodila pršute, a već odavno je u stečaju. Nekić je prije pokretanja stečaja u siječnju 2010. godine svu imovinu iz “Mataš M. N.-a” prebacio na druge tvrtke u svojem vlasništvu, a “Jasenu” je pripala koncesija na odmorištu Marune.
Ništa ne plaćaju
Zbog tog manevra, već uobičajenog za hrvatske poslovne prilike, zadarska policija je protiv Nekića podnijela kaznenu prijavu, a vjerovnici “Mataš M. N.-a” još dandanas muku muče s potraživanjima koja su premašila iznos od vrtoglavih 60 milijuna kuna. Nekić i njegove tvrtke HAC-u mjesečnu naknadu nisu plaćali još od 2009. godine i procjenjuje se da mu je dug samo po toj osnovi prema HAC-u preko tri milijuna kuna. U sam hotel ili bolje rečeno “hotel” – jer u njemu nikada zbog nedovršenosti nije zanoćio niti jedan gost, već je samo u ljetnim mjesecima radio kafić – ovaj Jaseničanin je “ulupao” 22,4 milijuna kuna. Pratila ga je Hrvatska poštanska banka s istim iznosom kredita. Kao osiguranje HPB je uzeo pravo na korištenje zemljišta na odmorištu Marune, koje je “Mataš M. N.” dobio potpisivanjem ugovora s HAC-om. Koncesiju, koja traje do 1. srpnja 2032. i procijenjena je na 3,9 milijuna eura, HPB je u dva navrata natječajem pokušao unovčiti, ali nije bilo zainteresiranih. Sam HAC unatoč Nekićevu neplaćanju dugi niz godina nije ni pokušavao raskinuti ugovor s objašnjenjem da bi im to izazvalo dodatne troškove s održavanjem, režijama…, koje bi ionako bez Nekića imali. Nakon svega jedno je sigurno: bez Nekića ubrzo će se zbog Maruna i ugovora o korištenju zemljišta na suprotnim stranama naći dvije državne tvrtke, HAC i HPB, jer ugovore koje imaju, kao i zakone, tumače kako im odgovara. Iz pisanog odgovora koji smo dobili iz korporativnih komunikacija ove novčarske kuće poručuju da su oni “još uvijek osigurani fiducijarnim prijenosom prava na korištenje cestovnog zemljišta (koncesija) na kojem se nalazi hotel i nastoji pronaći rješenje koje bi omogućilo naplatu potraživanja Banke”. S druge strane, iz Uprave HAC-a poručuju da se tu ne radi ni o kakvoj koncesiji već pravu korištenja cestovnog zemljišta u skladu sa Zakonom o cestama i njegovim 73. člankom. “Hotel na odmorištu Marune je kao prateći uslužni objekt izgrađen na javnoj cesti (autocesta A1) te je sastavni dio nekretnine javne ceste, a nalazi se u pravnom statusu javnog dobra u općoj uporabi u neotuđivom vlasništvu Republike Hrvatske s pravom upravljanja Hrvatskih autocesta”, navode u odgovoru koji smo dobili iz HAC-a. Nedovršeni hotel danas pruža jednu otužnu sliku i pretvoren je u praksi u veliki javni WC. Odavno su se počele zbijati i šale oko njegove buduće namjene, pa je tako pao i “prijedlog” da ga se, u nedostatku smještajnih kapaciteta te vrste u Hrvatskoj, pretvori u – zatvor! (Slobodna Dalmacija)