Sjećate li se prijašnjih godina kada su bila popularna i aktualna pitanja „vjerujete li da li postoji život u svemiru?“. Tako se nešto slično i smatralo pitanje u Hrvatskoj gdje je dvoje vjerovalo, a troje ne.
A kao pitanje bi glasilo da li vjerujete jesu li komunistička oligarhija i elita i njeni sinovi i dalje na visokim položajima u Hrvatskoj u političkom, medijskom, javnom i gospodarskom smislu? No vrijeme radi svoje i svaka istina i činjenica izađe na vidjelo pa tako i ova pojava i istina u modernoj Hrvatskoj povijesti. Dapače sami oni nam daju dokaze o njihovoj prisutnosti i djelovanju, kao i što se s vremenom sve više otkrivaju da su tu i da su preživjeli raspad Jugoslavije i stvaranje Republike Hrvatske u kojoj su čak i sudjelovali. Ali da se ne zavaravamo stvorili je nisu, jer su Hrvatsku stvorili njeni branitelji , narod i građani lijepe nam naše. Nažalost puno je ljudi kojima se „omili“ vlast, moć i novac. Što je svakako i slučaj sa komunističkom oligarhijom koja je znala već osamdesetih godina prošlog stoljeća što se sprema. Pripremali su se za raspad Jugoslavije i stvaranje Hrvatske tako što su jednostavno promijenili kapu kao i svojedobno njihovi učitelji sa istoka. Ali nisu nikako promijenili stare navike i ljubavi za bivšom državom. Nego su se prikrili i prilagodili da ne izgube novac, utjecaj i moć sudjelovanja i kreiranja u državnim odlukama. Dokaz tomu je i nedavna presuda u Munchenu u slučaju Perković – Mustač. U Hrvatskoj se godinama prikrivalo i tajilo djelovanje bivše tajne jugo službe od strane aktualnih „salonskih ljevičara“ i samoprozvanih ljevičara u RH, kroz pravosuđe, razne zakone, parlament, medije… Pa čak se odolijevalo i odbijalo izručiti navedenu dvojicu iako je Njemačka izdala uhidbene naloge, i sve to uz velika upozorenja Europe i naravno Njemačke. Kao i onda kada je Europsko Vijeće i Skupština usvojila rezoluciju o osudi svih totalitarnih komunističkih režima i pozvalo sve članice da urade isto. Kao i političke stranke u pojedinim zemljama Europske Unije koje su proizašle ili su njihove nasljednice, da se u najmanju ruku ispričaju i osude isto to. No kad nas to se ne provodi čak se i svjesno zaboravlja i taji. I isti vođa prošlog totalitarnog komunističkog režima ima svoj trg u Zagrebu, mnoštvo koji ga i dalje obožavaju i dižu u nebesa. Njegovi drugovi i dalje zastupljeni kroz razne načine javnog života u Hrvatskoj, kao i njegovi agenti. No da se vratimo na suđenje i njegovu najzanimljiviju stvar. A to je razlog suđenja sam po sebi, ubojstvo čovjeka koji je bio velika opasnost po izdavanju stvari na vidjelo koji su se ticali kriminala u tadašnjoj INI. Jer se i danas može povući paralela i komparacija sa zbivanjima u INI kao što su suđenja za korupciju, kriminal i na kraju krajeva prodaja udjela vlasništva profitabilne tvrtke strancima (Mađarima). Tako je i jasna poveznica kroz priču danas i jučer, kojima je na prvom mjestu novac i moć. Toiko o tome koliko je takve ljude briga za narod i njegove interese tj, interese države. No tu se vraćamo na problem preživjelih i prilagodljive komunističke elite u Hrvatskoj. Da su preživjeli i da su tu, mnogo je dokaza i činjenica kao i da su oni i njihovi ljudi među vrhom u Hrvatskoj. Tu dolazimo do pojma koji se dugo godina zaziva – lustracija. Poznato je svima da nije provedena kad je trebalo, kao na primjeru Poljske. Danas lustracija nije moguća na načine kako neki zagovaraju kroz političko – ideološku odgovornost. Ponavljam, previše je godina prošlo i uhljebljivanja. No svakako je moguća kroz borbu protiv kriminala i ratnog profiterstva, što je svakako jedan oblik lustracije. Zato jer su komunističke elite usko povezane sa kriminalom i ratnim profiterstvom u državi na njenom početku, stvaranju kao i što su velikim djelom odgovorni za današnju gospodarsku situaciju u zemlji. Tako da se nužnim logično posljedičnim slijedom provela lustracija kakavu zagovara mnogo ljudi u Hrvatskoj pa i šire. Stoga, kada promatramo osuđujuću predusudu u Munchenu, je u jednu ruku žalosno da nam je Njemačka pokretač i trenutni provoditelj lustracije u Republici Hrvatskoj. Jer presuda govori puno više od običnog (ne omaložavajući) ubojstva. Hoće li ova presuda pokrenuti domino efekt u Hrvatskoj, vjerujem da hoće no samo je pitanje brzine vremena kojom će ići. Ali ponavljam, vrijeme neumorno ide i ne ide u njihovu korist. Da li će se Hrvatska napokon osloboditi povijesnog utega i krenuti kroz vladavinu prava, demokraciju, ljudsko dostojanstvo i njegova prava i bolju i prosperitetniju budućnost. Vjerujem da hoće i mora, kroz nove, mlade i znanjem naoružane hrvatske generacije. Živjela Hrvatska!
