Kao i što smo svjedoci na hrvatskoj političkoj sceni u zadnje vrijeme, glavna tema su izbori i uvijek aktualni hrvatsko – srpski odnosi. Jer gdje ćeš „draže“ teme od odnosa sa Srbijom i međusobne trzavice.
Iako su trzavice i loši odnosi između dvije zemlje ništa novo niti staro, ne možemo se oteti dojmu da su nikad učestalije i agresivinije. Posebno sve začinjeno nekakvom špijunskom aferom i uhićenjem, koje plasiraju srpski mediji. Što i očekivati od vladajuće strukture u Srbiji, koja ne samo da nije odustala niti se odrekla velikosrpskog imperijalizma, nego i isti akteri četništva i danas vladaju Srbijom. Osobno me ne iznenađuje retorika i politika Srbije naspram Hrvatske i drugih susjednih zemalja. Krenuli su sa kukanjima, prigovaranjima po Europi i naravno oplakivanjima, što im je samo jedna od mjera i faza Memoranduma Sanu II. A to je izmanipulirati istinom i gorljivo svoju laž predstavljati istinom. Već su me začudili koliko im je dugo trebalo da se otkriju u svojim namjerama. Jer što bi oni bez Hrvata. Ne bi imali tema koja uvijek skuplja glasove u njihovoj predizbornoj kampanji. I kad god zagusti u zemlji, puste priču i prepirke o Hrvatima. Jer da njihov narod ne truju i manipuliraju sa navedenim, zasigurno bi se taj narod okrenuo drugim, važnijim temama po njih koje zasigurno nisu u interesu vladajućih. Srbija je u puno težoj situaciji negoli Hrvatska (nije za hvaljenje i naslađivanje, već zabrinuti se da smo bolji od Srbije). To pokazuju razne ekonomsko – gospodarske analize i statistike. Srbija je dovoljno „velika“ zemlja i narod da si mogu priuštiti i dozvoliti da sama sebe ovlasti kao glavnog za jurisdikciju suđenja i gonjenja ratnih zločina na području bivše Jugoslavije. Naravno nad nevinim i miroljubivim srpskim narodom, koji je samo htio tuđe. Pa smo svjedoci progona hrvatskih branitelja. Kao kontraefekt srpskog zakona o braniteljima, Hrvatska uvijek može povući ili ukinuti „Zakon o Abolaciji“ iz 1996.g. (zakon o općem oprostu) svih srpskih pobunjenika na prostoru tzv. SAO krajine. 
Zamislite samo što bi to značilo za predstavnike i članove SDSS-a u Hrvatskoj. Hrvatska treba i mora blokirati pregovore kao članica EU za Srbiju koja želi to postati. U smislu riješavanja pitanja zakona o braniteljima, prava manjina u Srbiji (gdje se već odavno radi na pokušaju zatiranja svega hrvatskog tako i da narod hrvatski u Vojvodini proglašavaju Banjevcima), vraćanje ratnog plijena, plaćanje ratne odštete, otvaranja i vraćanja arhivske građe,… i još mnogo otvorenih pitanja poput pitanja nestalih u Domovinskom ratu, koja bi donekle normalizirale odnose dviju država. Jer zaustavljanje tj. blokiranje pregovora nije i ne smije biti osvetničko naslađivanje prema Srbiji, nego jednostavno traženje i izvršenje od Srbije prava i demokratičnosti buduće članice EU. Kao i ostvarenje interesa RH. Jer RH se ne smije spuštati na razinu kafane, jer se izjednačiti sa Srbijom znači upasti u njihovu igru, nego kroz pravo i demokratičnost zaštititi svoje nacionalne interese. Kako se čini da su to samo snovi i fantazije, jer se još plače za Krajinom, a kamoli da se javno ispričaju za sve učinjeno nad hrvatskim narodom, što bi zasigurno bio prvi korak. Jer se zna tko je agresor i tko se branio. Sve se to naravno odražava na nestabilnost i nemirnu situaciju na prostorima bivše Jugosavlije. Kao i na srpsku manjinu u Hrtatskoj koju vlast u Beogradu ponovno iskorištava za svoje političke ciljeve i propagandu. Kao i u ratno vrijeme. Pa im je njihova borba donijela bijeg u Srbiju često i život u lošijim uvjetima nego na njihovim „ognjištima“ u Hrvatskoj. Srbija ukoliko želi napredovati mora još puno raditi na sebi i svom prosvjećenju. Kroz normalizaciju odnosa sa susjedima, za koje očito da ne rade ništa, dapače nemaju niti namjeru. Sve dok ista „četnička“ garnitura vlada Srbijom koja ne odustaje od svoje politike i ciljeva, ne moramo očekivati išta dobro po Hrvatsku iz Srbije. Srbija je i dalje jamac nestabilnosti i nemira na prostoru jugoistočne Europe, što i govori činjenica da više od 80% susjednih zemalja ima katastrofalni odnos sa Srbijom.
U ovakvom slučaju Hrvatska državna tijela trebaju samo jedno a to je – proglasiti zakon o jurizdikciji za područje bivše “jugoslavije”za suđenje i zločine.Kao prvo ukloniti sve suce koji su iz sustava propale tvorevine,njihovim sinovima onemogućiti da sude,potom ukinti aboliciju,pa neka im je dragi Bog na pomoći.Nikad više nebi bilo pitanje nacionalne manjine koja je jedina smutnja u Hrvatskoj domovini.
Naravno politička LUSTRACIJA kao i profiterska koja je popljačkala HRVATSKU DRŽAVU.U tim i takovim pljačkama su sudjelovali svi redom dir.u državnim poduzećima kao i suci koji su ima dali podršku za pljačku.Dakle bivši zaostali sustav(odvjetništvo,sudstvo,policija i udbaši)popljačkali su Hrvatski narod na čelu sa SKH_SDP……
Pavo, ne seri!