NASA je nedavno objavila vijest o otkriću novog egzoplaneta Kepler 186f. Radi se o važnom otkriću jer je ovo prvi nastanjivi planet jednake veličine kao i Zemlja, a zbog pozicije na kojoj se nalazi realno je očekivati da je na njemu moguć pronalazak vode, a možda i nekog oblika života.
Ovo ipak nije u potpunosti dobra vijest jer pronalazak ovakvih egzoplaneta povećava vjerojatnost skorašnjeg neizbježnog izumiranja čovječanstva, piše Discover Magazine. Ova pretpostavka dio je koncepta poznatog kao “veliki filter”. Veliki filter pokušao je dati odgovor na Fermijev paradoks: zašto još uvijek nismo pronašli vanzemaljce, usprkos postojanju milijuna solarnih sustava u našem galaktičkom susjedstvu koji mogu podržavati evoluciju života? Za ovaj paradoks zaslužan je fizičar Enrico Fermi koji se 1950. godine jednostavno zapitao gdje su vanzemaljci. Zaključio je kako je nevjerojatno da nije pronađen ni jedan jedini izvanzemaljski signal ili čvrst dokaz o postojanju izvanzemaljskog života. Koncept velikog filtera daje argumente za tvrdnju kako ne postoji veliki broj inteligentnih vrsti ili mjesta na kojima bi takve vrste mogle obitavati. Postoji maleni broj inteligentnih vrsti, u ovom trenutku samo jedna koju možemo promatrati – ona ljudska. Zbog toga je vjerojatno kako postoji neka barijera koja inteligentne vrste sprječava u tome da dožive eksploziju kolonizacije i koloniziraju druge planete u svom sustavu. Ta barijera mogla bi biti samouništenje. Zaključak ovog koncepta je jednostavan, što je evolucija života lakša i vjerojatnija – vjerojatnost za naš opstanak u budućnosti je manja. Prema Robertu Hansonu, od kojeg potječe ovaj koncept, put evolucije od razvoja vrste do kolonizacije primjetnog svemira ima devet koraka.
1. Odgovarajući zvjezdani sustav
2. Razvoj reproduktivnih molekula
3. Jednostavni prokariotski život
4. Kompleksni eukariotski život
5. Seksualna reprodukcija
6. Višestanični život
7. Životinje s velikim mozgom
8. Razina trenutnog ljudskog napretka
9. Eksplozija kolonizacije
Veliki filter implicira na mogućnost da ni jedna izvanzemaljska inteligentna vrsta nije došla do devetog koraka, inače bi i naš sustav bio pun kolonija. Neka vrsta prirodne katastrofe ili iscrpljivanje prirodnih resursa vjerojatno vodi do nemogućnosti koloniziranja. Sve ovo dovodi do jednog zaključka. Inteligentni život u svemiru je ekstremno rijedak ili ima tendenciju izumiranja. “Tišina” koja dolazi iz svemira možda je uzrokovana činjenicom da napredne civilizacije jednostavno ne mogu dugo preživjeti jer u jednom trenutku krenu neodrživom putanjom ili pronađu suicidalnu tehnologiju. Čovječanstvo je preživljavalo udare astroida, erupcije supervulkana i prirodne pandemije. Međutim, radikalne nove tehnologije izumljene u 20. stoljeću i one koje se trenutno razvijaju predstavljaju veliku opasnost. Mnogi cijenjeni znanstvenici upozoravaju kako su nuklearna tehnologija i biotehnologija potencijalno katastrofalne. Kada je Fermijev paradoks prvi put predstavljen mislilo se kao su planeti rijetka pojava. Od tada je otkriveno stotine egzoplaneta i vjeruje se kako je to samo početak, ali svako nove otkriće planeta u nastanjivoj zoni zapravo povećava vjerojatnost da u našem sustavu nema planeta osim Zemlje koji bi mogli podržavati život. Ovo je najbolje i najjednostavnije opisao filozof Nick Bostrom: “Tišina noćnog neba je zlatna. U potrazi za izvanzemaljskim životom nedostatak vijesti je dobra vijest. Obećava potencijalno sjajnu budućnost za čovječanstvo.” (index.hr)
