Svjedočenjem Gorana Lubiane, tadašnjeg ročnika artiljerijske škole JNA u Zadru, nastavljeno je u utorak obnovljeno suđenje Aleksandru Lazareviću, kapetanu bivše JNA koji je, zajedno s još 20 oficira bivše armije na čelu s Momčilom Perišićem, bio u odsutnosti osuđen za granatiranje Zadra i okolice, pri čemu je poginulo 30 ljudi i nanesena znatna materijalna šteta.
Lazarević je tada dobio 14 godina zatvora, a jedini je iz grupe koji je uhićenjem postao dostupan hrvatskom pravosuđu, pa je zatražio obnovu sudskog postupka. Lubiana, koji je u ljeto 1991. godine bio zapovjednik haubice, jučer je potvrdio svoj iskaz dan 1996. godine, u kojem je naveo da je zapovjednik njegove baterije bio Lazarević, te je opisao kako je njih desetak ročnika hrvatske nacionalnosti uhićeno nakon što su odbili izvršiti zapovijed da pucaju iz haubica prema Zadru. – Odbili smo naredbu da pucamo po Zadru. Kad smo uhićeni i razoružani, čak su nam prijetili i strijeljanjem, strpali su nas u neki mali kamion i odveli u pritvor u Zemunik, a potom u Knin. Ja sam skrivečki vidio pravu kartu na kojoj su bili ucrtani i kotirani civilni ciljevi po Zadru, a kako sam dobro znao grad, odmah sam znao koji su ciljevi. To su bili, koliko se sjećam, crkva sv. Stošije i sv. Donata, glavna pošta, hoteli i slično, a stalno se pričalo da se u tim objektima nalazi hrvatska vojska i to je navodno bio razlog – kazao je Lubiana, dodajući da se ne želi baš detaljno prisjećati svih tortura i mučenja koje su on i ostali vojnici hrvatske nacionalnosti prošli zbog odbijanja pucanja na Zadar. Njemu je na korektnom svjedočenju zahvalio okrivljeni Lazarević prigovorivši ipak na dio oko skrivenog gledanja karte s civilnim ciljevima. No, Lazarević se nije tako odnosio prema svjedoku Mustafi Čemanu s kojim se dobro “zakačio” na prethodnom ročištu. Čeman je bio komandir voda u bateriji kojom je zapovijedao Bobić. Kazao je da je je “preko radioveze čuo izdavanje i prenošenje zapovijedi od Perišića preko Germanca, zapovjednika diviziona, pa dalje na zapovjednike baterija Lazarevića i Bobića, a oni su dalje zapovijedi prosljeđivali komandirima vodova”. – Niti jedno ispaljenje nije se vršilo bez odobrenja Lazarevića, a po primljenoj zapovijedi pretpostavljenog Germanca. Preko te veze čuo sam, a i vidio na karti, ciljeve borbenih djelovanja, tako primjerice i ono označeno brojem 72, a to je bila crkva sv. Stošije ili sv. Donata. U mojoj bateriji 10-15 momaka je reklo da ne želi pucati – svjedočio je Čeman, ustvrdivši da je preko radioveze čuo glas Ace Lazarevića. (Slobodna Dalmacija)
