Publika i makarski Projektni zbor na koncertu Miserere mei, Deus, u staroj franjevačkoj crkvi, pod ravnanjem mladog makarskog orguljaša i dirigenta Umberta Kostanića, stopili su se u jedno.
Slično kao i lanjske godine kada je Umberto Kostanić u crkvi sv. Marka postavio Requiem, sastavio Projektni zbor i orkestar, uvježbao izvođače, a vrlo zahtjevan i ambiciozan projekt kod publike je izazvao rijetko viđen emocionalan naboj. Kako i ne bi kada je Makarska doživjela da njene domaće snage, profesori Glazbene škole, njeni bivši učenici, kao što je i sam Umberto, te vrsni glasovi odnjegovani na crkvenom i klapskom pjevanju, izvanrednom izvedbom vrlo zahtjevnih djela, podignu glazbenu scenu na vrlo visoku ljestvicu. I na taj način barem na kratko Makarskoj vrate status grada. No, ne može se prečuti jedna u najmanju ruku čudnovata rečenica voditeljice Žane Šulente: „Budući svaki projekt zahtjeva financijsku i logističku podršku, molim publiku za dobrovoljni prilog, koliko tko može, u košaricu pored vrata!“. Tako je poručio svojim Makaranima briljantni zbor i nadareni ravnatelj Umberto Kostanić!
Tužno, zabrinjavajuće!
U prvim redovima nije bilo gradskih otaca, elite, struktura! Sjedio je “običan” puk, žedan ovakvih kulturnih večeri za pamćenje. Željni Makarske u kojoj se češće događa kultura, kakvu grad zaslužuje. Nije bilo gradskih otaca, kojima su čašćenja po konobama i restoranima te sponzoriranje kojekakvih kuharskih manifestacija, dijeljenje bakalara na Badnjak i sličnog, bio vrlo čest posao protekle četiri godine. Ali se nisu sjetili fantastičnu atmosferu glazbene večeti produžiti makar jednom zajedničkom zdravicom za glazbenike i publiku. Nakon primljenih čestitki i pohvala pjevači su krenuli na zajedničko druženje i zasluženo piće, o svom trošku. A na stotine tisuća kuna građana se potrošilo na kojekakva tamburanja!
Od gradski otaca bia je Miro. I vidilo se da mu je neugodno. Bia je kraj vrata. Pivanje je bilo nebesko i mali Berto i Projektni zbor su, ruku nasrce , najboje sta grad ima u ovon trenutku i nema nicega sta se kvaliteton more iti mirit snjima.
Mogu nan po kvaliteti bit najveci ponos. gradonacelniku i odjelu za jalne djelatnosti najveca sramota.
Morebit da je bilo kozle dogovoreno posli na voliciji da bi kogo i od glavonja dosa.
Pricas novinaru gluposti da bi samo pra po vlasti. Glazbenici su odlicni i to vaja istaknit kso i lip osjecaj. Sve si ostalo promasijo jer o tome se prica drugon zgodon.
Bravo novinaru za ovaj tekst…kao i bravo gosp.Kostanic i svi članovi Zbora.!!!
stara je spoznaja da Makarska na kulturu gleda samo preko
plota i tu nema lijeka jer kad čovik zapiva u njihovim očima on nije normalan
Oćito da nekma jos uvik smrdi tamjan….a oni više imaju sluha platit stavrosima,magazinima po 90 000 kn