Dok se trenutno govori o nekakvim krizama vlasti ili preslagivanjima najvišeg tijela izvršne vlasti, osobno su me zaintrigirala nedavna događanja vezano uz hrvatski nogomet, ponajviše navijačku skupinu“ Torcida“.
Ta skupina velikom aktivom djeluje već dugi niz turbulentnih godina koje se odnose kako po klub koji prate tako i hrvatski nogomet u cjelini. Razlog tome je borba za opstanak kluba koji nije privatiziran i ponajviše borba protiv superiorne nogometne organizacije u Hrvata. Tu se provlači pitanje je li navijačka skupina Torcida trenutno jedina aktivna i konkretna skupina građana koja ukazuje na probleme, kako u hrvatskom nogometu tako i na državnoj razini u cijelosti? Tu nailazimo na zagonetku, tko je zapravo Torcida i tko stoji iza nje? Ne možemo, a da ne obratimo pozornost na mnoga događanja vezana uz huliganizam, koja su sastavni dio svake navijačke skupine u Europi, a ne samo kod nas kako mnogi govore. Iako ne branim huliganizam koji je za osudu, već stavljam u konteks djelovanja istog. Jesu li insinuacije određenih ljudi kako Torcidu vodi ulica zaista točne? Promatrajući sastav ljudi koji dolazi na utakmice i proučavajući sam fenomen Torcide to nikako nije točno. Prije nekoliko godina je i Slobodna Dalmacija samostalno provela anketu o porijeklu i sastavu Torcide, rezultati iste su bili impozantni. Cijela skupina nisu samo huligani i niskoobrazovani već jako mješoviti sastav građana metodološki podijeljeni po godinama i obrazovanju. Podsjećam, cijela ova tzv. „mini“ analiza je u svrhu objašnjenja fenomena navedene skupine i njenih efekata postignutih aktivom koji provode već godinama i efekata koji su postali svojevrsna „donqihotovska borba s vjetrenjačama“ ili doslovno, borba za pravedniju i bolju Hrvatsku. Torcida se uistinu bori malo za subjektivne pojmove na radikalniji način no, vrlo efektivan, protiv HNS i UEFA-e. Zar se i kroz politiku ne „bore“ mnoge stranke, skupine i pojedinci za bolju državu i pravedniji status u EU? Iako zvuči malo megalomanski i pretjerano, i mi smo sami svjedoci nedavnih događaja u slučaju „Soudani“ kao i meni osobno jedne simpatične provokacije na naplatnim kućicama pri Zagrebu, naravno aludirajući na kritično i potencijalno katastroflano stanje između Slovenije (i EU) i Hrvatske ponajprije na njihovim granicama. I dok sad, nijedna stranka, a ponajviše one vladajuće, umjesto da oštro osude i prije svega reagiraju na brzom rješenju ovog problema koji može izazvati katastrofalne posljedice na hrvatski turizam, a znamo da bez turizma, hrvatska je u bankrotu. Torcida se pokazuje kao jedini faktor koji proizlazi iz naroda i aludira na prave probleme. Velika većina naroda u Hrvata je toliko pasivna na sve događaje oko trenutnog stanja u državi kao i onih koji bi mogli proizaći u budućnosti iz trenutnog, a to je u još gore. Toliku pasivnost se rijetko viđa širom demokratskih uređenja diljem svijeta. I kada sve to stavimo u jedan kontekst nužnog i poželjnog djelovanja naroda prema boljitku Hrvatske kako je izjavio general Gotovina „U drugu Oluju onu ekonomsku“, iako ponavljam nisam za određene načine na koje se provode. Ovo je više nego potrebno u narodu. Kao i što sam mišljenja, lokalizirajući se na borbu Torcide protiv HNS-a, da onog trenutka koje je pitanje vremena „padne HNS“ past će i ostale druge ustanove i skupine (elite)što političkog ili pravosudnog karaktera koji kroz korupciju i pogodovanja koče cjelokupan razvoj u Hrvata i njenih punopravnih građana. Kompariramo li situaciju u državi i u Hajduku mislim da je put države sročen u putu na kojem se Hajduk trenutno nalazi i u kojem se nalazio. A taj put je da se pokušavaju sami svojim sposobnostima i željom spasiti, zapravo ne spasiti sebe nego klub, odvesti ga na pravi put, transparentno, bez korupcije. Na održivom razvoju u kojem je uključen i narod i struka sve za zajednički cilj, što se ispoljava kroz udrugu naš Hajduk. Bezuvjetnom borbom za bolji i pravedniji hrvatski nogomet, kao i što mnogi žele za državu. Pa uistinu, niti je torcida kakva „orjuna“ niti želi zlo Hrvatskoj, naprotiv, veliko naprotiv. Spas kluba tako i države se sastoji u poštenju prema cilju kroz veliku ljubav, volju i domoljublje prema jedinoj nam domovini. Živjela Hrvatska!
