Njegova kći Jennifer Miletić predsjednica je Uprave i preuzela je upravljanje tvrtkom na što je Milan Miletić izuzetno ponosan. Naravno, ključne poteze za tvrtku i investiranja dogovaraju zajedno, a jedna od većih investicija bilo je i konačno dovršenje obnove hotela “Kolovare”, piše Slobodna Dalmacija.
– Ja sam 2000. godine preuzeo hotel “Kolovare”, odnosno kompletnu tvrtku koja je bila praktično u stečaju. Tvrtku sam preuzeo sa 75 milijuna kuna kredita, 11 milijuna prihoda i 165 zaposlenika. Samo osoba koja ima ambicije i voli to što radi mogla je donijeti odluku da preuzme firmu u takvom stanju. No, međutim ja sam uporno radio na razvoju tvrtke koja je imala puno problema, osobito financijskih, a koje sam izdržao… 
Uložili smo puno truda i muke, milijune kuna smo investirali u hotel “Kolovare” kojega smo doveli na razinu 4 zvjezdice. Prošle godine u potpunosti smo obnovili 39 soba i 6 apartmana koji su se renovirali 1998. godine. Ove godine završeno je još 36 soba, a vrijednost investicije je bila viša od desetak milijuna kuna. Proteklih godina od kada sam preuzeo Hotele Zadar investiralo se sigurno od 50 do 70 milijuna kuna, plus otplata kredita koji je zatvoren. Mislim da je firma postala zdrava i financijski je u plusu. U budućnosti se nadamo da će biti još puno bolja, poslovanje je izvanredno, ove godine pogotovo, a što me najviše raduje, moja kćerka koja je rođena i koja se školovala u Americi te je radila kao odvjetnica u New Yorku, odlučila je preuzeti tvrtku prije dvije godine. To mi je dalo još više motiva za razvoj firme i obnovu bivših hotela “Zagreb” i “Beograd”.
Ipak, rekli ste da ste 2000. godine znali što vas čeka ne bi se u ovo upuštali?
– Da. Radi se o sporosti naše birokracije. Danas bih dobro razmislio. Nije bilo potrebe za tim poslom to sam više učinio srcem nego glavom.
Ostvarili ste “američki san” i zaradili podosta novca. Zašto ste se uspustili u posao s Hotelima Zadar? Neki će reći da ste u privatizaciji to dobili olako?
Uvijek sam priželjkivao da se moja kćer Jennifer upozna s poslovima u Hrvatskoj. Rođena je u Americi, završila je pravo na Columbia Universityju, radila je u privatnom sektoru kao odvjetnica 7 godina i jednog jutra kad sam se vratio iz Hrvatske, bila je nedjelja, na obiteljskom okupljanju s mlađom kćeri i suprugom, ona me iznenadila. Kazala mi je “tata, evo, malo sam analizirala naše razgovore zadnjih godina, odlučila sam da zamrznem posao na šest mjeseci u Americi i ići ću s tobom u Hrvatsku da se upoznam s tvrtkom”. Došla je u Zadar, počela je sa skladištem, kuhinjom, restoranom, recepcijom i na kraju s menadžmentom. Vratila se u Ameriku, radila još nekoliko mjeseci i potom je bila spremna preuzeti vodstvo Hotela Zadar u Hrvatskoj. To je bilo 2015. godine. Ona voli taj posao, voli Zadar i ovaj ambijent. Poteškoće postoje jer je ipak rođena i odgojena u Americi gdje je drukčiji mentalitet, ali je odlučna i upoznata s cijelom situacijom. Ja sam “very proud” otac i vrlo sam zadovoljan našom suradnjom. Ona je predsjednica Uprave, ja sam njezin savjetnik, no o svemu otvoreno razgovaramo.
– Ja mislim obrnuto. Ima jedna pjesma odFranka Sinatre koja kaže ako uspijete u New Yorku, moći ćete uspjeti u cijelom svijetu. Na žalost, Lijepa Naša lijepo zvuči, ali je čak puno teže nego u New Yorku. Ne bih išao u detalje zašto, ali kad sam preuzeo Hotele Zadar znao sam u kakvom je stanju firma. Bio sam svjestan da dio investiranog novca mogu izgubiti, ali mi to ne bi ugrozilo egzistenciju, a dugoročno ulaganje je bilo isplativo. To se i ostvarilo. Ipak, gledajući unazad 17 godina, to je bilo kao “dan i noć”. Bio je to veliki potez i sretan sam što sam doveo firmu tamo gdje je danas. Od zadužene firme pred stečajem i u gubitku, ona je čista i profitabilna, zdrava firma.
Koliko dionica Hotela Zadar kontrolirate?
– Preko 65 posto, vlasnik sam sa svojom tvrtkom “Alpine Hotel Associates Llc”. Dokapitalizacija je napravljena 2011. godine po zakonu, ali se dio malih dioničara bunio da im nismo dali pravo dokapitalizirati, pa je sud odlučio tu dokapitalizaciju poništiti. To je bilo na zadnjoj skupštini, najveći gubitnik bio sam ja jer sam dao 800 tisuća kuna, ali ne osjećam se oštećenikom jer sam pomogao tvrtki, a institucije države poštujem. Ova pozicija ne ometa me u donošenju odluka jer sam većinski vlasnik. Naravno i odgovaram za ono što odlučujem.
Već vas godinama iz Gradske uprave i Turističke zajednice prozivaju zašto ne obnavljate bivše hotele “Zagreb” i “Beograd” na Poluotoku ili zašto ih ako to ne želite, ne prodate?
– Nadzorni odbor i Uprava donijeli su odluku da bivši hotel “Roma”, odnosno “Beograd” i naposljetku “Lanterna” ide u obnovu kao hotel s 4 zvjezdice. Napravili smo studiju koja je pokazala da je to isplativo. Tamo su do sada bili uredi i do prije par godina to je bilo isplativo, ali sad je bolja investicija da se hotel obnoviti. Već se radi na idejnom planu i mislim da ćemo aplicirati i prema europskim fondovima. Projekte je radi Studio 92 iz Pazina u Istri. Napravit će se bed&breakfast hotel s 4 zvjezdice. Imat će od 60 do 70 soba, a planiramo čak i manji à la carte restoran u prizemlju. Ime hotela još nismo odabrali, “Beograd” se sigurno neće zvati, možda bude na engleskom, Lighthouse… još nismo odlučili. Nekadašnji hotel imao je zahode i tuševe u hodnicima, pa je potrebna kompletna obnova. Ako budemo išli u obnovu hotela, postojeći noćni klub neće više moći ostati u prizemlju, prije à la carte restoran, ali naći ćemo neko rješenje.
A hotel “Zagreb”?
– Tamo je kompliciranija situacija i to zbog terase koja ispred hotela postoji od kad postoji i hotel. Bez te terase investicija ne bi bila isplativa. Kad sam kupovao Hotele Zadar od države, terasa hotela “Zagreb” ušla je u temeljni kapital. I po dospjelosti također ulazi u vlasničku strukturu. Grad Zadar je 1954. godine u bivšoj državi dao građevinsku dozvolu za terasu i parkiralište. Prije tri, četiri godine, željeli smo ići u obnovu, ali smo vidjeli da terasa nikad nije bila uknjižena kao dio hotela. Išli smo na uknjižbu ali smo morali tužiti Grad Zadar, no naš sud je odlučio da se ne može steći vlasništvo na pješačkoj zoni. Žalili smo se i Županijskom sudu koji je također odbio žalbu, a sad smo žalbu podnijeli Upravnom sudu. Išao sam razgovarati s ljudima iz Gradske uprave da dogovorimo jednu dugoročnu suradnju kako bih mogao ići u projekt. Napravio sam u međuvremenu detaljan plan, porušio sve iz unutrašnjosti zgrade, ali kad sam vidio da od dogovora nema ništa, morao sam stati jer ne mogu ići prema EU fondovima ako nemam čiste papire. Ništa se nije dogodilo, a naše su ambicije bile da idemo s brandnameom, s nekim od svjetskih boutique hotela. Nova gradska administracija ima puno više volje i sluha za rješavanje tog problema i da projekt ne stoji, jer je to u interesu ne samo mene kao investitora, već i Grada Zadra.
– Zadar ide uzlaznom linijom u razvoju turizma, ali moramo biti oprezni i ne zatrpavati se jeftinom ponudom, kao što je primjerice većina fast food zalogajnica u gradskoj jezgri. To ne mogu riješiti samo hotelijeri i ugostitelji, u tome i gradska uprava može odigrati veliku ulogu, trebamo svi skupa dati puno bolju ponudu. Tako možemo privući i američke goste. Prije 20 godina nitko tamo nije znao za Hrvatsku, ali danas se situacija promijenila – Hrvatska je postala poznata, svi pričaju o njoj i to je veliki pomak. Zadar ima potencijal i ujedno je lijep grad…
Ispada da su vas prozivali zašto ne obnavljate, a istodobno vas i zaustavljali u tome?
– Bit ću iskren. To su bile neke stvari koje su mi otvorile oči. Zašto Grad Zadar osporava 330 kvadrata Hotelima Zadar koje je Milan Miletić kupio od hrvatske države i to je ušlo u temeljni kapital? Zašto to osporavaju? U bilo kojoj državi na svijetu, Grad bi to dao za 1 kunu samo da se hotel obnovi. A ovdje, ja ne znam zašto se to dogodilo. Stvarno ne znam.
Možda da vi to prodate, pa netko drugi tu dođe kao investitor?
– Ja sam 2000. godine kupio tvrtku, a da sam namjeravao prodavati, ne bih čekao 17 godina. Kupio sam s namjerom da to razvijem i da se tvrtka razvija. I da bude svima dobro, i meni kao investitoru i radnicima koji rade za mene i okružju oko mene. Ali, eto, to se dogodilo što se dogodilo. Žao mi je zbog toga. Nekad tako izgubite i volju. Ja nisam osoba da idem glavom kroz zid i pravim probleme sam sebi…
Ili da idete “niz dlaku” političkim strukturama u gradu?
– Nije mi potrebna politika i ne bavim se s njom. Imam svoj stav. Ja volim Hrvatsku, tko će pobijediti, tko izgubiti, nije me briga, samo da državu vode u pravom smjeru. Iza toga stojim.
Pomaka kako kažete ipak ima, što ste dogovorili s novom gradskom strukturom?
– Idemo u smjeru dugogodišnje suradnje, najma ili prava gradnje, da se može krenuti s investicijom. To na sudu može trajati još 10 godina. Mi ćemo se dogovoriti na način da ako sud donese odluku da je gradsko ostaje najam s Gradom, a ako sud presudi da je to vlasništvo Hotela Zadar prekida se ugovor s Gradom i terasa se vraća nama. Razgovarao sam u Gradu, vidljivo je tu drugo razmišljanje. Oni su puni razumijevanja, imaju volju, ja imam volju i pun sam optimizma.
Je li plan obnove hotela “Zagreb” ostao isti?
– Da. Imao bi nekih 90 soba, terasa bi bila zatvorena staklom u wintergarden s restoranom, mislim da bi svi bili ponosni kada bi se to obnovilo prema izrađenom idejnom projektu.
S čuvenom Hitchcockovom sobom?
– Ima o tome razgovora. Još razmišljamo hoćemo li ići s nekim brandnameom, vjerojatno nekim američkim. S Grand Hyattom sam još prije 7-8 godina dogovarao suradnju, ali oni nisu željeli ići ispod 100 ključeva. Tražio sam tada nadogradnju, ali za to nije bilo sluha u Zadru.
Puno prije Dogus grupe?
– Da, još imam tu korespondenciju s Hyattom… Išli bi sada s Morgen Boutique Hotels, oni su dosta cijenjeni u Americi i u svom lancu imaju dosta tih boutique hotela. Ima i nekoliko zainteresiranih atraktivnih lanaca iz Milana, New Yorka, Madrida. U kontaktu smo s jednim španjolskim lancem specijaliziranim za takve hotele u starim gradskim jezgrama. A možda ćemo ići i s našim brendom hotel “Zagreb”.
Ili hotel “Alfred”?
– Eh da. I to je zanimljivo! Još nismo donijeli odluku, ali ćemo je vrlo brzo donijeti kad budemo imali čistu papirologiju. Znate, moja obitelj zna da mi nije bilo lako uspjeti u Americi, ali uspjeti ovdje u Zadru, mislim da je veći podvig nego u New Yorku.