Plenkoviću odbrojani dani u politici…

Andreju Plenkoviću članstvo otkazuje poslušnost. Nema kontrolu u stranci. To je sada sasvim jasno. Dalo se naslutiti da bi mogao imati takvih problema još otkako je preuzeo HDZ, a posljednja su događanja to i potvrdila, smatra jedan istaknuti HDZ-ovac čije mišljenje dijele mnogi u stranci

Tri krupna slučaja pokazala su to u posljednje vrijeme, piše Jutarnji list. Jedan od njih je izbor predsjednika osječkog HDZ-a gdje je, unatoč svim naporima središnjice stranke i vodećih ljudi te raznim intervencijama, pobijedio Ivan Radić – kandidat koji nije bio izbor vrha HDZ-a. Odbijenicu premijeru i šefu HDZ-a uputili su i HDZ-ovci iz Izvršnog odbora Hrvatskog nogometnog saveza. Kad im je dao na znanje da bi tamo trebale uslijediti promjene te da izbor treba biti demokratskiji, svi redom su ga odbili i podržali sadašnju postavu na čelu s Davorom Šukerom i Zdravkom Mamićem.

Ovo se ne pamti

– Ne sjećam se kad je jednom šefu HDZ-a tako jasno netko rekao ne – komentirao je jedan član stranke. Nije Plenković uspio ni u slučaju HDZ-ova požeško-slavonskog nasilnog župana Alojza Tomaševića koji je fizički napao svoju suprugu. Nakon izbijanja afere premijer je odmah dao nekoliko izjava – od onih da župan ne može ostati na svojoj funkciji ako se optužbe pokažu točne do toga da “očekuje da Tomašević preuzme odgovornost i shvati da ne može obnašati dužnost župana”. No, na sve te jasne poruke iz vrha HDZ-a Tomašević se oglušio. Mirno je nastavio obnašati funkciju, a Plenković je i jučer, kao da se ništa nije dogodilo, morao sjediti s njim za stolom na susretu Vlade sa županima u Šibeniku. Istina, Plenković u njegovu slučaju nema puno manevra da nešto učini jer ga ne može smijeniti. No, takvi problemi obično se rješavaju dogovorno pa nakon razgovora s premijerom župan sam podnese ostavku. A činjenica je da Plenković u tome nije uspio. Nisu to jedini slučajevi u kojima članstvo nije poslušalo šefa. Prisjetimo se i Istanbulske konvencije zbog koje Plenković također ima otpore u stranci. Drugačije stavove iznio je niz utjecajnih HDZ-ovaca, od Plenkovićeva zamjenika Milijana Brkića pa do europarlamentarke Ivane Maletić ili bivšeg potpredsjednika Vlade Davora Ive Stiera te niza manje poznatih članova. I posljednji Plenkovićev potez – imenovanje njegova savjetnika Karla Resslera na mjesto voditelja radne skupine za izradu novog Statuta, u stranci je dočekano sa sumnjama. Tim više što je Davor Ivo Stier još puno ranije počeo rad na izmjenama Statuta pa se očekivalo da će to biti njegov zadatak. – Nisam siguran da je to dobar Plenkovićev potez. Osobno bih dao prednost Stieru. Ressler je sjajan pravnik, ali izrada Statuta je i politički čin. Mislim da bi ovo imenovanje također moglo izazvati otpore u stranci, pogotovo među starijim članovima – smatra jedan HDZ-ov saborski zastupnik. Kaže kako su sva ova događanja u stranci i tiha pobuna članstva važna upozorenja Plenkoviću, ali ozbiljnije prijetnje za njega nema sve dok je HDZ na vlasti. S tim se slažu svi HDZ-ovci s kojima smo proteklih nekoliko dana razgovarali o stanju u toj stranci.

Vlast sve liječi

– Dok smo na vlasti, ne očekujem veće otpore protiv Plenkovića, iako tihe oporbe u stranci ima koliko hoćete, počevši od njegova zamjenika Milijana Brkića, s kojim su dobri odnosi samo prividni, pa do bivšeg ministra Mire Kovača te cijelog niza jakih ljudi u županijskim odborima. No, nitko od njih zasad se neće upuštati u nešto više. Ali, zamislite da se nešto dogodi oko Agrokora ili slično i da Vlada padne. U tom bi slučaju, uvjeren sam, Plenković bio prošao gore nego njegov prethodnik Tomislav Karamarko. On, osim ministara, pokojeg zastupnika i nekih prijatelja kojima se okružio i koje postavlja na pozicije, niti nema svojih ljudi. Uostalom, vjerojatno nikad i ne bi došao na čelo stranke da ga nisu podržali ljudi koji su imali utjecaj i kontrolu nad stranačkom bazom. On ovisi o njima – kaže jedan od naših sugovornika. Drugi dodaje da se situacija u stranci baš i nije promijenila u odnosu na Karamarkovo vrijeme. – Ne vidim da je u stranci došlo do bitnih pomaka, osim što je prvi ešalon zamijenjen. Ostalo je sve isto. Ni Karamarko nije imao kontrolu u stranci, kao ni Plenković. S tim da je Karamarko prepustio sve stvari Brkiću koji je potom premrežio stranku svojim ljudima. Kad se Karamarko ‘probudio’, bilo je već kasno. Plenković ima drugi problem: nikome ne vjeruje – rekao je jedan dugogodišnji član stranke. Kaže kako se Plenković nije uspio nametnuti u stranci, a i da se nije mogao riješiti nekih kadrova jer je morao poštovati neka stranačka pravila i jaka imena iz županijskih odbora. Njegov kolega dodaje da su Plenkovića u nezavidnu situaciju doveli “sporost, neodlučnost, nedonošenje odluka i otuđenje od ljudi”.
– Formalno sve funkcionira. Održavaju se sjednice Predsjedništva i ostalih stranačkih tijela, tu su sastanci, susreti… No, problem je što u tome istinski ne sudjelujemo. Ne znam kad smo imali sjednicu Predsjedništva na kojoj su članovi tog tijela ozbiljno raspravljali i donosili odluke. Te se odluke donose negdje drugdje, a sjednice se održavaju zbog forme. Istodobno se pozovu članovi Nacionalnog vijeća i na tim je sastancima golem broj ljudi pa zapravo ne postoji mogućnost ikakvog ozbiljnog razgovora. I tako je stalno. Plenković to namjerno radi kako bi izbjegao moguće neugodnosti, nezgodna pitanja i rasprave. Tu taktiku, inače, političari koriste kad se plaše konflikata. To vam je taktika iscrpljivanja protivnika – govori naš sugovornik, dodajući kako to predsjedniku stranke zamjeraju mnogi utjecajni članovi.

Tako se ne upravlja

– Centraliziranje odluka, odgađanje njihova donošenja i nepovjerenje prema svima glavni su Plenkovićevi problemi. Tako se ne može upravljati ni strankom, ni državom. Plenković je sve umrtvio – tvrdi još jedan istaknuti HDZ-ovac, uz napomenu da se nije okružio ni dobrim i kvalitetnim timom. – Ne razumijem zašto se na sve toliko dugo čeka. Evo, primjerice, Hrvatski nogometni savez. Da je bilo volje, to se moglo i trebalo riješiti davno prije. Razumijem da je Plenković imao i važnijih stvari obaviti, ali ne možete očekivati da se dva tjedna prije izbora razbije ta jaka HNS-ova struktura. Pa, tu su preveliki interesi da bi se to tek tako riješilo. Ili problem oko imenovanja u javnim tvrtkama. Naš koalicijski partner HNS sve je odmah riješio, dali su jasne zahtjeve i imena, a mi sve razvlačimo. Prije tri mjeseca dogovorena je Uprava HEP-a i Frane Barbarić, a dan prije imenovanja kočnica. Pogledajte HZZO, skinuli smo jednog vršitelja dužnosti i imenovali novog na šest mjeseci, a istodobno bez problema za zamjenicu na četiri godine postavimo ženu od 67 godina. Nije mi jasno zašto nema konkretnih odluka – kaže naš sugovornik. Ističe kako je polagao puno nade u Plenkovićev dolazak, ali se razočarao. Kaže kako su problem i ideološka pitanja jer se stranka kakva je HDZ ne može voditi bez ideologije. Ipak, dio HDZ-ovaca opravdava Plenkovićeve poteze.

Nije mu lako

– Nije mu lako, ima tijesnu većinu, u koaliciji smo s HNS-om i SDSS-om, sve je pod povećalom. Treba tu puno odluka odvagnuti i niz apetita zadovoljiti, tako da ga s jedne strane razumijem. Ali, kako vrijeme prolazi, čini mi se da nema političku snagu i odlučnost da se provede bilo kakva ozbiljna reforma – rekao je jedan iskusni HDZ-ovac koji je u stranci od njezina osnutka. Osječki HDZ i izbori za tamošnjeg šefa izazvali su posebnu pozornost u stranci. Iako dio HDZ-ovaca, naime, posljednjih dana uvjerava da središnjica nije bila previše involvirana u taj izbor jer se očekivalo da će sve riješiti tamošnji župan Ivan Anušić, u stranci prevladava mišljenje kako su se Osječani usprotivili nametanjima i intervencijama iz Zagreba. Anušić je otvoreno podržavao Domagoja Mikulića, čemu se priklonio i vrh HDZ-a, za što neki komentiraju kako je malo neobično, s obzirom na odnose u stranci, jer je riječ o struji Milijana Brkića. – U ovom slučaju svi su se ipak bili ujedinili protiv kandidature Josipa Škorića, predsjednika Uprave Hrvatskih cesta. Iz središnjice mu je poručeno da više neće biti na tome mjestu ako se kandidira, a sve je obrazloženo time da mu je ured u Zagrebu i da ne može biti šef osječkog HDZ-a samo vikendom kad se vraća u Osijek. S druge strane, poznato nam je da na mjesto šefa riječkog HDZ-a Plenković hoće postaviti Kristjana Staničića, direktora Hrvatske turističke zajednice. Pa, i njegov je ured u Zagrebu. Zašto on može, a Škorić ne može? Mislim da su i ti dvostruki kriteriji izazvali otpor. Škorićeva struja kandidirala je potom Radića i on je pobijedio. Bilo je tu dosta inata, a vjerujem da su utemeljitelji i ostalo članstvo htjeli dati do znanja da neće trpjeti nametanja iz Zagreba i da se može i protiv Plenkovića ako treba – komentirao je član HDZ-a iz Slavonije. Kako bilo, HDZ-ovci su događanja u Osijeku shvatili kao još jednu važnu poruku Andreju Plenkoviću. Kažu kako ishod tih izbora, ali i činjenica da se ništa ne poduzima oko zagrebačkog HDZ-a jasno govori zašto Plenković ne želi održati unutarstranačke izbore. – Bio bi za njega velik problem ako njegovi kadrovi ne bi prošli. A vjerojatno ne bi jer su njegova ekipa uglavnom ministri, budući da stranačku bazu nema. Ne mogu zamisliti da bi ljudi na terenu glasali, primjerice, za Martinu Dalić, Davora Božinovića, Gabrijelu Žalac ili Marka Pavića – govori jedan HDZ-ovac. Kaže kako su premijerovi ljudi od najvećeg povjerenja upravo oni s kojima je, kad se učlanio u HDZ, išao na parlamentarne izbore 2011. godine. Riječ je više-manje o ekipi iz sedme izborne jedinice, među kojima su bili Dalić i Božinović. Upravo je te ljude, kažu HDZ-ovci, odabrao za svoje najbliže suradnike kad je postao premijer.

Pod tepih i čekanje

Plenkovićeva opreznost, kažu u stranci, razumljiva je s obzirom na niz suprotstavljenih struja, ali i većinu naslijeđenih kadrova iz doba Karamarka. Znaju i da je stranka u drugom planu dok su na vlasti te da se premijer nema vremena baviti unutarstranačkim problemima i previranjima. No, ipak zamjeraju Plenkoviću što nije bolje posložio stvari. – Problem je što se strankom nitko ne bavi. Premijer je zauzet drugim stvarima, ali nije trebao ostaviti Gordana Jandrokovića kao glavnog tajnika. On je šef Sabora, i to je trebao preuzeti netko drugi. Kad je Brkić bio glavni tajnik, 24 sata je bio na terenu. Članstvo to cijeni i očekuje. Sada to nije tako i normalno je da dolazi do problema – ističe naš sugovornik, dodajući kako ipak ništa od svega toga nije alarmantno dok je njegova stranka na vlasti. Tada se, kaže, sve intrige, neugodnosti i konflikti pometu pod tepih i čeka se. – Mi HDZ-ovci smo naučili biti strpljivi. Predsjednici odlaze i dolaze. Kad više ne budemo na vlasti, puno će toga izaći na vidjelo. Znate kako se kaže: pobjeda sve pokriva, poraz sve otkriva – zaključio je naš sugovornik, piše Jutarnji list.