Na prijedlog nekadašnjeg ministra Kalmete, hrvatski Sabor je izglasao i dodijelio općini Vir 300 milijuna kuna za izgradnju vodovodne i kanalizacijske mreže, bez ikakvog projekta za vodovod i kanalizaciju i bez ikakvog troškovnika, započinje pismo Mate Buterin s otoka Vira
„Slično se ranije dogodilo sa elektrifikacijom i vodizacijom otoka Vira nakon pljačke virskih vikendaša kad su definitivno opljačkani na račun elektrifikacije, vodizacije i telefonizacije od strane Davora Kapovića, predsjednika MZ Vir, 1993. godine kad je MZ Vir postala općina Vir. On ih je opljačkao za više od 23 milijuna eura.
Naime, novac koji su platili vikendaši MZ Vir je držao u podrumu svoje kuće umjesto na računu MZ Vir. Kad je MZ Vir postala općina Vir, Davor Kapović je zadržao taj novac za sebe. Vikendaši su većinom plaćali u njemačkim markama, a ako su plaćali u dinarima, on ih je pretvarao u njemačke marke.
Koncesiju za novu elektrifikaciju i vodizaciju otoka Vira je već 1992. godine Davor Kapović kao predsjednik MZ Vir je dodijelio poduzeću ”Infrastruktura“. I tada su još jednom opljačkani virski vikendaši jer prema tom ugovoru o koncesiji građani koji su se priključili na struju su plaćali i za vodovod koji nikada nisu dobili. Ugovor o koncesiji je bio potpisan bez projekta i troškovnika. Nema nikakve dvojbe da je taj ugovor kao predsjednik MZ Vir potpisao Davor Kapović.
Međutim, radovi su izvedeni bez ikakvog nadzora pa je zadarska ”Elektra” bila prisiljena te kabele vaditi iz zemlje zbog više razloga i polagati nove za cijelu virsku mrežu. Takav loš posao se nije mogao dogoditi bez odgovornih ljudi u HEP-u i zadarskoj ”Elektri”. Očito, radilo se o smišljenoj pljački virskih vikendaša.
Za vrijeme Kalmetinog ministrovanja različita ministarstva su dodijelila još oko 5 milijuna kuna općini Vir za izgradnju ambulante i dječjeg vrtića, također bez projekta, troškovnika i bez građevinske dozvole. Sa ovim novcem se preko zadarskih portala hvalio načelnik Kapović jer mu je toliki novac dodijelio njegov prijatelj Božidar Kalmeta. Gradnja je započela nekoliko godina poslije ove dodjele i načelnik je tvrdio da je u taj objekt izgrađen samo novcem iz proračuna općine Vir.
Međutim, do danas nitko ne zna kako je utrošen toliki novac jer u općini Vir nije izgrađena ni vodovodna ni kanalizacijska mreža, a za priključak na vodu i kanalizaciju se plaća od 15 do 30 tisuća kuna. Nitko ne zna ni koliki su bili stvarni prihodi i rashodi općine Vir jer knjigovodstvo vode dvije poslušne osobe koje nisu ni stručne za taj posao. To ne zna ni bivša sabornica Mirjana Brnardić, koja je 300 milijuna izglasala u Saboru za općinu Vir.
Saborska zastupnica Mirjana Brnardić nije znala da je virske vikendaše opljačkao otac virskog načelnika Davor Kapović još 1993. godine za više od 23 milijuna eura, a tada je imala kuću u Viru. Čudno! Izgleda da nju nije opljačkao jer nikada na to nije javno ukazala. Opljačkano je više od 6 tisuća virskih vikendaša i poneki Viranac. Tako funkcioniraju i tako brane interese svojih birača hrvatski zastupnici.
Jednom je jedan općinski vijećnik pitao ”Hrvatske vode” da mu kažu koliko su novca investirali u virski vodovod. Najprvo mu je tajnica odgovorila da neće biti problema i rekla mu je da je direktor na putu i da nazove ponovo. Na drugi poziv mu je odgovorila da direktor to ne dozvoljava jer navodno oporbeni vijećnik nije stranka u postupku. Dakle, mi još uvijek živimo u komunizmu, a sa hrvatskim narodom upravlja duboka država – UDB-a i KOS – koji i danas donose hrvatske zakone.
Koliko je meni poznato, hrvatski Ustav kaže da je u Hrvatskoj suveren birač. Ako je direktor tako odgovorio vijećniku, kako bi tek odgovorio običnom pučaninu? Tolika je suverenost hrvatskih birača! Nije li temeljna zadaća demokracije da trošenje proračunskog novca bude transparentno i dostupno svakom građanu izravno iz njegove upravne jedinice, posebice u selendri kakva je općina Vir. Međutim, virski porezni obveznici uopće ne znaju kako se troši njihov novac niti zna država kako se troši njezin novac.
Počnimo redom. Najprvo počnimo sa tajkunom Davorom Kapovićem. Otac virskog načelnika Davor Kapović je opljačkao virske vikendaše za najmanje 23 milijuna eura, a sve to je na koncu platila država, a uplaćeni novac je završio na računima Davora Kapovića umjesto na računu općine Vir. Ugovorom o koncesiji je omogućio poduzeću ”Infrastruktura” da opljačka vikendaše koji su se priključili na električnu mrežu za još nekoliko milijuna eura, zbog čega se vodi sudski spor od 2002. godine koji do danas nije završen, a to nam pokazuje kakvo nam je pravosuđe.
Ako usporedimo imovinske kartice Davora Kapovića prije i poslije njegove pljačke, svaki razuman i pošten čovjek mora zaključiti da je bio sirotinja, a danas je najveći hrvatski pojedinačni tajkun. U trenutku kad država progoni Sanadera i Vidoševića zbog dosta manje svote novca, logično je postaviti pitanje: Zašto DORH ili USKOK protiv njega ne žele pokrenuti nikakvu istragu nakon toliko kaznenih prijava.
Zar nije logično postaviti pitanje: Tko je štitio Davora Kapovića od progona, posebice ako se ratno profiterstvo zakonom tretira kao ratni zločin za koji nema zastare. Sve ukazuje da je to činio netko iz ŽDO u Zadru i USKOK-a. U tome je morala sudjelovati i policija, a neke indicije ukazuju na bivšeg načelnika krim policije u Zadru Antona Novoselovića koji je Davoru Kapoviću postao kućni prijatelj.
Na to najviše ukazuje ponašanje njegovog sina i načelnika općine Vir Kristijana Kapovića kad je zbog uhljebljenja Novoselovića nakon umirovljenja općina Vir osnovala poduzeće ”Security Vir” i Anton Novoselović je postao direktor tog poduzeća, a imenovao ga je načelnik općine Vir Kristijan Kapović.
Na koncu neka se Reno Sinovčić upita tko ga je optužio i zašto ga brani odvjetnik Korljan koji je možda i sudjelovao u njegovom udesu. Ako lažu ljudi, ne laže imovinska kartica Davora Kapovića od prije 1992. godine i nakon toga. No, to ne zanima nikoga od nadležnih, a zbog takvih danas živimo u najvećem siromaštvu.“
Mate Buterin
*NAPOMENA UREDNIŠTVA: Redakcija portala Megamedia ograđuje se od sadržaja pisma, a isto objavljujemo sukladno brojnim pozitivnim propisima i zajamčenim pravima slobode govora opisanim u hrvatskom i europskom zakonodavstvu te međunarodnim konvencijama kojih je potpisnik i Republika Hrvatska.
