Otvorio unuk Roko portal i čita didu Jozi naglas: “ZNG Makarskog primorja i prva dobrovoljačka bojna obilježila 27. obljetnicu ustroja, Spomen ploča na zgradi suda, datum 31. srpnja, bez komentara”, završava Roko
Dide zavija brk i veli Roku: “Deder zovni Markana, da ga nešto priupitam”.
Zove Roko telefonom ćaću Marka, da dođe hitno da ga dide triba. Stiga Marko sav oznojan iz Makarske do Makra, pita:”Šta je ćaća, šta se desilo?”.
– Šta, šta je, evo mali Roko čita o ZNG-ama Makarskog primorja, jel to ova Orjuna na čelu s Kornjačom opet lažu narod?, zabrinuto će dide Jozo.
– Ćaća bija sam na poslu i mislija da se nešto desilo, a ti mene pilaš s glupostima, ljutito će Markan.
– Tebi su to sine gluposti, a meni nisu, znam ja dobro ko je u Makarskoj pravio gardu i suprostavio se Orjuni, sad ispade da su Orjunaši branili nas od JNA, žustro će dide Joze.
Mali Roko šuti, ćaća mu isto, oba šute zabrinuto slušaju didov monolog.
Dide nastavlja: “Aj lipo ovog Kotara što ga Josipović odlikuje, skupa s onim šta nije ratova u tuđoj državi, a bio predsjednik te njihove Orjunaške organizacije, prije Kotara, aj ti priupitaj nekoga od ovi što se lažno kite tuđim perjem, aj priupitaj ove lupeže, zašto ne objave jednu sliku iz toga vremena , a da na livom ramenu imaju amblem ZNG RH, sa zlatnim izvezom hrvatske šahovnice?”.
– Na moje uši sluša sam Staničina, kako tvrdi da Slobodan nije rata vidio, dva tri puta na Južnom bojištu, triba je doći do crte, al uvik uteče, nestane, kaže da ima drugi zadatak. Bilo bi lipo kada bi taj kako se zove ,ne zna ni on, jel Slobodan ili Ivan, a o ZNG-ama ima da šuti i on i ovaj Kotar. Čuli ZNG Makarsko Primorje, jeb… oni svoju m… , ako kradu priko kradezea Makarskog primorja, koji ne postoji, kako mogu izmislit ZNG Makarskog Primorja, ljutito će dide Joze.
– Ćaća nemoj se sekirati, dotur je reka da se ne sekiraš, zabrinuto će Markan.
– Ma nisam ja tukac, tvrdi dide Joze, pa nastavlja monolog. – Prosječna Bojna ima od 300 do 500 vojnika, i ovaj lupež Kotar sa Slobodanom diže ploču isprid suda i tvrdi da je prva Bojna ZNG Makarska ustojena 31. srpnja 1991. godine i da ih je bilo petsto. Di su dokazi, di su slike, sićam se, ka da je sada bilo, kada smo bili postrojeni isprid suda, dragovoljački vod, na čelu s Tonćijem Dragičevićem zvanim Jež, to je častan čovik, bija je tu i Oklopčić, Vice, bilo nas je brate , pa znamo mi koliko nas je bilo. Kotar i Slobo, tada su brali žuku i čekali tenkove JNA, a slobodna je tada pisala da oni vjeruju u Armiju. Čekaj pokazat ću vam, diže se dide, i ide do sobe, donese bilježnicu unutra izresci iz novena.
– Evo, evo dokaza, pokazuje dide sinu i unuku članke Slobodne Dalmacije piše 18.ožujak 1991. godine, U Makarskoj održani promotivni skup SK Pokreta za Jugoslaviju, veliki naslob “Vjeruju u armiju”. Pokaziva dide drugi članak kojim Tonći Mendeš proziva Stjepana Eljugu, tvrdeći da je Eljuga 1992. godine izišao iz rata i da nije svako bio u prigodi upisati u vojnu knjižicu činjenično istinit staž u vojsci. 
– E evo treći tekst , pokazuje dide unuku i sinu, kako su lupeži pokrali 5 milijuna maraka za gradnju lukobrana, a na sudu tvrdili da su pokradene novce utrošili za brigadu, e slučajno su na Biokovu zapalili i arhivu?!, mudro će dide Joze.
– A sad mi sine Roko donesi iz regala knjigu “Makarsko Primorje danas”, što su je izdali naši povjesničari s Pilara: Mustapić i Hrstić. Ide Roko nosi knjigu didu, dide Jozo napamet otvara stranicu 411, knjige i veli: “Evo vidite dico moja, crno na bilo, da laže Kornjača, Kotar, Slobo i ova grupa makarskih lupeža, šta otkrivaju lažne ploče!”. Čita dide: “Od prvih postrojbi do 156. pukovnije Makarska, evo lipo piše početkom kolovoza 1991. godine se formira 1. samostalna dragovoljačka bojna ZNG-a, sa zapovjednikom Slobom, za kojega Staničić tvrdi da je rat gleda na televiziji. Činjenica je da je Lulaš bio od prvoga dana s nama, a ovi Kotari, Slobe, oni su brate brali žuku i čekali tenkove JNA, da ih pospu, zaključno će dide.
– Dide, a di su oni ratovali ?, pita naivno Roko ko’ da nikad nije čuo za pojam lažnog branitelja.
– Ma nigdi sinko, mi smo bili pričuvna pukovnija, koju su nakon bižanije s Bistrine ovog lažnog ratnog invalida, Roše iz Baške Vode, pa Radić koji je bio s njima sve ispriča kako su utekli, i čim su stigli kući Bobetko raspustio domobraniju. Tonći, Oklopčić i ovaj Vod prvi dragovoljački bio je na Štedrici, prošli ljudi paka, niko ih ne spominje, a vidi ko se kiti ratnim zaslugam, ovo je sramota, pisat ću pismo Kolindi, ljutito će dide Joze.
– Dobro dide, evo imamo knjigu Makarsko Primorje Danas, Jakša Raguž je sve lipo napisa, znaju ljudi čitat, nije niko lud, mirno će sin Markan. Piše: “U Konavolskim brdima-prilog poznavanju ratnog puta 156. Makarsko-Vrgoračke brigade/ Domobranske pukovnije HV-a”.
– Ma znam ja sinko sve, al nezna mali Roko, ovi kleptoman iz Specijalne bolnice, nije se izličija, pa umislija da su on Kornjača i Slobo pravili ZNG-e, a Ivo Josipović im potvrdio priču pa ih odlikovao, odnija ga đava i njemu se guje pričinjaju, ka ovom Kotaru. Sad se oni kače na imotske ratnike, Miju Čatlaka ,da im poprave krvnu sliku, gori u Imotskom sve izginulo, a ovde kod nas u Makarskoj onaj Glibavi i sada vodi HVIMA-k. Do juče izliva Titine biste, pa se nakra preko HVIM-aka, izgradio kuću, a sada on dili šalabahtere u Kornjačinoj partiji. Evo samo jedan podatak, kada se Mile Čatlak s Omiškim diverzantima u Cviljanima-Kijevu obračunavao s Mladićem i Martićem, pun autobus ovih Slobinih bojovnika, uteka je autobusom iz Sinja, nije stiga ni do Vrlike, a radilo se o rezervnom sastavu MUP-a, a ni govora o ZNG-e, kako ga nazivaju Makarskog Primorja. E i još jedan bitan podatak 29. studenog 1992. godine, zaključeno je primirje na Južnom bojištu i time okončan sukob srpskih i hrvatskih snaga, kasnije su vođeni sukobi nižeg inteziteta, piše na stranici 420 ove knjige, što opisuje povjesničar Raguž. Napisao je i Janko Bobetko knjigu Sve moje bitke, stoji tamo i kako je uhapšen –zadržan u makarskoj Miliciji. Završava dide Joze monolog i veli ; sine Roko, čitaj diko didova, čitaj, ako ne budeš čita onda će ti ovi Kornjača, Kotar, Glibavi, Kišo, Grobar ponoviti laž sto puta i ispasti će da je to istina, vidiš ti kako oni svake godine otkrivaju istu ploču ZNG-a, a znaju da lažu i da nije bilo Bojne niti je bilo njih.
