Staroslavenski jezik je ruska izmišljotina!

Nakon što sam povezao sanskrit sa haravačom, sada ću pokušati opovrgnuti postojanje staroslavenskog jezika i dokazati da su postojale samo različite inačice crkvenohrvatskog jezika koje je stvorio i nametnuo Rim

Piše: Srećko Radović

Na Balkanu su postojale samo dvije redakcije tog umjetno stvorenog crkvenoslavenskog jezika i to hrvatska i bugarska. Nikada se ne spominje srbijanska ili srpska redakacija, što znači da nisu postojali ni Srbijanci niti Srbi. Isto tako nisu postojali ni Slovenci, ni Crnogorci niti Makedonci, a još manje Bosanci.

Liturgija u Crvenoj Hrvatskoj, koja se još zvala Krajina, se najprvo vršila na čakavskoj ikavici i ekavici. Preko pisama se uništavala haravačka civilizacija i stvarali novi hrvatski jezični idiomi i etnici jer bez ikakve sumnje kajkavska ekavica je nastala od čakavske ekavice kojom  još danas govore neki boduli, svi Kirci, neki Ličani i neki Istrani. Na temelju latinskog naziva za Hrvate – Claven, Rusi su stvorili naziv Slaven koji je kasnije poslužio Rusima da se šire prema ”slavenskim” prostorima, posebice Ukrajini. Tek latinizacijom hrvatskog jezika, na prostoru istočne Hercegovine, Crne Gore sve do Drača, koji je zadržao naziv Crvena Hrvatska  i Dubrovačke Republike, čakavsku ikavicu zamjenjuje štokavska jekavica, a ne ijekavca. Štokavska ijekavica je bila bugarski liturgijski jezik i tim jezikom su napisane liturgijske knjige u Raškoj, koju Srbijnaci mitološki nazivaju Srbija. Štokavsku ijekavicu je naivnoj hrvatskoj intelektualnoj eliti podmetnuo Vuk Karadžić kad se počeo stvarati etnik Srbin ili Srbijanac. Tako nepismeni i neki mitološki obrazovani Srbijanci i danas vjeruje da je srbijanski jezik stariji od hrvatskoga, a to ni danas ne razumiju hrvatski jezičari jer se ne žele odreći vukovice, dok Srbijanci i dalje tvrde da je hrvatski jezik nastao od srbijanskoga bez ikakvog valjanog argumenta. Preko vukovice hrvatski vukovci su dokazali da nisu znanstvenici nego sljedbenici jer u svojim dizertacijama i znanstvenim radovima često citiraju sljedbenike Karadžića. Zahvaljujući njihovoj jezičnoj ignoranciji, danas u hrvatskom jeziku imamo mnogo ijekavskih riječi sa srbijanskim značenjem kao i mnogo turcizama.

Da je sve bilo suprotno od srbijanskog tumačenja jezika, najbolje će nam pokazati izvorna pisma haravača i glagoljica. Haravača je bila slogovno pismo, što znači da su početni slogovi bili HA, RA, VA, ČA, odnosno, suglasnici H, R, V, Č, dok  je glagoljica počimala slovima A, B, V i G, koji su se zvali AZ, BUKI, VEDI i GLAGOLE. Ako pak znamo da je glagoljičko slovo R u kirilici postalo slovo B, logično je zaključiti da je glagoljica starija od kirilice i da je do te promjene došlo zbog nametanja kršćanstva. Radilo se o najobičnijoj prevari. Ako pak znamo da je u latinskom pismu došlo do promjene glasova tako da je izvoni glas Č postao G i da je glas H preko grčkog pisma postao A, a ponekad i E, onda bi svakom lingvistu moralo biti jasno da je glagoljica nastala od pisma haravače. Dakle, glagoljica je nastala na područjima kojima je vladao kršćanski Bizant, a na prostorima na kojima su vladali Franci ili kršćanski Rim korištena je latinica. Glagoljica se još zvala AZBUKA, a to su nazivi  za dva prva slova u hrvatskoj bizantskoj glagoljici. Danas taj naziv koriste Srbijanci mada oni nemaju nikakve sveze sa glagoljicom. Vjerojatno je glagoljica postajala i na tim prostorima, ali su su njezini tragovi uništeni jer tim prostorom su dugo prije Osmanlija valadali Bugari koji su se služili glagoljicom.

Nakon kršćanskog raskola, Mađari su zavladali Hrvatskom, a jedino im se suprostavio Petar Svačić i Bosna se odvaja od matice Hrvatske, odriče se glagoljice i stvara suverenu hrvatsku državu Bosnu i hrvatsku kirilicu koju su prihvatili Hrvati u novonastaloj Crvenoj Hrvatskoj i umjesto bizantskog pisma prihvaćaju hrvatsku kirilicu jer grčko pismo nije imalo slova za hrvatske glasove H, V, Č, Š i Ž. Tu kirilicu su najprvo prihvatili Bugari, a na koncu Ukrajinci, Belorusi i Rusi. Tako su bizantskom pismu dodani navedeni glasovi preko glagoljičkih slova jer se glagoljica pisala u Bugarskoj, Ukrajini i Rusiji. Prije toga Bugari, Ukrajinci, Belorusi i Rusi su koristili bizantsko pismo, a to nam najbolje potvrđuju njihova prezimena koja završavaju na OV ili EV, očito, bez sifiksa IČ. Hrvatska kirilica je imala iste brojevne vrijednosti kao i glagoljica, a ostali narodi su navedena slova dodali bitzantskom pismu.

Ni danas ne znamo da je izvorna haravača imala 16 slogova, odnosno, 16 suglasnika i jedan poluslog A. Kako se to može dokazati? Haravača sigurno nije imala 4 današnja samoglasnika niti je imala suglasnike Ć, Đ, LJ, i NJ, pa smo ostali sa 22 slova točno onoliko koliko ih je imalo semitsko pismo. Ako pak znamo na temelju etrurskog pisma, koje je preteća latinice, haravača nije imala slova B, G i L koji su u njihovo pismo ušli tek semitizacijom, pa smo ostali sa 19 slova. Ako pak znamo da je slovo DŽ u hrvatski jezik uveo Vuk Karadžić jer nije znao kako je nastao glas Đ. Glas Đ je nastao umetanjem nepostojećeg glasa J prije svakog samoglasnika iza suglasnika D, dakle, DJA, a tako je riječ DAKA postala ĐAK. Slično se dogodilo u suglasničkom pismu jer se taj nepostojeći glas J umetao ispred svih samoglasnika. Karadžić je samo izokrenuo glagoljički dvoslov ŽD iz glagoljice za isti  glas Đ. Glagoljički dvoslov ŽD je stalo za izvorni glas Č.  Tako je VARAČIN postao VARAŽDIN ili Gorača Goražde. Sada smo ostali sa 18 suglasnika. Ako izbacimo slovo C, ostajemo sa 17 slova, dakle 16 suglasnika i poluslogom A.  Slovo C je u izvornoj etrurici stalo za glas Č, a Latini su tim slovom pisali glas K. Interesanto je navesti da sanskrit nije imao slovo ni glas Ž. Sve ovo nam potvrđuje i armensko pismo koje danas ima 38 slova, dakle, 16 haravačkih suglasničkih slova i 22 semitska slova. Jedino je kod Armenaca na Levantu sačuvan haravački pleter, a pomoću etimologije je lako dokazati da su Armenci bili HARAVAČE, dakle, HARVAČI, koji su biblijski još poznati kao ARAMEJI.

Semitizirani Harvači na Levantu su bili poznati kao ALEVITI,  a odatle biblijsko pleme LEVITI ili LEVI,  a po tom plemenu danas taj prostor nazivamo Levant. Međutim, Semiti su Harvače na semitskom jeziku i pismu zvali ERBE, što je semitskim čitanjem postalo EBRE. Prije toga su bili poznati kao ERVE, a odatle semitski naziv EVRE. EBRE su danas poznati kao HEBREJI, a EVRE kao JEVREJI. Dakle, u egipatsko i babilonsko ropstvo su pali Hebreji koji su prije semitizacije bili poznati kao HARVAČI ili ERVE, a to su oni koji nisu prihvatili semitizaciju. Levi ili Leviti je izgubljeno biblijsko pleme, a njih su Semiti nazvali LIBI, a Grci su ovaj prostor zajedno sa Afrikom zvali Libia. U Babilonu Harvači su bili poznati kao URIANI koji su također nestali iz Babilona. Oni su, bježeći pred semitizacijom, preko Fenicije brodovima pobjegli u Europu, a njih su Grci nazvali LIBURNI. Harvači koji su pobjegli iz Egipta u Europu su bili poznati na semitskom jeziku kao ETRURCI. To nam potvrđuju i ostaci njihovog jezika. Kad su Grci pokorili južne Liburne, nazvali su ih ILIRi

Zašto 16 suglasničkih slova? Možda se to može objasniti preko hrvatskog grba sa 64 polja. Ako razumijemo taj grb, vidjet ćemo da imamo 4 kvadranta  i ako 64 kvadratića podijelimo sa 4 dobivamo 16 kvadratića ili, kako smo ih ranije zvali, kockica. Kako izvorna dvoslogovna haravača nije imala rodove ni brojeve riječi, onda su polarnost označavali astrološki znakovi koji se i danas koriste u Iranu i Indiji. Taj horskop je imao 8 zemaljskih znakova koji su imali svoje polove, dakle 16 polova, ali ne u smislu astrološke opozicije. Ova spoznaja se koristila u kabali. Četiri znaka su se nalazila izvan horoskopa i označavali su trojstvo i duhovnost, jer dva zemaljska znaka sa duhovnim znakom su označavala trojstvo sa bogom koji se zvao Haravača. U centru tog astrološkog znaka spajale su se sunčeva i zemaljska energija. Duh Sunca je stvarao život na Zemlji,  a duh života se nakon smrti vraćao Suncu. Dakle, govorim o duhovnom i zemaljskom rođenju i umiranju, dakle, o inkarnaciji i uskrsnuću.

Na temelju naziva Bizant mi znamo da današnji Srbijanci nikad nisu bili pod vlašću Bizanta jer Bizant nazivaju Vizant ili Vizantija. Oni su prije Osmanlija dugo bili pod vlašću bugarskog carstva koji se prije glagoljice služilo bizanstskim pismom, a to nam najbolje pokazuju njihova prezimena u kojima nedostaje sufiks IČ. Naziv SERVI je izveden od naziva CERVE, a naziv SERVINi je izveden od naziva CER-VENE. CERVENE je jedan od naziva za HARVAČE, a ispuštanjem riječi CER Hrvati postaju VENI ili VENETI, dakle, VENECI. Odatle imena VENCI,  VENKO i VINKO. Tek preko bizantskog pisma SERVI postaju SERBI, a SERVINI postaju SERBINI. Dakle, preko bizantskog pisma SERVI postaju SERBI jer na bizantskom pismu glas V se pisao slovom B. Današnjom Srbijom i Raškom prije Osmanlija su dugo vladali Bugari koji sebe zbog bizantskog pisma nisu zvali Vugari nego Bugari. Jednu od mitoloških sestara VUGA je bizantski car Porfirogent nazvao BUGA. Sve ovo nam pokazuje da su ekavski Srbijanci bili hrvatski čakavci i kajkavci, a tek pod okupacijom Bogar su postali ekavski štokavci. Slično su Veli Hrvati postali Beli Hrvati. Razlika ju u AVELU i ABELU.

Međutim, na semitskom suglasničkom pismu riječ VUGA se pisala UGA, a ovo je suglasnički napisana slogovna riječ VAČA. Preko riječi UGA i ARA, Hrvati su nazvali Madare ili Madjare UGARI ili UGRI. Ista je tvorba u nazivu MADA-ARI, jedino je riječ UGA ili VUGA zamjenila riječ MADA. MADI  su još bili poznati kao MEDI,  a ovi su bili najbolji graditelji u predantičkom svijetu. Međutim ranije je njihov naziv bio HERE-MEDE ili HERMEDI. MEDI je također semitski naziv za Hrvate, a sastoji od dvije riječi ME (MEČ), a riječ DE stoji za riječ DAVA koja stoji za riječi ČAVA koja je kod Semita označavala sunce. Njegova arijska inačica je DA-VID. JAHVE stoji također za naziv ČAVA koji danas označava sunce u svim arijskim jezicima. Na haravači sunce se zvala HARA, a semitizacijom Egipta RA. Možda nam ova spoznaja može objasniti kako je nestala HARAVAČA i HARVAČI sa semitskih prostora. Nisu li možda biblijski robovi postali Hrvači koje su Semiti zvali EBRE, dakle, HEBREJI? Naziv EVRE u Europi je postao  JEVREJ za Hrvate koji nisu semitizirani, ali nisu prihvatili Novi Zavjet. Dakle, u ovim nazivima vidimo zamjenu izvornog glasova H i Č slovima H ili J.

Dakle, staroslavenski jezik je ruska izmišljotina utemeljena na crkvenoslavenskom jeziku kojem je cilj bio širenje katoličanstva prema pravoslavnim prostorima.  Kako vidimo, to se Hrvatima vratilo ako bumerang. No, to nisu uočili hrvatski jezičari ni povjesničari. Slično su Hrvati u Bosni postali žrtve Osmanlija. Međutim, pravoslavni Hrvati u Bosni i Hrvatskoj su postali žrtve SPC, a to su joj omogućili hrvatski političari stvaranjem kraljevine Jugoslavije jer, kad je SPC postala autokefalna, ona se mogla  širiti na tuđe etničke prostore, dakle, diljem Jugoslavije.

SPC je izvor zla na prostoru bivše Jugoslavije i zakonom joj treba zabraniti djelovanje u novonastalim državama. Taj prvi potez su povukli Crnogorci koji traže povrat imovine CPC,  a zbog toga SPC i četnici svugdje vide fašiste i naciste. Nije li došao tren da se hrvatski političari probude iz jugoslavenskog sna i počnu promicati hrvatski identitet hrvatske države. Najprvo u Ustavu treba promjeniti zakon koji se odnosi na nacionalne manjine jer u Hrvatskoj postoje samo etničke manjine. Ako hrvatski Srbi žele srbovati neka to čine na svoj račun, a ne na račun hrvatskih poreznih obveznika.