Transplantacije organa izvode se u svrhu spašavanja života, no ponekad, nažalost, završe i fatalno
No, u priči iz Njemačke dogodio se iznimno rijedak i bizaran medicinski slučaj gdje je donorica primatelje svojih organa “zarazila” karcinomom, od kojega je preminulo čak troje ljudi. Rijedak fenomen objavljen je u znanstvenom časopisu “American Joiurnal of Transplantation”, a prenosi Slobodna Dalmacija.
Dakle, njih troje je, s još dvije osobe, prije 11 godina dobilo organe od istog donora. Radilo se 53-godišnjoj ženi koja je odlučila da u trenutku svoje smrti (od moždanog udara) donira svoje organe kako bi spasila živote njoj nepoznatim ljudima. Humano, da ne može biti humanije. No, ta žena nije znala da boluje od karcinoma, a to očito nisu znali ni liječnici koji su transplantirali njezine organe. Tako su donirani bubrezi, pluća, jetra i srce.
U razdoblju od sljedećih šest godina četvero od petero osoba kojima su transplantirani organi 53-godišnjakinje preminulo je. Jedna, ona kojoj je transplantirano srce, umrla je od sepse, dok ih je četvero oboljelo od karcinoma dojke, koji se proširio na njihove ostale organe. Samo jedna od te četiri osobe “zaražene” karcinomom je preživjela.
Stanice karcinoma nisu uočili liječnici koji su transplantirali organe, a stručnjaci kažu da je mogućnost da se dobije karcinom od transplantacije organa minorne, odnosno da se računaju u odnosu jedan prema deset tisuća. Kako kažu u “American Journal of Transplantation”, ovo je prvi slučaj u povijesti da je jedan pacijent koji je donirao organe prenio karcinom pacijentima koji su organe dobili. Ovu nevjerojatnu tragediju otkrili su stručnjaci sa Sveučilišta Tübingen u Njemačkoj i VU Sveučilišta u Amsterdamu.
Prva osoba kojoj je dijagnosticiran karcinom nakon presađivanja organa je 42-godišnja žena kojoj su transplantirana pluća. Njoj je rak otkriven godinu i pol nakon transplantacije organa i kasnije se proširio na kosti i jetru. Preminula je u kolovozu 2009. godine. Kad je objavljena vijest da je ova žena umrla, 62-godišnja žena i 32-godišnji muškarac koji su dobili po jedan bubreg upozoreni su da bi mogli dobiti karcinom. Prvi test na rak pokazao je da rak nemaju, ali su ga nedugo potom dobili. Muškarac je prošao kemoterapiju i preživio je, no 62-godišnjakinja koja je dobila karcinom na bubrezima, kostima, slezeni i jetri preminula je.
Četvrta osoba, kojoj je donirana jetra, također je dobila karcinom i odbila je kemoterapiju, te je naposljetku umrla.
Hrvatska se hvali da je u samom svjetskom vrhu kad su u pitanju eksplantacije organa i da njezini stanovnici bez zadrške humano postupaju i daruju svoje organe nakon smrti. Zbog te činjenice, a i zbog ove zaista frapantne priče razgovarali smo s hrvatskim liječnikom, koji je želio ostati anoniman, a koji dugi niz godina sudjeluje u eksplantacijama organa i izravno je upoznat s time što se može, a što se ne može dogoditi tijekom i nakon eksplantacije, odnosno transplantacije organa.
– Sve je moguće, ali ja nisam čuo da se u Hrvatskoj dogodio takav ili sličan slučaj, a pola života sam u ovom poslu. No liječnici, kao i svi drugi ljudi koji rade, mogu pogriješiti. Kad se u Hrvatskoj pristupa nekoj eksplantaciji organa, prvenstveno treba utvrditi da je ta osoba u trenutku smrti bila dovoljno zdrava da donira organe. Ako u trbuhu preminule osobe nije uočena nikakva metastaza, odnosno kancerogena tvorevina, može se pristupiti eksplantaciji organa.
Ako se u trbuhu nađe neka sumnjiva tvorevina, ona se odmah šalje na patohistološku (PHD) analizu, i pokaže li ta analiza da je tvorevina kancerogena, eksplantacija organa najčešće se prekida. Kažem najčešće, jer postoje i situacije kad se, usprkos prisutnosti karcinoma u tijelu donora, eksplantacija organa nastavlja. To se radi ako je kod donora u pitanju bio početni karcinom, odnosno ako nije probio bazalnu membranu, nije “izišao” izvan organa u kojemu se stvorio, na primjer karcinom debelog crijeva. To se u medicini zove Ca. in situ, a znači da nije probio bazalnu membranu – kazao je naš sugovornik.
Ako PHD analiza pokaže da nije u pitanju kancerogena tvorevina, stječu se uvjeti za dovršetak eksplantacije organa, a nakon njezina završetka tijelo donora odlazi na obdukciju, koja biva obavljena najkasnije unutar 48 sati.
– Obdukcijom se definitivno utvrđuje je li donor imao karcinom ili nije. Ako obdukcija ipak pokaže da je donor imao karcinom, jer makroskopskim pregledom organa tijekom eksplantacije liječniku ipak može nešto promaknuti, odmah se o tome obavještavaju osobe koje su dobile organe, odnosno ustanove koje su te organe transplantirale.
Ako je neka osoba dobila srce osobe kojoj je naknadno obdukcijom dokazan karcinom, ona biva odmah podvrgnuta kemoterapiji, jer se srce ne može vaditi, te onkološkom praćenju. Ostale osobe, koje su od donora dobile bubreg, jetru ili gušteraču, odmah se stavljaju na prioritetnu listu Eurotransplanta i čim se negdje u Europi pojavi neki od tih organa za transplantaciju, one ga po prioritetu dobivaju – kaže naš sugovornik.
Organe ne mogu donirati ni osobe koje su operirane od nekog karcinoma.
– Ako je netko, recimo, prije sedam godina operirao karcinom, on ne može biti donor. Isto tako, na stolu u operacijskoj dvorani možete imati i mladu, prividno zdravu 25-godišnju osobu koja je, recimo, poginula u prometnoj nesreći. Makroskopskim pregledom njezinih organa sve može biti u redu, odnosno organi izvana mogu djelovati u redu, no iznutra mogu biti “loši” i upravo zbog toga je potrebna PHD analiza, odnosno obdukcija. U Hrvatskoj vrlo ozbiljno i odgovorno pristupamo svakoj eksplantaciji, upravo zbog toga da se ovakvi slučajevi ne bi događali – zaključuje naš sugovornik.