Na području Baranje u ovom je trenutku gotovo 3000 osoba u sustavu socijalne skrbi. Toliko ih (750 samaca i 600-tinjak obitelji) prima takozvanu zajamčenu minimalnu naknadu, čiji iznos ovisi o statusu svakog pojedinog korisnika
Misli se pri tome na, primjerice, životnu dob, radnu (ne)sposobnost, zdravstveno stanje i čitav niz drugih elemenata. U najgorem slučaju, četveročlana obitelj (roditelji i dvoje djece) mjesečno može dobiti 1600 kuna (samci po 800 kuna), čemu treba dodati i eventualnu isplatu novca za takozvanu tuđu pomoć i njegu, dječji doplatak, naknadu u visini od 200 kuna mjesečno za električnu energiju, ponekad jednokratnu novčanu pomoć (sukladno procjeni socijalnog radnika) i slično. Pojedine jedinice lokalne samouprave, pak, osobama u sustavu socijalne skrbi isplaćuju pomoć za plaćanje najma i slično.
Samo za isplatu zajamčene minimalne naknade i ostalih oblika socijalne pomoći posredovanjem belomanastirskog Centra za socijalnu skrb, država godišnje izdvaja više od 30 milijuna kuna. Sva primanja isplaćuju se u gotovini, osim pomoći za plaćanje električne energije. Država, dakle, nema nikakve kontrole nad potrošnjom novca, što je, u neku ruku, normalno jer je trošenje novca osobna stvar svakog pojedinca. Ako, između ostalog, pri tome nisu ugrožena neka dječja prava. No, dio primatelja naknade obilno koristi takav sustav nekontrole i namjenski novac ne troši za ono za što im je isplaćen. Stoga ne čudi nezadovoljstvo zaposlenih koji mjesečno primaju teško zarađeni ‘‘minimalac‘‘, od kojega prvo plaćaju režije, pa tek onda raspoređuju preostali dio novca. Pri tome im država i jedinice lokalne samouprave baš i ne pomažu u nekoj znatnijoj mjeri.
– Grad Beli Manastir odlučio je nabavu školskih potrepština sufinancirati s 300 kuna po djetetu. U svakom slučaju, hvala im na tome, ali mi nije jasno zašto za taj novac ne mogu kupiti sportsku opremu koja će mom djetetu biti potrebna na tjelesnom odgoju ili školsku torbu. Novac dobijemo tek nakon što priložimo račun, dok, primjerice, susjed dobije 950 kuna za ogrjev, ali račun ne mora priložiti i nitko ga poslije ne pita na što je novac potrošio – tvrdi jedan Belomanastirac, naglašavajući kako pouzdano zna da dio tog novca završi u kockarnici ili ugostiteljskim objektima. Drugi, pak, tvrdi kako je novac za ogrjev dobio čovjek koji se grije na plin.
– I plin je neka vrsta ogrjeva, ali se naknada isplaćuje za drva, a osim toga, dobro se zna koliko košta uvođenje plina, što si mnogi ne mogu priuštiti. No, ako kontrolu ne obavlja onaj tko daje novac, ja učiniti ne mogu ništa, osim sa žaljenjem gledati kako država baca novac u vjetar – konstatira.
Kako ističu u belomanastirskoj gradskoj upravi, oni su samo distributeri novca za ogrjev. U neku ruku, dodaju, uslužno obavljaju posao za Osječko-baranjsku županiju, koja novac doznačuje u Grad.
– Na nama je da pronađemo ljude na koje glase rješenja i isplatimo im novac. Do petka smo isplatili većinu od 172 osobe za koje su nam, u prvom krugu, stigla rješenja – objašnjavaju u belomanastirskoj Gradskoj upravi. Što se isplata novca za školske potrepštine tiče, za njega se školske torbe i sportska oprema ne mogu kupiti isključivo zbog poreznih odredbi – ističu. (Glas Slavonije)