U Imovinskoj kartici Andreja Plenkovića Povjerenstva za sprječavanje sukoba interesa, nalaze se zanimljivi podatci

Piše: Erih Lesjak

„Vlasništvo stana površine 187,31 metara četvornih, vrijednosti 2.610.000,00 kuna, stečenog  do 10. studenog  2016.g  tj. prije izbora za predsjednika Vlade u Republici Hrvatskoj i dobivanja statusa državnog dužnosnika. Način stjecanja stana: Kupnjom iz primitaka ostvarenih od nesamostalnog rada, Prodajom imovine. Kreditno opterećenje: Nema duga za kredit. Podatci o štednji: Iznos 130.000,00 Eura. Način stjecanja: Od primitaka ostvarenih od nesamostalnog rada“.

Navedeni stan  je dvoetažan, nalazi se u rezidencijalnoj četvrti grada Zagreba na Vrhovcu, u neposrednoj blizini poznatog restorana „Tač“. Andrej Plenković diplomirao je pravo 1993.g., a zaposlio se u Ministarstvu vanjskih poslova Republike Hrvatske 1994. godine. Učlanio se u HDZ 2011.g. u Temeljnom ogranku Jelenovac u Zagrebu, što znači da je navedeni stan kupljen najkasnije 2010. godine.  Dakle, u oko 15 godina radnog staža Andrej Plenković je od primitaka ostvarenih od „nesamostalnog rada“ uštedio iznos od  oko 2.610.000,00 kuna koliko je približno  na temelju procjene  njegove vrijednosti iz Imovinske kartice taj stan vjerojatno plaćen odnosno kupljen, umanjen za iznos koji je dobiven „prodajom imovine“ kako je to navedeno u Imovinskoj kartici prema kojoj je i ta stavka bila uključena u kupnju stana. No, Andrej Plenković je tijekom tog razdoblja produženog do mjeseca studenog 2016.g. , ili samo u razdoblju nakon kupnje navedeno stana pa do mjeseca  studenog 2016.g. uštedio i još 13.000,00 eura koliko je navedeno da ima na štednji u Imovinskoj kartici u rubrici „Podatci o štednji“. Veći dio radnog staža Andrej Plenković proveo je u diplomatskoj službi u inozemstvu gdje su plaće znatno veće nego u Hrvatskoj, no unatoč toj činjenici realno je pitanje je li doista u navedenom razdoblju mogao uštedjeti novac u tolikom iznosu? Čak i da je racionalan i štedljiv kao što je to znameniti brački škrtac i SDP-ov cinik Arsen Bauk? Stoga na „tragu novca“ treba utvrditi, u kojoj je banci Andrej Plenković imao deponiran novac kojim je kupljen navedeni stan? Koliko je godina bio otvoren taj račun i kakva je bila dinamika primitaka te u kojim iznosima, i jesu li primitci bili doista samo od „nesamostalnog rada“ ili možda i iz drugih izvora? Koja i kakva je to bila „imovina“ i u kojem zemljišniku je bila evidentirana, prodajom koje je dobiven dio od ukupnog iznosa novca koji je bio potreban za kupnju navedenog stana? Kome i kada je prodana ta „imovina“, za koliki iznos novca, te u kojoj banci i na čiji račun je kupac uplatio novac? U kojoj je banci štednja Andreja Plenkovića u iznosu od 130.000,00 eura, od koje godine je ta štednja, i je li ostvarena kako je to navedeno u Imovinskoj kartici  samo od „primitaka ostvarenih od nesamostalnog rada“, ili je možda bilo primitaka i iz drugih izvora?                     

Uštedjeti toliki iznos novca koliko je približno plaćen navedeni stan umanjen za primitak ostvaren „prodajom imovine“, i još k tome uštedjeti 130.000,00  eura za oko petnaestak godina radnog staža, doista je vrlo teško ostvarivo na etičan, moralan i društveno primjeren; te estetski, didaktički, objektnoidentifikacijski i kao obrazac ponašanja i djelovanja uzoran i prihvatljiv način! U demokratskim, kulturnim, civiliziranim i  humanim društvima i državama; javne ličnosti imaju određene i ustaljene etičke, moralne, estetske i društvene obveze prema javnosti, društvu i građanima. Pa ako Andrej Plenković imalo poštuje standarde demokracije, javnost i građane; morao bi na sva prethodno navedena pitanja i nepoznanice dati valjane, egzaktne, relevantne, pouzdane, provjerljive i vjerodostojne odgovore i u njima iste takve podatke! Logično i odgovorno, ista ta javnost i cijelo društvo očekuju da ti odgovori ne će biti na razini „vjerodostojnosti“ realizacije izbornog programa HDZ-a i obećanja koja je dao u izbornoj kampanji za saborske izbore 2016.g., ili na Badnji dan 2016.g.  javno te operetno melodramatično  obznanjenog plana  Vlade RH o kupnji INA-e od mađarskog MOL-a prodajom dionica HEP-a.

1 KOMENTAR

  1. Što ste tako kivni na “druga” sekretara hadezeja, pa ako je mogao “drug” Franjo zaraditi sebi za život sa šumskim partizanima, a za kaj nije mogao zaraditi i “naš” sekretar sa generalnim sekretarom jugo i strbo skoj-a rugom pupavcem?

  2. od samih pocetaka kp kradeze se bori za stambeni prostor svojih clanova,a pocetni primjer i smjer dao im je sam franjo banana kupovinom za sicu vile na pantovcaku samo dan prije donosenja zakona o povratu nekretnina pravim vlasnicima,za taj zakon on,normalno,nije znao,iako kradeze zna,sta se stednje tice,tu im je smjer dala ankica doticnog franje polozivsi stednju u banku zbog cega je gospoda koja je prijavila tu sumnjivu transakciju ostala bez posla

Komentiraj

Unesite svoj komentar!
Ovdje unesite svoje ime