Tragična politika Hrvata kroz HDZ BiH može se opisati kao politika jugoslavenskog kontinuiteta, od Jugoslavena Davora Perinovića, prvog predsjednika HDZ BiH, do Jugoslavena Dragana Čovića aktualnog predsjednika HDZ BiH u odlasku
Radikalni medijski nastup Davora Perinovića, kao predsjednika HDZ BiH koji je napao komuniste Bosne i Hercegovine motivirao je tadašnjeg lidera SDP-a, a danas rahmetli Nijaza Durakovića da u pismu od 21. lipnja 1990. godine “mahne” Perinovićevom pravoslavnom krštenicom, osporavajući mu kao Srbinu i pravoslavcu zastupanje Hrvata i obrane Hrvatskih interesa. Sličan scenarij dogodio se Draganu Čoviću 1998. godine u Uredu Predsjednika Republike Hvatske, kada je od predstavnika komunističke partije, involviranih u HDZ BiH (Prlić, Brajković, Tomić…) predložen kao kandidat za predsjednika HDZ BiH. Na sastanku u Zagrebu, na Pantovčaku, predstavnika Vlade RH, Predsjednika RH dr. Franje Tuđmana i delegacije HDZ BiH, nazočio je i tadašnji predsjednik Mladeži HDZ BiH Zdenko Lučić, koji se ustao i zamolio Predsjednika dr. Franju Tuđmana da ne dozvoli kandidaturu Dragana Čoviću, naglašavajući kako je Dragan Čović Jugoslaven koji se potpisivao ćirilicom. Naknadno, dr. Franjo Tuđman dobio je na uvid studentski dosje Univerziteta Džemal Bijedić Mostar, Mašinskog fakulteta Dragana Čovića, broj 2222, iz kojega je nesporno kako se Dragan Čović potpisivao ćirilicom i izjašnjavao Jugoslavenom. Dr. Franjo Tuđman nije dozvolio kandidaturu Dragana Čovića za predsjednika HDZ BiH. Povratkom u Mostar komunističke stukture HDZ BiH prevladale su i otkazale poslušnost dr. Franji Tuđmanu birajući kapetana JNA Antu Jelavića za predsjednika HDZ BiH. Kapetan JNA je u to vrijeme pod kontrolom držao pravašku scenu u Bosni i Hercegovini, koju je predvodio Zdravko Hrstić, za kojega se naknadno utvrdilo kako je suradnik zloglasne tajne komunističke službe UDBA-e,kodnog imena “Zaim”. Tužbom za klevetu, na Općinskom sudu u Ljubuškom dokazalo se kako je Zdravko Hrstić suradnik UDBA-e. Danas tu stranku predvodi mladi Raguž s pobočnikom Zvonkom Jurišićem, bivšim članom SKJ. Moć novca, imovine koja je predmet sukcesije bivše Jugoslavije omogućila je dugogodišnju vladavinu Dragana Čovića, unatoč činjenici da je bio djelatnik JNA, direktor vojne proizvodnje i unatoč činjenici da je imovina JNA naglo izgubila vrijednost, mijenjajući vlasnika. Registar – popis imovine Jugoslavije ne postoji, tako da danas imamo primjer kako je Vazduhoplovna Industrija SOKO d.d. Mostar bila suvlasnik imovine Velesajma u Zagrebu, točnije jednog paviljona, ali o sudbini vlasništva nad tim prostorom zna samo Dragan Čović i pobočnik mu Kolobarić. Jednako tako Vazduhoplovna Industrija SOKO Mostar imala je u vlasništvu urede u Beogradu, Njemačkoj i Moskvi čiju sudbinu znaju i pečatili su opet Čović i pobočnici. O imovini Jugoslavije u svijetu, možemo ponešto iščitati kao primjer: Pogledajte raskoš koja se prodaje za 50 milijuna dolara u New Yorku, Titova rezidencija, koja je neki dan zahvaćena požarom. Činjenica kako sva imovina bivše Jugoslavije nije predmet ravnomjerne raspodjele, a kako i može biti kada imamo za primjer Jugoslavena Dragana Čovića koji se danas izjašnjava Hrvatom i predsjednikom HDZ BiH. Jasno možemo iščitati kako pojedini lideri Komunističke partije Jugoslavije, mijenjaju nacionalnosti i stranačku pripadnost, kako bi došli do imovine koja im ne pripada. Nije nepoznanica da je većina bivših djelatnika vojnoga suda SFRJ , mjenjala ime ili prezime s ciljem zadržavanja pozicija u pravosudnim institucijama novonastalih republika. Danas je jedno od aktualnih pitanja koliko i koji SOKO kao pravni sljednik Vazduhoplovne Industrije SOKO d.d. Mostar, ima pravo preuzeti paket dionica suvlasništva Zagrebačkoga velesajma, ili možda Jugoslaven Čović može odgovoriti kome je to već prodano, predano i za čiji račun ?! Imao je Jugoslaven Čović dobroga mentora i druga Novicu Đuricu generalnog direktora s kojim je pred rat kao Predsjednik radničkog savjeta SOKO-la započeo pljačku prijeratnog jugoslavenskog giganta prodavši odmaralište ovog poduzeća u Trsteniku na Pelješcu. U tom stilu je nastavio svoj pohod i neprijateljskim preuzimanjem HDZ BiH 1998. godine uz pomoć kapetana JNA tadašnjeg isturenog lidera i kriminalnih skupina HDZ-a, uz planirani nastavak otuđivanja imovine državnih poduzeća i upisivanje te imovine u zemljišne knjige na imena kumova rodbine i prijatelja sve do danas. Tako za primjer imamo danas suvlasnika jednoga od Sokola , bivšega oficira JNA, danas (slučajno) Draganova susjeda.
Moć političkih pozicija omogućavala je Draganovoj kasti da može ishoditi papire iz pravosudnih institucija BiH , po potrebi, koje im odgovaraju. Nije nepoznanica kako je najbolje organizirana komunističko-mafijaška struktura Vazduhoplovne Industrije SOKO Mostar upravo u pravosudnim institucijama Bosne i Hercegovine, koje im legaliziraju pljačke sukcesijske imovine bivše SFRJ. Tako imamo ovotjedni primjer kako je Predsjedništvo Bosne i Hercegovine odlučilo podnijeti tužbu protiv Republike Hrvatske, točnije uputiti notu generalnom tajniku UN kao depozitaru Sporazuma o pitanjima sukcesije bivše SFRJ kojom se traži održavanje izvanredne sjednice Stalnog zajedničkog povjerenstva zbog kršenja Sporazuma o pitanjima sukcesije bivše SFRJ od strane Republike Hrvatske. Zanimljivo će nakon svega biti doznati štiti li aktualna vlast u RH ovakvim potezima i neke od komunističko-jugoslavenskih političara, a sada Hrvata, koji su se infiltrirali kroz godine nakon smrti prvoga Predsjednika RH dr. Franje Tuđmana u HDZ BiH?!
Prof. dr. Branko Katalinić ugledni profesor Tehničkog sveučilišta u Beču, kao član više međunarodnih inženjerskih akademija utemeljitelj Dunavsko-jadranske asocijacije za automatizaciju i proizvodnju, stalni je posjetitelj Mostara i ureda bivšega i “nikad više” člana Predsjedništva Bosne i Hercegovine, Dragana Čovića. Dobri poznavatelji prilika tvrde kako je prof. dr. Katalinić nakon Novice Đurice novi mentor Dragana Čovića, koji mu je otvorio put do majke Rusije i njenih instituta?!
Mnogo je upitnika na koje ćemo vrlo brzo dobiti odgovore…uz neminovni ispraćaj iz demokratske političke zbilje BiH, Jugoslovena Dragana Čovića.