HDZ-ovo podržavanje srpskih radikala, majoriziranje pravaša, motiviralo je lidere pravaša RH i BiH na ujedinjenje i distanciraju od politike HDZ-a
Bespuća pravaške zbiljnosti, mogla bi se nazvati trenutna pozicija pravaša. Majorizacija pravaša od strane HDZ-a sveprisutna je od prvih višestranačkih izbora, raspadom Jugoslavije. Koliki utjecaj u svemu ima teza pomirenja Hrvata, nelustracija starih komunističkih kadrova u novonastalim institucijama Hrvatske države, koju je zanemario i sam pokojni prvi Predsjednike samostalne i suverene Republike Hrvatske dr. Franjo Tuđman, a koji je znao s pravašima sklopiti sporazum i besprijekornoj pozitivnoj suradnji dolaskom na čelno mjesto pravaša Ante Đapića.
Analizom pravaške scene Hrvata, dolazimo do podatka kako su svi pravaški lideri utemeljitelji HDZ 1989. godine, suradnici dr. Franje Tuđmana, osim pravaša Dobroslava Parage i njegova idera u BiH Blaža Kraljevića i nakon njega Zdravka Hrstića. Deklaraciju HDZ-a 1989. godine pisao je pokojni ljubušak Ante Paradžik, kao suradnik dr. Franje Tuđmana. Vremenom dolazi do razmimoilaženja stranačkih lidera HDZ-a i HSP postaje utočište konzervativnijih Hrvata koji ističu ideologiju dr. Ante Starčevića umanjujući i zanemarujući misao i djelo dr. Franje Tuđmana, kao utemeljitelja moderne Hrvatske države. Pravaši Tuđmanu spočitavaju neprovođenje lustracije, što za posljedicu danas ima koaliranje HDZ-a sa srpskim radikalnim strankama, koje su sateliti Beograda i SANU-a. Lideri HDZ-a postaju komunisti ekstremno lijevih uvjerenja, od njih prvi među jednakima je voditelj vazduhoplovne industrije JNA, SOKO Mostar i notorni Jugoslaven Dragan Čović. HDZ-ovcima liberalnih usmjerenja ništa ne smeta, ni što se Dragan Čović izjašnjavao Jugoslavenom i potpisivao ćirilicom. HDZ-ovcima ne smeta ni što je lider HDZ BiH prokazan od više institucija kao osoba koja je nositelj organiziranog kriminala kroz pretvorbe i privatizacije u BiH. Koketiranje i koaliranje sa srpskim liderima i strankama ne smeta i ne priječi izborne cikluse i pobjede HDZ-a, u kojima je majoriziran HSP. Lider HDZ Hrvatske je anemično dijete izvorno komunističke obitelji, kojemu je i majka bila djelatnica JNA, s pričuvnim činom majora (liječnik). Anemija djeteta, danas premijera poslužila je za izbjegavanje vojne obveze za vrijeme velikosrpske agresije.
Moć HDZ-a baštini se na tekovinama Domovinskog rata, u kojemu je vrhovni zapovjednik bio dr. Franjo Tuđman, koji se suprotstavio velikosrpskoj agresiji i oslobodio Hrvatsku u njenim granicama od srpskih postrojbi na čelu s JNA. Aboliranjem zločinaca srpske nacionalnosti, danas imamo mogućnost vidjeti ekstremne istupe predstavnika srpske nacionalne manjine, a koji istovremeno čine dio Vlade Republike Hrvatske. Danas se Andreu Plenkoviću i Draganu Čoviću kao liderima HDZ-a, za njihovu politiku kao koalicijski partner prihvatljiviji srpski radikali Milorad Pupovac i Milorad Dodik, ali ne i Karlo Starčević ili Stanko Primorac kao istaknuti lideri HSP-a, časni hrvatski branitelji, časnici pobjedničke Hrvatske vojske. Karlo Starčević kao lider pravaša Republike Hrvatske i Stanko Primorac kao lider pravaša BiH, u Mostaru su 22. prosinca 2018. godine dogovorili ujedinjenje svih pravaških stranaka i nezavisnih lista s pravaškom platformom. Obojica naglašavaju, ukoliko bude postojala mogućnost za neku razumnu suradnju pravaških stranaka s HDZ-om, nje će i biti, ukoliko ne bude ističu kako nemaju obvezu prema HDZ u niti njihovim koalicijskim partnerima iz Banja Luke i Beograda.
Predsjednik HSP-a i gradonačelnik Gospića Karlo Starčević naglašava kako pravaši, kako u Republici Hrvatskoj, tako i u Bosni i Hercegovini, unutar hrvatskog biračkog tijela imaju potporu između 22 i 25 posto glasača, ali su zbog raznoraznih manipulacija i razjedinjenja dovedeni na margine političkog života. Starčević naglašava kako je vladajuća hrvatska politička opcija i u Hrvatskoj i u BiH, osovina “Plenković – Čović”, kontaminirana te da je krajnje vrijeme da se pravaši i Hrvati distanciraju od te i takve nehrvatske politike. Ne budemo li se distancirali od te opcije, utopit ćemo se u prosječnosti i neće nas biti. Nije ni toliko problem što neće biti nas pravaša, ali neće biti ni Hrvata, jer mi smo danas ugroženiji gotovo nego ikada u povijesti, poručio je Starčević.
Profesori, znanstvenici Hrvatskog katoličkog sveučilišta u najnovijim istraživanjima potvrđuju tezu Karla Starčevića. Samo iseljavanjem Hrvata u Njemačku gubimo Hrvatsku. Znanstvenik dr. Tado Jurić ističe za medije: “Došli smo do nalaza kako je glavni razlog suvremenoga iseljavanja Hrvata iz Hrvatske i etničkih hrvatskih krajeva Bosne i Hercegovine socijalna, pravna i ekonomska nesigurnost kao rezultat korupcije, zanemarivanja radnika i ortačkoga upravljanja državom. Ukratko – nepravda, a ne samo i isključivo siromaštvo. Vidjeli smo i da iseljeni Hrvati, nažalost, Hrvatsku vide zemljom beznađa, a hrvatsko društvo društvom dekadencije. Na prvom mjestu čimbenika koji su utjecali na iseljavanje jest slabost hrvatskih institucija te nemoral i nekompetencija hrvatskih političkih elita. Naše istraživanje upućuje na jasnu vezu između političke etike, slabih institucija i iseljavanja. Analiza iseljeničkih stajališta pokazala je kako su ljudi stekli dojam da se poštenje i rad ne isplate pa su se uplašili i za sebe i za budućnost svoje djece – kako u Hrvatskoj tako i u hrvatskim krajevima u BiH.”
Pravaši se ujedinjuju, svjesni kako moraju voditi neovisnu konzervativnu, demokršćansku pravašku politiku, koja crpi ideološku misao: dr. Ante Starčevića, Stjepana Radića, dr.Franje Tuđmana. Nova vremena, okolnosti, traže i nove političke pravce. Pravaši su odlučili imati i svog kandidata za Predsjednika Republike Hrvatske u 2019. godini. Predstojeće izbore za EU Parlament pravaši će dočekati spremno, ujedinjeno, organizirano, sa svojim neovisnim kandidatima. HDZ ovo podržavanje srpskih radikala, kao koalicijskih partnera, majoriziranje pravaša, pravaških stranaka, motiviralo je lidere pravaša RH i BiH na ujedinjenje i distanciranje od politike HDZ-a.
