Ma koliko to političari i diplomati pokušavali prikazati kao standardno opremanje oružanih snaga, odnosno, zamjenu dotrajale vojne opreme novom i suvremenijom, teško se oteti dojmu kako se u ovom dijelu Europe upravo odvija prava mala regionalna utrka u naoružavanju
Naime, pored niza drugih prostora diljem svijeta, gdje svoje snage odmjeravaju SAD i Rusija, i jugoistok Europe je poprište školskog primjera asimetričnog ratovanja. Za sada, hvala Bogu, još uvijek u verbalnom kontekstu i odmjeravanju snaga. No, koliko brzo verbalno odmjeravnje preraste u pravi oružani konflikt najbolje se vidi na primjeru Ukrajine, Sirije, Jemena i drugih aktulanih žarišta diljem svijeta. Jugoistok Europe je oduvjek zanimljiv svjetskim geostartezima. Na ovom području, koje je prirodna veziva komponenta Europe i Azije, sijeku se brojni prometni i energetski pravci. Vrh jugoistoka Europe duboko je uronjen u Sredozemno more pa se s njega vrlo lako može kontrolirati veći dio istočnog Sredozemlja koje se onda nadovezuje na svjetsku žilu kucavicu — Sueski kanal. U globalnom preslagivanju karata ne treba zanemariti ni naraslu moć Erdoganove Turske i njenu želju da kontrolira bivšu zonu utjecaja Otomanskog imperija na jugoistoku Europe. Sve se to sudara s vječitim nastojanjima Rusije da njena mornarica bude stalno prisutna na Sredozemlju, ali i snažnim prisustvom SAD-a na ovom području još od 90 – tih godina prošlog stoljeća. Ne treba zanemariti ni činjenicu kako je NATO iskoristio slabljenje Rusije, odnosno raspad SSSR-a, te je u svoje članstvo primio većinu država jugoistočne Europe. Rusiji je kao jedini „igrač” u ovom području presostala Srbija koju raznim donacijama naoružanja pokušava zadržati u svojoj sferi utjecaja. Ruske donacije Srbiji izazivaju reakciju SAD-a koji na ovom asimetričnom pravcu odmjeravnja snaga naoružava svog glavnog regionalnog saveznika — Hrvatsku!
Ruski oklopnjaci BRDM -2MS i tenkovi T -72 MS vs američkih Bradleya
Službeni Beograd je, do sada, proklamirao neku čudnu verziju vojne neutralnosti s tim da je, dok proklamira vojnu neutralnost, primao obilnu vojnu pomoć od Rusije. Također, malo je poznato kako Srbija pored pristupnih pregovora sa Europskom unijom vodi i pregovore s Euroazijskim gospodarskim savezom ili nekom vrstom Euroazijske unije. Projekt je to koji pod Ruskim vodstvom obuhvaća Bjelorusiju, Kazahstan, i Armeniju. Srbija, očito, u današnjem svijetu pokušava igrati ulogu koju je u Hladnom ratu imala SFRJ. Dakle, balansirati ekonomski između istoka i zapada, primati naoružanje od jednih i drugih, ali, ipak, s osnovnim istočnim hardverom. Koliko će joj ovo balansiranje na tankoj žici poći za rukom teško je reći. No, izgleda kako su ovaj put ipak prešli granicu. Trenutna administracija Donalda Trumpa prožeta je snažnim lobijima američkih proizvođača vojne opreme. Trump to i ne krije, već se na svakom koraku hvali snagom i pouzdanošću američkog oružja, ali i što je najvažnije, snažno lobira za kupnju američkog naoružanja prilikom svakog službenog posjeta inozemstvu. Koristeći Rusku prisutnost u Ukrajini Trump je nametnuo i određeni vid sankcija svim kupcima ruskog oružja i vojne opreme. Stoga je Ruska i Bjeloruska donacija Srbiji u vidu deset zrakoplova Mig 29 te 30 oklopnih izviđačkih vozila BRDM-2MS i 30 tenkova T-72 MS posebno zaintrigirala Pentagon. Iako je snaga naoružanja koje je „neutralna” Srbija primila od Rusije zanemariva u odnosu na vojnu moć koju posjeduju članice NATO-a koje okružuju Srbiju, SAD će izgleda poslati snažnu poruku Srbiji. I to, što će Srbe najviše zaboliti, upravo preko Hrvatske. Tako bi Hravtska ni kriva ni dužna uskoro mogla postati bogatija za 60 teških oklopnih borbenih vozila Bradley.
Bradleye će zamjeniti BVP M-80 u sastavu Hrvatske kopnene vojske
M2 Bradley je vozilo koje već ima legendarni status u američkoj vojsci. Prve varijante su u operativnu uporabu uvedene još 1981., a tokom godina vozilo se opremalo i nadograđivalo ovisno o potrebama američke vojske. Do sada je proizvedeno preko 4600 ovih oklopnih vozila pješaštva, a Amerikanci su ih masovno koristili u ratovima na Bliskom istoku. U odnosu na BVP M-80 Hrvatske vojske, koje bi M2 Bradley trebao zamijeniti, radi se o neusporedivo moćnijem vojnom stroju. Za razliku od topa od 20 mm koji koristi M-80, Bradley koristi top od 25 mm. Oklop se kod M-80 sastoji od zavarenih čeličnih ploča dok Bradley posjeduje eksplozivno-reaktivni oklop. Pogonski motor kod M-80 je snage 320 KS dok Bradleya pogoni motor od 500 KS u osnovnih verzija do čak 600 KS u nadograđenim verzijama. Masa vozila je također neusporediva, M-80 teži oko 14 tona dok Bradley ima masu od čak 23 tone u osnovnoj verziji do 33 tone u nadograđenim verzijama. Posebno treba naglasiti kako Bradley pored automatskog topa od 25 mm posjeduje i moćni protuoklopni sustav TOW za razliku od Maljutki kojima je opremljen M-80. Dakle, Hrvatska dobiva daleko moćniji i napredniji sustav nego je to vozilo M-80 koje je do sada bilo glavna prateća snaga hrvatskih tenkova M-84. Pa ipak, ostaju otvorena brojna pitanja na koja, barem za sada, nema odgovora ni iz Ministarstva obrane ni od analitičara koji prate segment obrane. Prije svega, nepoznato je koju će verziju Bradleya RH dobiti te što će biti sa Patrijama koje su bile predviđene kao zamjena za BVP M-80? Ostaje otvoreno pitanje i je li nabava Bradleya uvod u formiranje nove oklopno mehanizirane brigade Hrvatske kopnene vojske, obveze koju je RH preuzala prilikom pristupanja NATO-u? Ukoliko je predstojeća nabava Bradleya na tragu formiranja nove brigade, onda ova nabava ima smisla. (dnevno.hr)