Da, to je Miroslav Ćiro Blažević, glavom i bradom, u odijelu na električnoj bicikli, u svakodnevnoj vožnji Zadrom od kuće do posla, od Kolovara do Stanova, od Bulevara do Poluotoka.
Slavni trener u osmom desetljeću života daje odličan primjer kako se u jednom razmjerno malom gradu s iznimno loše riješenim prometom može prilično slobodno – nažalost ne i sigurno, jer se dužina biciklističkih staza mjeri u metrima! – kretati u skladu s ekološkim standardima 21. stoljeća. Na znanje gradskim ocima i svima onima koji jedno propovijedaju a drugo rade, Ćiro, eto, dokazuje djelom da je ekološki osviješten. Gradu kojem kronično nedostaje parkirališnih mjesta, u kojem se parking uostalom naplaćuje nelegalno, a gradski i županijski parkinzi iz dana u dan pune novim službenim vozilima koje građani masno plaćaju iako sami tu ne smiju parkirati (zašto? zar to nije protuustavno!), “trener svih trenera” demonstrira kako se može biti odgovoran (građanin) prema sredini u kojoj se (makar privremeno) živi, jer okoliš je jedan i jedinstven, u Zadru i Sao Paolu. A za to shvatiti potrebno je imati nešto više od tzv. lokalpatriotizma. Nešto u skladu s maksimom: vozi globalno, bicikliraj lokalno. Ćiro, svaka čast! (Slobodna Dalmacija)
