U mnoštvu događaja i vijesti koje nas svakodnevno zasipaju, teško bi bilo izdvojiti neku koja bi na naš život imala presudan utjecaj. Vrijeme je u kojemu se sve mijenja. U tom moru promjena do nas dolazi radosna vijest o Božjem učovječenju, vijest koja i te kako mijenja živote onih koji povjeruju u tu istinu.
Događaj Isusovog rođenja je ostvarenje starozavjetnog proroštva o Djetetu koje nam je darovano. Riječ je o događaju koji se zbio u vremenu, ali koji nadvisuje vrijeme. To je događaj koji se dogodio jednom ali ostaje zauvijek. Dogodio se na jednom mjestu i u jednom narodu, ali obuhvaća svako mjesto i svaki narod.
Kristovo rođenje zaogrnuto je običnošću zbivanja. Na djelu su roditelji, štala pored Betlehema i par životinja. Bog se rađa u skrovitosti, u običnosti življenja. Nikad ga nećemo naći u središtu društvenih zbivanja. On je uvijek na rubu, drži se po strani, među malenima i neznatnima, nerijetko među običnima. On je među nama, među svojima. Iako je smješten u vremenu, radi se o nadvremenskom događaju. U Isusovom rođenju susreću se vrijeme i vječnost, sadašnjost s prošlošću i budućnošću, čovjekov i Božji svijet. Sve biva ujedinjeno u osobi Isusa Krista. On je otajstvo slave Nebeskog Oca u ovom svijetu i znak njegove ljubavi. Kao takvog možemo ga prepoznati samo očima vjere. U suprotnom, ostaje nam tek dijete iz siromašne izraelske obitelji rođeno u običnoj štali u Betlehemu prigodom popisa stanovništva koje je provodila rimska vlast radi određivanja visine poreza. Isusa kao otajstvo Božje ljubavi i kao onoga koji razbija tamu ovoga svijeta možemo prepoznati samo ukoliko se i sami odlučimo ući u sjaj njegovog svjetla, biti spremni izići iz tame koja nas pokušava obuzeti.
Prva poruka koju su anđeli navijestili pastirima je bila: „Ne bojte se!“ Istom je porukom anđeo Gabriel započeo navještenje Mariji. Isusovo rođenje predstavlja početak novog svijeta obilježenog zajedništvom Boga i čovjeka, ulaskom Božjim u našu povijest. Zato Gospodin i poziva čovjeka da se ne boji jer Bog razbija tamu koja je do sada obavijala naše živote čineći nas slijepcima u besmislu mraka ovoga svijeta. Kristovim rođenjem čovjeku je zasjalo svjetlo nade. Bog je u Isusu zauvijek razderao pregradu razdvojnicu koja je odvajala njegov od našeg svijeta. Božji je svijet počeo preobražavati ovaj naš. Taj će proces doživjeti puninu i očitovanje o Kristovom ponovnom dolasku. Kao što je Kristovo rođenje nepovratno započelo preobražavati ovaj naš svijet, tako Gospodin po tjelesnom rođenju svoga Sina želi preobraziti naš život. Ova preobrazba je oslikana svjetlom koje zasja svijetu i obasja „narod koji je u tmini hodio!“ Ova preobrazba za čovjeka znači proces koji Gospodin ne želi učiniti bez naše, bez moje i tvoje suradnje. Zato on želi da iziđemo u svjetlo, da prihvatimo ovu ponudu spasenja koja nam je darovana u Djetetu iz božićnih jaslica.
Kristovo svjetlo radikalno razbija svaku tamu. Svjetlo je takve naravi da tama uz njega ne može opstati. Ono ju potpuno dokida. U svjetlu čovjek vidi i prepoznaje sebe, on uočava i upoznaje druge, prestaju mu biti nepoznanica i iracionalna prijetnja. U svjetlu čovjek vidi kuda ide, uočava svoj put i sigurno kroči njime. Svjetlo nam pokazuje kuda nam je ići i u isto nas vrijeme čuva da ne zalutamo i ne završimo u ponorima života. Svjetlo omogućuje život, radost i nadu u suživotu sa svakim čovjekom. Obasjani Kristovim svjetlom druge prepoznajemo kao braću koju smo pozvani ljubiti onom ljubavlju kojom Krist ljubi nas. Tako se Kristovo svjetlo pokazuje kao blagoslov ali i kao zadatak za čovjeka. To znači primiti svjetlo Kristovo kako bismo postali svjetlo za druge. Primiti nadu od Gospodina kako bismo i sami postali znak nade za druge. Od Boga imamo pravo primiti ono što smo spremni proslijediti drugima. Zato nas Božić uči sebedarju. Božić je svetkovina darivanja, ne materijalnih stvari, nego svojega srca, samih sebe. Zato je Božić svetkovina srca.
Svetkovina Božića i početak nove godine vrijeme je koje u nama na osobit način potiče razmišljanje o svemu onome što je u životu zaista važno i, samim time, dragocjeno. Rođenje Isusa Krista budi u nama nadu i radost življenja. Poruka Božića poruka je života i nade. Mi smo, možda više nego ikad prije, potrebni ove poruke jer živimo u vremenu u kojem besmisao pokušava obuzeti naše i živote našeg društva, obitelji, naroda, domovine i čovječanstva. Naše srce čezne za sigurnošću usred ovog nesigurnog svijeta. Ispunjenje ovih potreba srca Bog nam daruje u Djetetu iz jaslica, u Isusu Kristu. Prepoznati ga možemo samo očima srca koje vjeruje i koje vjerujući tog istog Boga prepoznaje u svakom čovjeku, osobito u onima koji trpe. Isusovo rođenje uči nas što je to ljubav koja se daruje do kraja. Božić je svetkovina nade jer: „Jer dijete nam se rodilo, sin nam je darovan!“
S tim mislima od srca želim i u novorođenog Krista molim stihovima pjesme:
„Pružimo ruke svi, u Božiću radosni
nek snagom srca naš odjekne glas!
Rođenje Isusa daješ nam mir nam svoj,
Sretan ti Božić – narode moj!“