Vekovna namera „nebeskog naroda“ da otme i prisvoji rajska mjesta na zemlji, upravo je na Dubrovačkim bedemima zaustavljena i propala! Iza toga stoje godine i godine, zločestih polemika i rasprava o Dubrovniku-mjestu raskošne ljepote i prosvijetljenosti!
Kako bi, i, tko bi mogao i pomisliti da je Dubrovnik srpski…Srbi priznajte, recite jednom: kultura, umjetnost, ljepota, ne djeluje na naš razum…To nam se događa i onda kad nemamo pojma o čemu se govori…Avaj, da bi imali luksuz da znamo, pokušavamo stvoriti dekorativne slike, za koje znamo, u osnovi da nisu istina…Tako pokazujemo barbarski DNK za prisvajanjem tuđeg…Pa tako i Dubrovnika…
Dubrovnik broji vrijeme od 614. godine, kad je sagrađen na nacionalnom teritoriju, na kojem je hrvatski narod dominantan. Miješa se sa stanovništvom romanskog podrijetla. Stoljećima, plemenita i dostojanstvena hrvatska krv, miješala se s romanskim duhom. Iz tih temelja rodio se Dubrovnik, koji postaje prosvjetljeni europski Panteon, na ponos hrvatskom narodu! Za svo vrijeme renesanse, sve svoje lađe punih jedara, uputi na zapadne društvene-političke-kulturne pravce! Hrvatska pa tako i Dubrovnik, zbog svog geopolitičkog položaja, razvijene trgovine, duboko se povezala s nacijama zapadne civilizacije!
Sudbina je Dubrovnik stisnula na krš i usku padinu brda Srđ, koji se strmoglavio na Jadran. Takav geosezmički položaj Dubrovnik nije poštedjelo potresa, koji su više puta tresli i rušili-unutar ali i izvan gradskih bedema. Dubrovnik, kroz povijest, nisu zaobišle: epidemije, barbarske najezde, i, zadnje: podmukli napad srpsko-crnogorsko-četničkih piromanskih hordi! Srpsko-crnogorska bratija, nakon što su opkolili Dubrovnik, u pomahnitalom pohodu pomislili su-da će Dubrovnik ostati osamljen na bedemima u obrani. Dubrovački bojovnici pokazaše dostojanstvo i karakter, usko se spojiše jedni uz druge, tako niknu živi bedem odbrane…Hrvatskim Jadranom, tamo od Istre, preko Kvarnera, iz cijele Dalmacije i zaleđa, otvorenim morem pristiže bojna do bojne! I to bi Dubrovnik u pravom smislu riječi: potpuna krstaška bojna galija, razvijenih jedara po cijeloj liniji fronte, i, uzdignutih glava bojovnika s oružjem spremnih da odbrane Hrvatsku i Dubrovnik!
Tako se Gundulićev „Osman“, koji slavi pobjedu slobode, spominje samo dvije stvari: država Hrvatska-nacionalni identitet i katolička vjera! Kroz cijelu povijest hrvatske državnosti, pružana je iznimna pozornost i vođena briga o posebnostima: društvenim, političkim, kulturnim, umjetničkim, arhitektonskim, tradicijskim, koji su činili sastavni dio Dubrovnika! Danas, iz uzburkanog i valovitog mora, iz njegova topla zagrljaja, iz životne snage koja dolazi s visoke kreativne ljudske energije, rodio se dubrovački zaštitničkim bedem slobode…Stoji uz njih Orlando! Danas, najveći broj turističkih i onih drugih gostiju-Dubrovnik smatraju čudo usklađenosti: ljepote i otvorenosti, postojanosti i elegancije, nezaobilaznim turističkim rajem raskošne ljepote, koji mami i opija!
Danas, ni u najmanjim tragovima po kantunima i kalama, niti u mirisima i okusima, ni u kulturi i umjetnosti, ništa ne vonja po srpski…Naime, po srpski: protivno je i najmanjoj trunčici dubrovačkog načina i stila života…
Kume, razigrala ti se masta. U doba kad se stvarao Dubrovnik i kad je zivio Gundulic, Hrvatska je bila pokrajina okolo Zagreba. Dubrovacka republika je skoro cijeli svoj teritorij kupila, ili od Trebinjske i Humske vlastele ili od srpskih careva. Cijelo stanovnistvo u kupljenim krajevima je bilo pravoslavno. Sve ovo ti pise u dubrovackoj arhivi koja je sacuvana, za razliku od UDB-ine koju su veliki Hrvati unistili da se ne bi vidjelo da su i oni bili agenti UDB-e. Ukratko, hrvatska nacija je austrijska izmisljotina, a Dubrovnik ima isto tako malo veze s njom kao i sa srpskom.