Dragan Čović – potrešeni operativac beogradskih nalagodavaca!

Jugoslaven Dragan Čović školski je odradio zadaću za beogradske nalogodavce. Srpska  vizija, misija , kroz strategiju JNA, djelom je realizirana, stigla  do cilja

Ono što JNA, srbija i srbi  nisu uspjeli realizirati Velikosrpskom agresijom, realizirali su specijalnim dobro osmišljenim metodama, preko svoje JNA infrastrukture. Hrvati  nakon obrane hrvatskih prostora zanemarili su mrežu KOS – JNA, koja je preko rezervnog sastava oficira JNA premrežila prostor Hrvata. Nakon oslobodilačke Vojno redarstvene akcije Oluja, Hrvati su vodili pomirbenu politiku, abolirajući sve sudionike SAO Krajine. U BiH abolirani su pripadnici VRS-a. Sama abolicija nije podrazumijevala oprost ratnih zločina, ali prešutno hrvatske pravosudne institucije premrežene su starim kadrovima KPJ-SKH koje su puna dva desetljeća prikrivale ratni zločin Kontra obavještajne službe JNA, koja je osmislila i inicirala rat. Predstavnici KPJ, vremenom višestranačjem organiziraju svoje stranke lijevoga ekstremnog usmjerenja. Udruženje za jugoslavensku demokratsku inicijativu bilo je osmišljeno s velikosrpskom vizijom očuvanja suvereniteta jugoslavije, uz pomoć Jugoslavenske narodne armije. Misija srpske vizije bila je na pouzdanim kadrovima koji postaju lideri  UJDI-a. Jedan od lidera lijevog ekstremnog usmjerenja je poznati hercegovac koji se izjašnjavao Jugoslavenom, danas lider Hrvata BiH Dragan Čović. Ekstremna potpora srpske politike Draganu Čoviću osigurala je transformaciju s ciljem realizacije velikosrpske  misije. Sve ono što ratom srbi nisu uspjeli, na prostorima Hrvata,  uspjeli su preko svoje agenture Kontra obavještajne službe, danas BIA-e. Zagrebačka mreža KOS-a, danas BIA-e suport je misiji Dragana Čovića kao nezamjenjivog  lidera Hrvata. Strategija sigurnosnog  operativnog centra Beograda, izradila je profile političara HDZ. Akcija rušenja dr. Franje Tuđmana osmišljena je 1996 godine, preko operativnih centara srpske službe koja se prikrivala kroz nevladine udruge. Vremenom ispostavilo se da su  nevladine udruge financirane iz proračuna RH, a služile su za rušenje vodstva HDZ-a. Akcijski plan unaprijed pripremljenu Beogradu smislio je involviranje oficira JNA u HDZ BiH. Prethodno oficiri JNA, dokazali su se kao hrvatski časnici HVO-a, koje je za činove predlagala mreža oficira JNA. Tak imamo primjer postavljenja – transformacija oficira JNA u časnike HVO-a. Niti jedan od njih nije viđen s oružjem u ruci, većinom su odrađivali operativni posao pri Glavnom stožeru i stožerima brigada. Mreža suport oficira rezervnog sastava JNA, kroz Teritorijalnu obranu bila im je na raspolaganju. Poznati oficir JNA koji je postao predsjednik HDZ BiH je Ante Jelavić, kolega mu Ivica Raić ,kao oficir JNA postaje načelnik Zbornog područja Srednje bosne, drugi kolega Klasić iz JNA zastavnik prve klase Miroslav Prce postaje Ministar obrane Federacije.  Peti sabor HDZ BiH 1998 godine bio je misija Ante Jelavića, a vizija beogradske politike.Cilj beograda bio je preuzimanje vojne komponente Hrvata BiH. Plan je realiziran besprijekorno. Svi političari HDZ-a, kojima je KOS izradio profil, pokazao se točnim. Predstavnici HDZ BiH, miješanih brakova sa Srpkinjama, ekstremno su zastupali interese Ante Jelavića kao lidera HDZ-a. Predstavnici Crkve hrvata, koji su evidentirani kao suradnici UDBA-e, bili su na raspolaganju 24 sata. Svoju podršku Anti Jelaviću pravdali su obiteljskim poznanstvima i kumstvima. Enormne količine crnog novca od trgovine oružjem iz skladišta  JNA, osigurao im je sredstva za postavljenu misiju i zacrtani cilj. Poznati ekstremni  istupi : Joze Marića, Vinka Zorića, Ivice Primorca, Bože Rajića, Valentina Čorića, Ljube Ćesića Rojsa, Stanka  Sopte, Ivića Pašalića, Vladimira Šeksa, Jadranka Prlića, Rade Bošnjaka…za vrijeme održavanja Petog sabora HDZ BiH, osigurali su misiju oficira JNA, uz ekstemno velike isplate gotovinskog novca na ruke pojedinaca. Dr. Franjo Tuđman realizacijom beogradskog cilja, doživio je Puč, za koji je okrivio Ivića Pašalića, Božu Raića i Jadranka Prlića. Pozicije koje su zauzeli predstavnici HDZ BiH, nakon petog sabora HDZ-a, osigurale su im vođenje politike na štetu hrvatskih nacionalnih interesa, Hrvata BiH. Kapital koji je pristizao iz više kriminalnih izvora koncentriran je u instituciji zvanu Hercegovina holding. Dragan Čović nakon petog sabora 1998 godine provodi misiju transformacije kapitala državnih poduzeća uz pomoć operativaca Vazduhoplovne industrije JNA Soko Mostar. Uspješno pretvoreni kapital, osigurala je pravosudna mreža bivših sudaca suradnika i djelatnika Kontra obavještajne službe JNA. Strategija beograda bila je da nakon pretvorbe državnih poduzeća Dragan Čović preuzme lidersku poziciju HDZ BiH, kako bi osigurao misiju. Godine 2005 Dragan Čović preuzima vođenje HDZ BiH. Taktika vođenja HDZ BiH, osmišljena je na način da ključne funkcije u HDZ BiH mogu dobiti samo oni koji su bili djelatnici vazduhoplovne Industrije Soko Mostar. Dakle provjereni kadrovi KOS-a, dobili su ključne funkcije HDZ-a u Sarajevu. Koncept za postizanje ciljeva Dragana Čovića usko je vezan za Banjalučku mrežu KOS-a. Milorad Dodig vremenom uz medijske pripreme postaje partner Dragana Čovića. Korunpirana mreža HDZ Zagreba suport je politici Dragana Čoviča i Milorada Dodiga. Danas 2018 godine  Dragan Čović bilježi bogatu kriminalnu karijeru iz života , koja je medijski prikrivena kroz žrtvu lidera HDZ BiH, koji nije postao član predsjedništva BiH. Dakle hrvati žale zašto Jugosloven Dragan Čović koji je dobio potporu birača-hrvata 90% , nije postao član Predsjedništva BiH. Banjalučka KOS ovska mreža, politika uz pomoć birača susjednih općina većinskog srpskog stanovništva dala je glas HDZ ovom kandidatu za člana Predsjedništva BiH, koji nije uspio realizirati cilj. Svi marksisti, danas prepoznatljivi akademici , osim uzoritog Slave Kukića dali su javu podršku popisom koji nisu potpisali, ali ni zatajili Draganu Čoviću. Analitičari koji povijesno prate izbore tvrde da ni Nikola Ceausescu kao komunistički vođa Rumunjske od 1965. godine do 1989. godine nije zabilježio izbornu pobjedu s 90% podrške birača. Pogubljen je 1989. godine. Slobodan Milošević kao lider SPS-a 1990 godine dobio je 65,5 % i postao prvi predsjednik Republike Srbije. Uhapšen je u Beogradu 1.travnja 2001.godine. Dakle povijesno gledano od diktatora svoga naroda Dragan Čović sije najveći strah, koji za posljedicu ima masovna iseljavanja Hrvata iz BiH, ali i podršku u izbornom procesu od 90%. Posebni odjel za organizirani kriminal, gospodarski kriminal i korupciju Tužiteljstva BiH dana 02 ožujka 2005 godine u sustav je upisao  ime Dragan Čović. Do kada će beogradska politika uspješno braniti kriminal Dragana Čovića pitanje je za kriminaliste i analitičare. Visoki predstavnik Paddy Ashdown smijenio je 29. ožujka 2005. godine Dragana Čovića zbog niza kaznenih djela, međunarodne izolacije i političke  paralize…