Vlado Brkić jedan je od osumnjičenika velike USKOK-ove akcije iz svibnja ove godine koja je bila usmjerena na Nenada Petraka kojeg su zajedno sa suradnicima teretili za šverc 300 kilograma kokaina i 70 kilograma marihuane
Uskok već neko vrijeme budno prati Vladu Brkića zbog sumnji da je dio tzv. balkanske mafije, tvrde da je povezan s kriminalnim podzemljem i da koristi više nadimaka kao npr. Messi, Master Yoda i sl. Vlado Brkić ekskluzivno za portal Megamedia pojašnjava kako se našao pod istragom USKOK-a, dodirnim točkama sa Petrakovom skupinom, braći Pripuz i brojnim drugim aktualnostima. Uredništvo portala Megamedia ograđuje se od iznesenih navoda.
Bili ste jedan od osumnjičenika velike USKOK-ove akcije kao dio tzv. Petrakove skupine. Koja je bila Vaša stvarna uloga u tom zločinačkom udruženju?
Optužnicom USKOK-a stavljen sam kao 6. optuženi u Petrakovoj grupi, bez da ijedan dokaz iz optužnice ima poveznicu sa mnom, što ću kroz sudski postupak jednostavno dokazati. Svi dokazi su izvedeni iz Sky aplikacije. Kako su mi odvjetnici objasnili, Sky aplikacija je masovni nadzor kojeg su Francuzi, Belgijanci Nizozemci skinuli sa servera i koji ne može biti nikakav dokaz nigdje, ali može poslužiti kao indicija da se osobe za koje se sumnja da stoje iza tih PINova stavi pod mjere prema zakonu. U optužnom spisu ne postoji niti jedan dokaz koji mene osobno povezuje sa SKY pinom za koji me tužiteljica optužuje. Bosna i Hercegovina traži Zorana Galića, bivšeg šefa granične policije po osnovi Sky EEC aplikacije, ali sud u Splitu odlučuje da ga neće izručiti niti odrediti pritvor, što ukazuje na dvostruke kriterije u vezi SKY dokaza.
Kako ste onda “zaslužili” status osumnjičenika?
Imam provjerenu informaciju da Zoran Pripuz ima uvid u rad PNUSKOKA u Splitu jer preko svog čovjeka ima konekciju sa šefom PNUSKOKA Ivanom Kasumom, što nije čudno, jer za Kasuma mislim da je među rijetkima u Splitu koji je zaradio novac od narko trafikanata.
Teške su to optužbe i uredništvo portala Megamedia se ograđuje od takvih kvalifikacija, pa molim da i Vi to uvažite i da se u nastavku intervjua držite činjenica.
Potvrda da je to istina, je slučaj pritvora kada je Zoran Pripuz pušten iz zatvora Bilice brzinom svjetlosti nakon 6 dana, a ni tužiteljica Petković nije imala ništa protiv te odluke, a to nikome do sada nije uspjelo.
Teško nam je povjerovati da bi itko uživao takvu zaštitu o kakvoj Vi govorite, pa makar bila riječ i o Zoranu Pripuzu…
Odmah po hapšenju Petrakove grupe Jutarnji list stavlja moju sliku preko cijele naslovnice, predstavljajući me kao člana međunarodnog narko kartela, a nakon je toga Nedjeljnji Jutarnji ponovo moju sliku preko čitave naslovnice – “Tajni život Vlade Brkića”, sve to prenose ostali mediji koje kontrolira Organizacija braće Pripuz, gdje mene apostrofiraju kao glavnog člana grupe, iako za to nemaju nikakav dokaz ni bilo kakvu informaciju. Napisao sam i demanti na ta dva teksta koje Jutarnji nikad nije objavio. Jutarnji kao relevantnog sugovornika o meni koristi Nikicu Jelavića čije navode uopće nisu propitivali. Iz onoga što je za Jutarnji list izjavio mogu zaključiti da je Nikica Jelavić očito zaljubljen u svog višestrukog kuma Zorana Pripuza. Do te mjere da je, iako ne voli medije, sve svoje navode u tom članku izgovorio u funkciji glasnogovornika braće Petra i Zorana Pripuza. Pouzdano znam da su braća Pripuz isplatila Ninu Pavića koji je zbog toga povukao svoju tužbu protiv Ane Hanžeković, čime su, bar to tako javno izgleda, kupili svoj utjecaj u Hanza mediji da bi koristili Jutarnji list kao svoje glasilo. To ujedno vidim kao glavni pokretač odluke glavnog urednika Jutarnjeg lista da u vrlo kratkom roku čak dvije naslovnice Jutarnjeg lista posveti meni, kao i odluke uredništva Slobodne Dalmacije da se tom temom također bavi u više navrata. Otkud ljubav između braće Pripuz i tvrtke Hanza media počeo sam istraživati zbog svog privatnog interesa, odnosno ovršnog potraživanja od Nine Pavića. Naime, Nino Pavić je kao osiguranje ugovornog duga prema Miroslavu Kutli dao bianco zadužnice, a dio tih zadužnica Kutle je prepustio meni. Zbog toga sam se i sastao sa Ninom Pavićem da vidim može li riješiti dug bez sudskog postupka. Nino Pavić je nakon tog sastanka zvao Zorana Pripuza koji mu je savjetovao da sve prijavi policiji kao navodnu prijetnju te da ni u kojem slučaju ne isplaćuje dug. Bio je to tipični modus operandi koju kumovi Pripuzi i Jelavić koriste – pokušavaju utjecati na institucije i ljude koje plaćaju da bise obračunavali sa onima koji im ne odgovaraju. Nino Pavić je zbog prevare tužio pokojnog Marijana Hanžekovića i njegovu kćer i jednu od nasljednica Anu Hanžeković, radi povrata medija ili plaćanja udjela. Ja sam temeljem bianco zadužnica blokirao to Pavićevo potraživanje, ali tada su na scenu stupila braća Pripuz kao pregovarači između Pavića i Ane Hanžeković. Po saznanju mog odvjetnika, Pavić potom neobjašnjivo povlači tužbu, jer su mu Pripuzi na crno isplatili 5.000.000 € i na taj način ulaze u specifičan odnos sa Anom Hanžeković. Kako sam još i prije toga blokirao račune Ninoslava Pavića, jasno je da sam tim manevrom Pripuza i Pavića nezakonito oštećen. Svi detalji njihovog dogovora nisu mi poznati, ali vidim kako u mom slučaju koriste Jutarnji list kao svoje glasilo, jer im zbog njima poznatih razloga odgovara kroz medije potencirati moju trenutnu pravnu situaciju. Osim toga, kumovi Pripuzi i Jelavić, također su u dobrim odnosima sa prominentnim policajcem Krznarićem, inače životnim partnerom Ane Hanžeković. To je moje shvaćanje kako se Nikica Jelavić, zapravo kao glasnogovornik braće Pripuz, prometnuo u relevantnog sugovornika Jutarnjeg lista o mom životu. Znakovito je kako je novinar Jutarnjeg Dušan Miljuš od žrtve postao blizak Organizaciji, najvjerojatnije je dobio Stockholmski sindrom. Miljuš voli isticati kako Jutarnji prvi ima informacije, izvor informacija je Plaza iz koje dio informacija nakon ispovijedi Poručniku ide policiji dio novinarima, a dio ostaje za ucjene.
Sasvim je jasno da imate nerazriješene odnose s braćom Pripuz, pa se stječe dojam da se s njima pokušavate obračunati na više razina, pa i putem medija?
Organizacija braće Pripuz me smatra neprijateljem pa koriste sve načine da mi nanesu štetu, a sve počinje kada sam u dogovoru sa Miroslavom Kutlom tražio da mu vrate otete radio stanice koje je Organizacija otela uz pomoć Ivana Jurić Kaćunića. Oni su tada krenuli provoditi svoj modus operandi misleći da će to ići sa mnom kao što ide sa svima ostalima, jer ono što oni otmu ne misle vraćati. Svidjela im se i moć medija, morat ću citirati Boru Đorđevica “na vlasti je banda kojoj treba propaganda, a mediji njima služe da na vlasti budu duže”. Znam da Organizacija traži moju likvidaciju, pa nesretni poručnik Jelavić to pokušava organizirati, ali to me nimalo ne brine jer oni dalje od kruga koliko šestar može uhvatiti od Plaze, teško da mogu nešto napraviti. Spisak njihovih nedjela je kao svi romani Ive Andrića. Izvršili su dosta likvidacija, ranjavanja, miniranja, paljenja, prebijanja pa ću od svega toga po nekoliko primjera dati. Likvidacije sa njihovim potpisom : Mijat Vrdoljak, Budimir, Domini, Šakota, Šobot, Zečević, Golubić, Klica itd. Ranjavanje: Goran Suić (advokat), Ivan Ćaleta (Nova TV), Mihael Ljubas (7dnevno), Josip Milavić(Studenac), Zdravko Mamić (Dinamo) itd. Miniranje: Ninoslav Pavić (auto), Dubravko Grgić (jahta), pucanje zoljom na Vjeku Sliška. Paljevine: Radovan Ortinski (kuća), Mate Matić (auto), djelatnicima Dinama auta itd. Prebijanje: Dušan Miljuš , Denis Kuljiš, Luka Bonačić, vlasnik restorana Patak, Prka Božidar, Galinac, Cvitanović itd. Za Prku je interesantno da su nakon prebijanja uspjeli naplatiti 150 milijuna kuna od PBZ-a zbog iste stvari je i Goran Suić odvjetnik PBZ-a u sporu sa AG-mom ranjen, a za prebijanje Prke bio je zadužen Hrvoje Gašparinac, koji je trebao za taj posao dobiti 300.000 € nakon naplate od PBZ-a, na kraju su mu dali 150.000 € uz izgovor da nije baš obavio dobro posao. Miniranje Pavićevog auta po naređenju Pripuzove organizacije napravio je Hrvoje Gašparinac. Kada se organiziralo propucavanje Ivana Ćalete, voditelj intelektualnih usluga Zoran Pripuz od ostalih zainteresiranih je uzeo 250.000 eura, a znamo da oni takve stvari plaćaju 20.000 eura, prema tome zadržao je za sebe 230.000 eura. Dubravku Grgiću za presudu u njegovu korist koju je organizacija sređivala dogovorili su i uzeli 2,5 milijuna eura, nakon toga su rekli da je to malo pa su ga uvjerili miniranjem jahte da isplati još 2,5 milijuna.
Pretpostavljam da ste o navodnim zločinima obavijestili nadležne institucije, policiju, DORH?
Od svih ovih nabrojanih djela hrvatska policija nije riješila niti jedno. Meni je Zoran Pripuz 2020. godine u Plazi rekao da imaju kompletan šibenski sud pod nadzorom, većim djelom zadarski i splitski. Jasno mi je da sve čine da kroz svoje ljude u policiji i pravosuđu utječu što više na moj predmet, a sa druge strane poručnik Jelavić pokušava da odradi svoj dio posla za koji je zadužen u Organizaciji. Inače Jelavić kaže da mu se ljudi vole povjeravati, ali ljudi ne znaju da poručnik Jelavić sve prenese policiji, tako da svi koji mu se povjere završe u zatvoru ili na vječnom počinku. Isti modus operandi imaju i njihovi kooperanti iz Sesveta za čijeg šefa Vladu Rajića vrijedi ona Bore Đorđevića „najmanja ti suma treba da kum proda svoga kuma“.
Bili ste u dobrim odnosima sa Milanom Bandićem?
Sa pokojnim Milanom Bandićem sam bio u prijateljskim odnosima pa mi je dosta toga znao reći, a što zna i pola države, to se nije krilo. Organizacija je iz grada isisala milijardu eura. Mićo Carić ih je uveo u taj posao, a Ante Nobilo je njihov Tom Hagen iz filma Kum. O tome mogu nadugo i naširoko sa dokazima. Bandić je bio njihova lutka na koncu kojega je Pero Pripuz šamarao u Poglavarstvu kad se pokušao usprotiviti Organizaciji.
