Kad je stvoren svijet, svaki čovjek je dobio svoju ulogu, Elvis je dobio da bude kralj! Bio je izrazito lijep, talentiran, duhovit, žene su ga obožavale, žudile za njim, jedino nije imao “license to kill”
Središnje pitanje koje je redatelj Baz Luhrmann u slikonizu ponudio gledateljima je odnos između: glazbe i zadovoljstva? Gledajući film, imao sam dojam, i to ne samo u naznakama, kako Elvisova izvedba kod njegove publike, izaziva osjećaje koji su nadređeni svim ostalim emocijama? Čak i onim egzistencijalnim! Kako je to u filmu prikazano Elvis, svoje obožavatelje dovodi do tjelesne i emotivne ugode najviših vrijednosti! Ovaj filmski uradak u slikonizu potvrđuje kako je Elvis jedini-koji je upravljao s publikom kako je htio!
Elvis se njiše, ljulja kukovima, valja, njegova ritmika na stageu, u valovima se izručuje po publici…Odmah da Vam kažem nije to samo rockn’roll i sex..Kroz film Elvis nam otkriva koji glazbeni pravci i koji su izvođači utjecali na njega…Posebice je volio da sluša ali i da zapjeva gospel…Ono što je fascinantno jest njegov, tijekom koncerta, odnos spram zvuka, svakog pojedinačnog tona, svjetla, pratećih glazbenika i glasova…Sve njih, pa čak i pojedinačno, razvrstao ih je-na način da glazba ne dolazi, niti se čuje ni doživljava, s jednog mjesta…Nego, se kreće scenom, kako se Elvis njiše, ljulja kukovima, valja…
Jebiga, nisam bio sam u kino dvorani, bilo nas je dvoje!
Danas, kad padaju bombe po cijelom svijetu, zanima me da li bi se Netanyahu usudio bombardirati grad-dvoranu u kojoj bi pjevao NAŠ KRALJ-ELVIS…