ESEJ O POLITIČKOM KARCINOMU JEDNOG GRADA (6): Milka Planinc u Makarskoj

Hvala mojim nastavnicima i profesorima, pedagozima koji su stvarali ljude i građane…

Makarska je tvornica izuzetnih rukovodilaca. Jedan od njih je bio i Pile, šef aerodroma u Ćilipima. Strah i trepet aerodromskog osoblja s pedigreom sigurnosnih službi po umirovljenju dane provodi vadeći lubine tunjom iz porta. Stari lukavac vješto je od znatiželjnika krio lovinu u drvenoj sjedalici vlastite izrade.

Drugi Pile će puno kasnije također postati direktor. Smjerno šparajući od plaće kupit će kaić u kojem danas također ribolovom krati umirovljeničke dane. Otkud račun za PVC otvore na uredu TZ koji su drveni, i još neke sitnice, samo su prilog u Knjizi čuda. I o njoj kasnije. Jedan treći Pile poznat je po rečenici kojom je sa suvozačkog mjesta odgovorio prometnom policajcu koji je zaustavio luksuznu limuzinu poznatog vlasnika kafića kad se izuzetno sporo kretala prometnicom. Mladi policajac se nakon uvida u isprave prignuo do putnika i pitao: „Jeste li šta pili?”Da, odgovor je bio: „Ja san Pile….”

Kao svako drugo plemstvo bilo gdje po svijetu i makarsko je imalo svoje velike i svoje maćane. Jedno od imena koje se pamti je i Nevenka Vidak Buljan, vezana uz specijalnu bolnicu Biokovka. Ovaj je objekt, prvotno zamišljen kao odmorište za službe bezbednosti bio je mjesto susreta i sastanaka važnih drugova. I drugarica. Glede važnih drugarica, evo još jedne istinite pričice. U ono vrijeme…gradom je pukla glasina da u Makarskoj Milka Planinc. Milka je tada bila predsjednica saveznog izvršnog vijeća SFRJ, državni broj 1. Ova drnišanka, školovana u Splitu, 1943. prelazi iz SKOJevske ilegale u partizane. Strelovito se uspinje i u samo dvije godine drugarica Milka Malada(djevojački) je komesar, ni manje ni više, nego 11. udarne dalmatinske (biokovske) brigade. Ova jedinica je poznata po pokolju franjevaca u samostanu u Širokom Brijegu, ali i po efikasnosti 90 njenih pripadnika koje je izabrala osobno drugarica Milka. Njena je selekcija, naime, za 8 dana ubila i u dvije jame kod Kočevskog Roga bacila između 30 do 40 000 (da, tisuća) muškaraca, žena i dječaka od 14 do 16 godina.

Najpoznatiji među njima svakako je hvaranin zastavnik Božo Kačić koji je po osobnim tvrdnjama uspio počiniti najviše silovanja žrtava nad jamom prije ubijanja. Vrijedi spomenuti još neke od suboraca/oficira iz 11. udarne dalmatinske: akademik Adolf Dragičević, Emil Goldstein, Branko Kadijević (brat đenerala Veljka), Stjepan i Jerko Nobilo, Vuk Anđelinović – ujak Vesne Pusić, Ivo Franković, Dominko Antunović, Jure Talajić.
Opet smo zapeli, ali, fakti su fakti! Vratimo se u 80e. Dakle Milka je u Makarskoj…

Mlada frizerka ulazi u tog dana neobično tihi frizerski salon u Biokovci. Malo kasni, pa se ispričava šefici i hvata se glave u kadici za pranje kose. U salonu je 5 žena, ali samo jedna s visokom frizurom na feniranju. Osvrćući se oko sebe pomalo začuđena naša frizerka pita jeli neko umra. Tišina. „Jeste čuli da je Milka Planinc u gradu?!” Tišina. „Jebate, Milka Planinc! – nastavila je mlada – Najača faca u Jugi, ej!…a jel znate oni kad je Milki pukla guma kod kasarne u Sinju, pa joj pomogli slovenac, srbin i imoćan i sad ih pita Milka kako će se odužit, kaže slovenac vikendicu na Bledu,može, kaže srbin čin desetara, može, kaže imoćan invalidska kolica, kad čuje ćaća kome san gumu okrpija slomiće svaku kost u meni, ha , ha ,ha !”, smijala se mlada frizerka. „Ha, ha, ha !”, smijala se i žena s visokom frizurom na feniranju. Ostale četiri žene s užasnutim pogledom, blijede i ukočenih vilica bile su okrenute mladoj frizerki. Shvatila je… ali, kasno. U ogledalu ispred stolca za feniranje prepoznala je lice sa Dnevnika, s naslovnice ćaćine Slobodne Dalmacije…
Za trenutak, dug kao vječnost, u salonu se nije čulo ništa osim sitnog krckanja. Milka je hvatala zrak od nekontroliranog smijeha, a neobrijane dlake na listovima mlade frizerke od jeze su probijale debele polzeline hulahopke i proizvodile pucketav zvuk. Preglasno se smijući, s jednom rukom na prsima, a drugom pokazujući prstom na frizerku koja je izgledala spojena na visoki napon. Milka je iz stisnutih očiju livala suze, ljuljala se naprijed, nazad, lupala dlanom po polici ispred sebe i umirala od smijeha. U prvom pokušaju da ustane lupila je u haubu za sušenje i još glasnije „ Uuuhuuu haaa haaa” nastavila prema vratima i izašla. Hodnikom je odzvanjao glasan smijeh stare partizanke. Na podu je skršena, s rukama u krilu, spuštene glave jecala meštrovica. Mokra pruga je svjedočila nestanku žene koja je prala kosu. Ostalima nije bilo ni traga.
Mala je frizerka otišla kući. Tek je u novoj državi ispričala ovu priču.