Ugledni novinar i glavni urednik redakcije Globus Antun Masle, bio je otet od strane struktura JNA-KOS-a.u Crnoj Gori. Neki od tekstova koje je objavio naslova su „Tajni hercegovački priključak na hrvatski proračun“, „Generali s dvije plaće: Član Predsjedništva BiH Ante Jelavić i više od sto časnika HVO-a, na platnom su popisu Zapovjedništva IV. Zbornog područja HV-a u Stonu“, „Branitelj Dubrovnika Ivica Primorac pomoćnik ministra Vladimira Šoljića, s lažiranim diplomama srednje škole i mostarskog sveučilišta, prima generalsku plaću HV“, „Miroslav Prce bivši zastavnik JNA u ulozi ministar obrane FBiH, prima plaću kao stožerni brigadir HV“, „Pljačku proračuna RH, saborski zastupnik Ljubo Ćesić Rojs pravdao je pomoći obitelji 7.000 poginulih“…
Odmakom dva desetljeća od teksta Antuna Masle, Ljubo Ćesić Rojs iskazom na zagrebačkom sudu o otuđivanju donacije – pomoći haaškom uzniku Stojiću, koju je preko Ćesića poslao livanjski poduzetnik Andabak, daje stvarnu sliku o metodama pomoći, koju je pružao Ljubo Ćesić i njemu slični.
Na popisu teksta Antuna Masle navedena su neka imena časnika HVO-a koji primaju duple plaće. Jedan od njih je i bivši oficir JNA, kasnije HVO, Nedjeljko Obradović, koji je skupa s Perom Markovićem spomenut u iskazu Jadranka Prlića, koji je dao istražiteljima Međunarodnog kaznenog suda. Formiranje VIZ Dretelj bio je projekt lokalnih moćnika Čapljine u osobama Marković-Obradović, a optužnicu za nehumano ponašanje u logoru- odnosu prema pritvorenicima osmislila je KOS-ova mreža skidajući odgovornost s Pere Markovića i Nediljka Obradovića, na časnika Uprave Vojne policije Ivana Ančića, koji s optužbama, djelima koja mu se stavljaju na teret, nema nikakve veze. Slično se dogodilo s generalom Mijom Jelićem u Mostaru, koji je lažno optužen. Procesuiranjem časnika HVO-a, prikriven je kriminal JNA-KOS-a, u Velikosrpskoj agresiji koja je realizirana. Aboliranje JNA-KOS ovaca, učvrstilo je mafijašku pravosudnu sokolovu mrežu, kod Hrvata.
Spominjanjem Krešimira Zubaka, došli smo do podataka o generalu SFOR-a, Shinsekija koji optužuje generala Stanka Soptu, da sudjeluje u političkim aktivnostima, unatoč opomenama međunarodne zajednice. Krešimir Zubak na temelju zahtjeva Zapovjednika SFOR-a donosi odluku o privremenom udaljavanju general- pukovnika Stanka Sopte s dužnosti zapovjednika Prvog gardijskog zbora. Oko te suspenzije bilo je pravnih propusta koje je preko medija HDZ-a , tumačio predsjednik HDZ BiH Ante Jelavić. Ivica Primorac kao šef vojne službe koji je prethodno napravio upad u prostorije Hrvatske službe u Mostaru, stao je u zaštitu generala Stanka Sopte.
Vremenskim odmakom od dva desetljeća, na vidjelo izlaze dokumenti koji dokazuju da se radi o dva (Sopta- Primorac) osnovnoškolca , niske razine inteligencije i nikakve naobrazbe. Zajedničko im je da su oba bili evidentirani kao delikventi za vrijeme bivše Jugoslavije. Procurile su lažne potvrde, uvjerenja, Ivice Primorca, kao i dopis generala Praljka kojim moli ministra MUP RH, Jarnjaka ,da iz kaznene evidencije briše Stanka Soptu, jer kaznena djela koja je počinio i koja su evidentirana u registru MUP-a, su male vrijednosti .
Puč protiv dr. Franje Tuđmana, politike zagrebačkog HDZ-a, bivših oficira JNA, kasnije HVO, delikvenata iz kaznene evidencije bivše Jugoslavije, jamčio je sigurnost od mogućnosti razotkrivanja kaznenih djela koja su počinili u ratu i nakon rata. Ljubo Ćesić Rojs novinaru redakcije Globus Gordanu Maliću, u detalje je opisao način kako su proveli puč i prevarili dr. Franju Tuđmana. Intervju je zabilježen na više strana tjednika Globus. Upad u prostorije Hrvatske službe u Mostaru, po naputku Ante Jelavića, kao novog predsjednika HDZ BiH, bio je pokušaj izuzimanja arhivske građe, u kojoj su evidentirani počinitelji kaznenih djela, ratnoga zločina, šverca oružjem, trgovina ljudima …! Navode o zločinima, zločincima, ubojicama, potvrdio je u svom iskazu Predsjednik HVO HZ HB,dr. Jadranko Prlić.
Suđenja pojedinim pripadnicima HVO-a u Mostaru, za kriminal, završavali bi upadom specijalnih postrojbi, na mostarski sud, s oružjem, prijetnjom sudcima i oslobađanjem okrivljenih. Primjer potpukovnika JNA ,kasnije brigadira HVO, Ivice Rajića, koji je oslobođen s mostarskog suda , zatim u Vitez prebačen sa helikopterom RZ HVO-a. Nakon toga predstavnici kriminalnih struktura MUP-a i HVO-a, prebačen je u Split s lažnim identitetom, s ciljem zaštite od kaznenog progona Hrvatskih službi. Naknadno je Ivica Rajić priveden pravdi, isporučen međunarodnom sudu i pravomoćno osuđen za rati zločin. Zaključio je nagodbu s tužiteljstvom, koja je dostupna javnosti.
Veliki broj spomenutih i danas je dio tima Dragana Čovića, kao lidera Sokolove mreže. Veza datira iz vremena Puča s V. Sabora HDZ BiH, koja im je omogućila suradnju u nezakonitim radnjama privatizacije državnih poduzeća. Primjer koji opisuje novinar Antun Masle u tjedniku Globus; Eronet, hercegovački dio Croneta, bez kune gotovine prodan je Hercegovina holdingu, koji kontroliraju Ante Jelavić i generali HVO-a. Vrijednost Eroneta u to vrijeme je cca. 40 milijuna DEM. Sve je nezakonito provedeno u registru Višeg suda Mostar. Sudci i posrednici koji su proveli fiktivnu prodaju, na Višem sudu Mostar , nagrađeni su predsjedničkim mjestima Županijskih sudova, ili ministarskim funkcijama na razini županija i federacije. Prezimena korumpiranih sudaca su; Crnogorac, Šimić, Rudež, Mikulić..! Uloga Ivića Pašalića u Puču V.Sabora HDZ-a, protiv politike dr. Franje Tuđmana bila je djelom i prodaju Hrvatskih Telekomunikacija u Zagrebu, kao suvlasnika , koji je uložio u Mostar 60. milijuna DEM,u HPT Mostar. Vlasnička struktura Eroneta bila je 51 posto pripadalo je HPT Mostar, a 49 posto HT Zagreb. Kriminal nije sporan, a odgovornost pretvorbeno privatizacijske pljačke, djelo je Sokolove pravosudne mreže.
Treća optužnica Dragana Čovića u njegovom životopisu kriminala odnosila se na dug Javnog poduzeća Hrvatske pošte i telekoma (HPT) prema tada nepostojećem Ministarstvu obrane HVO-a koji je prenio na tri privatne tvrtke koje su kasnije naplatom tog duga postale većinski vlasnici Eroneta. Sud je poništio takvu vrstu privatizacije te je Eronet vraćen HPT-u, a Dragan Čović i Marinko Gilja kao generalni direktor izbjegli su osuđujuću presudu uz nezakonitu pomoć pravosuđa u tužiteljstva u Županiji Hercegovačko-neretvanskoj. Dragan Čović, kao bivši predsjednik Upravnog odbora Hrvatske pošte i telekomunikacija (HPT), te članovi Upravnog odbora HPT-a Vladimir Šoljić, Matan Žarić, Neven Đukić, Ivan Baćak (glasao protiv, izdvojio svoje mišljene, nije podržao Čovićevu i Giljinu ideju) i Slavica Josipović, kao i bivši direktor ove kompanije Marinko Gilja, bili su optuženi da su 1999. godine počinili kazneno djelo zloupotrebe položaja, jer su u namjeri da ne izmire dug prema tadašnjem Federalnom ministarstvu obrane (FMO) u iznosu od više od 4,5 milijuna KM, ova sredstva cesijom na protuzakonit način prenijeli na tvrtke Hercegovina osiguranje, Alpina Commerc i Croherc, zatim su izmirili dugovanja prodajom vlasničkih udjela, koja je HPT kao većinski vlasnik s udjelom od 51 posto osnivačkoga kapitala, imao u Eronetu, ali cijeli proces je zahvaljujući Vrhovnom sudu vraćen u normalu. O kojoj se mreži radi nije nepoznanica.
Stari Jugoslaven i komunist iz SOKO-la Roko Markovina prisjeća se jednog Čovićevog dolaska u SOKO početkom rata, te kako su tada od njega očekivali da se pridruži nekolicini entuzijasta koji su se svakodnevno okupljali u SOKO-lu kako bi sačuvali poduzeće, kaže Markovina: “Dan-dva nakon što smo se počeli okupljati u SOKO-lu, došao je u vojničkoj uniformi, dovezao se u zelenkastom „Renault-5“ Dragan Čović, koji je do početka rata bio jedan od najpovjerljivijih ljudi odbjeglog direktora Novice Đurice. Imao je potvrdu HVO-a, potpisanu od pokojnog Mate Bobana, da se imenuje za direktora ZI „SOKO“, sa svim ovlaštenjima.“ Tada upravljanje kompletnom firmom preuzima ekipa iz JNA okupljena oko Dragana Čovića i tada počinje organizirani kriminal, propast i rasparčavanje poduzeća ZI SOKO d.d.
Markovina kasnije ostaje i bez stana u Mostaru, jer u njegov stan useljava osoba po ovlaštenju Dragana Čovića, iako su Roko Markovina i Dragan Čović bili članovi iste stranke UJDI, a tada je Roko bio predsjednik, a Čović mu je bio jedan politički najbližih ljudi. Naknadno je Markovina saznao da je razlog zašto ga je Čović izbacio iz stana bio Čovićev strah od Markovine i njegova utjecaja u Beogradu. Stari Jugoslaven Roko Markovina s obitelji je poput mnogih orjunaša preselio u Split gdje ga je zbrinuo orjunaški SDP Splita.
U svakom od sudskih procesa koji su se vodili protiv Čovića i njegove grupe procesi nisu vođeni ni po kakvim pravnim standardima, ali i danas se sve to može korigirati kroz reviziju pretvorbe i privatizacije. Čović se kandidaturom za člana Predsjedništva BiH 2018. godine bori da se to ne dogodi. Svaka revizija predmeta SOKO, Dragana Čovića i njegove suradnike šalje na dugotrajnu zatvorsku kaznu.
Dana 18.07.1995. godine Dragan Čović kao direktor tvrtke SOKO potpisuje ugovor sa Antom Jelavićem o proizvodnji minobacačkih mina u vrijednosti od 4.130.000,00 maraka i odmah nakon potpisa ugovora Čović dobiva na račun 826.000,00 maraka za mine koje nije nikad isporučio, što znači da je na prijevaru dobio 826.000,00 KM
Dana 13.08.1996. godine Dragan Čović potpisuje drugi ugovor sa Antom Jelavićem za proizvodnju Raketa 128 mm, M91 u vrijednosti od 6,9 miliona maraka i odmah nakon potpisa Čović dobiva avans u visini od 1.035.000,00 maraka za nikad izvršenu isporuku, a u ovom poslu Čović zarađuje 1.035.000,00 KM.
Dana 22.12.1997.godine Dragan Čović potpisuje treći ugovor sa Antom Jelavićem za proizvodnju Raketa 128 mm, M91 u vrijednosti od 6,9 miliona maraka i odmah nakon potpisa ugovora ponovno dobiva avans i za ovaj posao u visini od 1.035.000,00 KM nikad na isporučuje Rakete i ovdje Čović zarađuje 1.035.000,00 KM.
Analizom predmeta svi ovi Ugovori su potpisivani u vrijeme dok je bio uveden EMBARGO na transakcije sa oružjem, ali to nije smetalo Čoviću da izmanipuliranim ugovorima zaradi cca. 3 milijuna maraka i sebi ih stavi u džep.
Prema analizi predmeta, radi se samo o djelu Ugovora (ratnog profiterstva HVO-Armije BiH) na kojima je Čović krao novac preko SOKO-la, jer je ovdje potpisivani više ugovora za proizvodnju Autobusa i sa Ministarstvom obrane za proizvodnju Granata, Raketa i Mina.
Analizom predmeta vidljivo je da je Dragan Čović projekt beogradske kriminalne organizacije, koja je provela Velikosrpsku agresiju nad Hrvatskim narodom.
U prilogu teksta, službena zabilješka Sigurnosno informativne službe Ministarstva obrane RH, koja dokazuje mrežu ubojica JNA – KOS, oficira u uniformama HVO-a. Djelom u svom iskazu spomenuo ih je dr. Jadranko Prlić. Rješenje Agencije za privatizaciju Hercegovačko-neretvanske Županije,od 25.08. 2003 godine, kojim se odobrava upis u sudski registar izvršene privatizacije državnog kapitala u iznosu od 49. milijuna KM., što čini 98,40 posto od ukupnog kapitala poduzeća SOKO ZRAKOPLOVSTVO d.d. (NASTAVLJA SE…)
Rekli smo Draganu Ć. Da dokumentacija o njegovom ratnom i poratnom zločinu nije zakopana. Evo je na vidjelu. Ovo je samo početak definitivnog raspleta.