Polaganje vijenaca oficira JNA, na čelu s Draganom Čovićem 2020. godine, na Pologu sramotni je čin braniteljskih udruga Hrvatskoga vijeća obrane kao i civilnih vlasti Širokoga Brijega koje su mu to omogućile
Dragan Čović kao simbol jugoslavenstva – srpstva, čovjek koji je 1991./92., bio sastavni dio JNA, Vazduhoplovne industrije Soko Mostar,činom polaganja vijenaca na Pologu, ne kao pokajnik JNA, već kao lider Hrvata BiH, ponižava i ruga se hrvatskom narodu.
Tko su časnici HVO-a, Armije BiH koji danas polažu cvijeće i pale svijeće na spomen obilježja Hrvata? Radi li se o lažnim časnicima HVO-a? Kako jugoslavenski nacionalisti lažiraju ratni put, povijest Hrvatske vojske, Hrvatskoga vijeća obrane, i danas uz bok Jugoslavena Dragana Čovića polažu cvijeće i pale svijeće na spomen obilježja poginulih pripadnika HVO-a?
Dva primjera lažnih časnika, danas članova Generalskoga zbora. Kako se postaje general nakon 2000 godine, kada na vlast u Republici Hrvatskoj dolazi vrhovni zapovjednik Oružanih snaga Stjepan Mesić. Poznat kao krivokletnik hrvatskih časnika u haškim procesima. Tko su oficiri Jugoslavenske narodne armije i rezervni oficiri JNA -Teritorijalne obrane koji su se stavili na raspolaganje jugoslavenskim nacionalistima: Stjepanu Mesiću, Anti Jelaviću i Draganu Čoviću? Što čine predstavnici Generalskoga zbora na čelu s Pavlom Miljavcem i ostalom grupicom dezertera i ratnih profitera Hrvatske vojske.
Snage Armije BiH krajem lipnja 1993. godine napadom na Raštane i Bijelo polje (Mostar) te izdajom pripadnika muslimanske nacionalnosti koji su se nalazili u postrojbama HVO-a u vojarni Sjeverni logor, a koji su tijekom noći dio pripadnika HVO pobili i dio zarobili (na spavanju). Krenula je otvorena ofanziva s ciljem okupiranja Mostara i izlaska na more nakon što su isti prije u travnju već okupirali Konjic, Jablanicu.
Sukladno toj situaciji formirala se obrana prema muslimanskim snagama, a sve temeljem zapovijedi najvećih vojnih instanci HVO da se izvrši potpuna mobilizacija vojno sposobnog stanovništva i da se svi Muslimani, pripadnici postrojbi HVO-a, razoružaju i izoliraju radi osobne sigurnosti i kako se ne bi ponovio Sjeverni logor. Sukladno tome i izdanim zapovijedima i u zoni odgovornosti 1. brigade „Knez Domagoj“ se uspostavila obrambena crta prema MOS-u i izvršila se zapovijed o mobilizaciji i razoružanju Muslimana pripadnika HVO-a i njihova izolacija.
Da se spremaju operacije MOS-a velikih razmjera, s ciljem izlaska na Jadransko more i luku Ploče te okupacije prostora koji im stoje na tom koridoru bilo je jasno odmah na početku sukoba. Zapovjednik 1. brigade „Knez Domagoj“ bio je pisano upozoren od svojeg pomoćnika za VOS, prvo 03.07.1993. godine, gdje ga isti upozorava na namjere neprijatelja i moguće posljedice obzirom da je veliki broj vojno sposobnih muškaraca ostao skriven u zoni odgovornosti 1. brigade te da je realna mogućnost grupnih i pojedinačnih diverzantskih akcija s ciljem uvezivanja s postrojbama tzv. Armije BiH na području Blagaja te istom predlaže da poduzme sve potrebite aktivnosti i druge mjere s ciljem osiguranja postrojbi i objekata. Načelnik VOS-a po dobivanju dodatnih obavještajnih informacija analitičkom obradom predaje 11.07.1993. godine zapovjedniku 1. brigade Nedjeljku Obradoviću i drugo obavještajno izvješće koje je detaljnije i preciznije od prethodnog i upozorava da se iza prve crte koju drže pripadnici 1. brigade po dubini nalaze tri grupe neprijateljskih snaga s 150 vojnika, uz navođenje starosne dobi te formacije, vrstu i količinu njihovog naoružanja i što je najbitnije precizira lokacije na kojima se isti nalaze (Šatorova gomila, Stanojevići, brdo Vijenac koje je naslonjeno na kanjon Bregave). Dodatno skreće pozornost da se navedene grupe nemaju namjeru predati. Ovim obavještajnim izvješćem kazuje da je već ranije upozorio na presretnute poruke da Tahir Turajlić ostane na području Lokava kao i to da su na prostor Blagaja stigli i Zukini ljudi (prilog 1. Izvješća VOS-a od 03.07.1993. i 11.07.1993. godine). Kako zapovjednik brigade na ova upozorenja nije reagirao i što je poduzeo u zaštiti ljudi i prostora vidljivo je na posljedicama napada tzv. Armije BiH 13.07.1993. godine kada biva ubijeno 18 pripadnika HVO-a i još pet (5) vojnika prilikom vraćanja prostora pod nadzor idućeg dana. Osim poginulih bilo je 50 ranjenih i 10 zarobljenih pripadnika HVO-a. Naknadno služba za sigurnost po ovom događaju traži da se utvrdi odgovornost i provedu mjere sankcioniranja zapovjednika brigade Nedjeljka Obradovića i njegovog pomoćnika za sigurnost Žarka Pavlović (prilog 2. izvješće od 18.07.1993.), ali od toga nije bilo ništa a spomenuti se unaprjeđuju u brigadire i generale 08.02.1996.god..
Da nije žalosno bilo bi smiješno, pomoćnik zapovjednika za sigurnost Ž. P., u svom izvješću od 18.07.1993. godine piše „mi smo bili upoznati, ali eto nisu znali dan dolaska“ pa nisu poduzeli ništa i ako je njegov zapovjednik završeni JNA akademac, kapetan u činu, još k tome s završenim diverzantskim tečajem, vojna pošta 5000 (pet tisuća Pančevo).
On je znao, a zašto nije poduzeo nužne korake da zaštiti ljudstvo i prostor? Je li to bilo neznanje u što sumnjamo obzirom na njegovo školovanje, ili namjera možda je isti bio u psihofizičkoj fazi kao 1992. godine kada biva smijenjen od strane generala Janka Bobetka te od istog biva predložen za liječenje od alkohola kako svjedoči zamjenik-pomoćnik generala Bobetka, general Luka Đanko u svom iskazu Haškim istražiteljima 2003. godine (svjedočenje Đanke)?!
Čitatelji portala kao vojni laici mogu sami donijeti zaključak, jer je svakako imao dovoljno snage u pričuvi da s istima može izvršiti pretres navedenog terena. Ž. P., u svojim dopisima ne staje, nego nastavlja sa inicijativama kako treba pustiti diverzante muslimanske nacionalnosti iz izolacije što na kraju isti uz suglasnost zapovjednika brigade radi i oslobađa, da bi im ti isti diverzanti vratili i to na način da mu na Kvanju ubijaju 2 pripadnika 1. brigade, jednog zarobljavaju i odvode u Blagaj. Dalje Ž. P., piše, eto zapovjednik 3. bojne, inače veliki ratnik, gubi koncentraciju pa se sam postavlja na njegovo mjesto iako je taj isti zapovjednik bojne ranjen njegovim propustom i propustom zapovjednika brigade, a rezultat toga je da kao crta ostaje nepromijenjena spram takozvane Armije BiH. Da nije žalosno i tužno bilo bi komično. Eto Žarko i njegov zapovjednik ispadoše spasitelji prostora i vojnika. Biskup Komarica kaže „tugo moja“ ne treba na ovo komentar. Kako je veliki „vojskovođa“ Ž.P., zaboravio, ili nije zaboravio to bi njega trebalo upitati.
Kako je još 03.02.1993. godine pisao Izvješće pod brojem broj 02-12/93, a mi ćemo se osvrnuti na dio izvješća u kojem navodi kako referent za VOS-a nije htio potpisati upitnik uz komentar kako ne želi polagati račune SIS-u. K tome Ž. P., piše da navedeni B. Krvavac izjavljuje kako je oženjen Srpkinjom koja sad živi u Zemunu u Srbiji, a da joj je brat kriminalac od kalibra. Nije jasno i ostavlja dileme kako i zašto je navedeni B. Krvavac postavljen na mjesto Načelnika VOS-a u 1. brigadi Knez Domagoj ako se sve ovo već znalo i tko ga je postavio u drugom mjesecu 1993. godine? Različita izvješća, kako od Službe Sigurnosti, tako i od Krim odjela Vojne policije od 09.10.1993.godine Br.02-4/3-06-078/93 da se radi o osobi i osobama s kojima dotični radi i zapovijeda, kako iste osobe vrše niz nečasnih radnji ( koje su službeno evidentirane, djelom objavljene u feljtonima portala) , i to sve zamislite na prostoru pod kontrolom 1. brigade.
Na kraju, svi vojnici pod zapovijedanjem B. K., iz sastava voda diverzanata su pobili i pripadnike HVO-a na Kvanju. Ako k tome i gore navedenom pridodamo i ime D. O., VOS-oca u ZP Mostar, koji je prijatelj već navedenih „vojskovođa“ kao i to za kog je navedeni radio, tko ga je držao na vezi kako u svom iskazu od 14.08.1993. godine tvrdi Žara (Dušana) Spahić koji je prije srbočetničke agresije na Bosnu i Hercegovinu bio zaposlenik SDS Čapljina. Navedeni D. O., po Spahićevom iskazu, bio je na Kosovsko-Udbaškoj liniji s Mirom Prelom, prijeratnim šefom UDB-e Čapljina. Navedeni Miro Prelo ispred CSB Trebinje Sektor SNB, 12.05.1992. godine piše službenu zabilješku u kojoj informira nadređene gdje se nalaze i s čim raspolažu snage HOS-a i ZNG-a. Kako on piše i to na lokalitetu Poljoprivredne škole i Duhanske stanice u Čapljini, u školi u Višićima kao kamp HOS-a, u selu Lipnu Općina Ljubuški gdje dalje navodi kako isti raspolažu trocjevcima, minobacačima kao i rasporeda istog oruđa HOS-a i HVO-a u gore navedeno vrijeme. Zanimljivo je kako nakon te informacije snage srbočetničke JNA raketiraju navedena područja kom prigodom pogibaju dva pripadnika HVO-a u Ljubuškom ( kraj policijske stanice).
Danas je Miro Prelo čest gost samozvanih uglednih građana s prostora Hercegovine, „vrićara“ YU dinara A. K., kao i raznih vlasnika privatnih tvrtki iz Ljubuškog, Gruda, Širokog i Posušja. Navedeni je s istim uspostavio suradnju zadnjih 15 godina kad je obnašao funkciju šefa inspekcije i pod svojim vodstvom imao specijalni tim istražitelja koji su se bavili uvozom roba, to jest isti su s navedenim bili zaposlenici Carine BiH. Jesu li ove i ovakve radnje sabotaže i nečinjenje imale prste strukture JNA- KOS-a, preko N. O., B. K., D. O., Ž. P., P.M., i drugi na vama je dragi čitatelji, sami zaključite.
Idući u daljnju analizu vidjeti ćemo je li i u operaciji HV-HVO „Jug“ ista struktura KOS-a, oficira JNA, i kriminalnih grupacija imala umiješane prste i je li to jedan od razloga što ista nije izvedena kako je prvobitno zamišljena nego odgođena pa izvedena samo na ograničenom prostoru zahvaljujući lažima i obmanama N. O., zapovjednika 1. brigade Knez Domagoj kako u svom iskazu danom Haškim istražiteljima 2003. godine tvrdi zapovjednik operacije „Jug“ brigadir, HV-HVO Luka Džanko. Iz njegova iskaza vidi se tko je i kako opstruirao operaciju i je li ta operacija jedini ili glavni razlog da ne uspije pa da zbog iste operacije zapovjednik N. O., nije učinio ništa po informacijama VOS-a od 11.07.1993. godine, a bio je u zapovjedništvu i pripremi operacije „Jug“. Dotični general bi trebao dati odgovore mjerodavnim institucijama kao i svojim suborcima a i drugim zapovjednicima postrojbi koje su bile u ispomoći, ili pridodane navedenom zapovjedniku na tom prostoru, a ta operacija je kako znamo završila uz velike ljudske žrtve. I za ovu operaciju nije nitko odgovarao, a tko će kad su i danas glavni akteri uvezani u jedno tkivo. (Prilog 3. Izvješća vojskovođe Ž. P., L. Džanke, Krim službe VP, Mire Prele.).
Koje licemjernosti, na sastanku 03.10.1993. godine, čapljinskog HVO i Izvršnog odbora HDZ općine Čapljina. Predsjednik HVO Čapljina, Pero Marković traži od zapovjednika brigade da se svi muslimani iz svih postrojbi HVO isključe ako do sada nisu, a trebali su i da se utvrdi odgovornost za sve koji su bili obvezni provesti Naredbu zapovjednika o isključenju muslimana iz postrojbi kao i da se isti sankcioniraju i smijene. Međutim, zapovjednik brigade se ne oglašava nego šuti, jer bi po to tome sam sebe morao sankcionirati, smijeniti i pritvoriti. (prilog 4. Popis ostavljenih u postrojbi brigade i puštanje iz izolacije kasnijih egzekutora nad dva pripadnika izvidničkog voda).
Zanimljivo je kako poslije ovoga niti Pero Marković nije inzistirao na istrazi, niti je zapovjednik brigade Nedjeljko Obradović nekoga sankcionirao i smijenio, jer je upravo on taj tko je trebao biti sankcioniran. Pero Marković zaključuje, zašto dirati onoga koji provodi sve tvoje zapovijedi na prostoru zone odgovornosti 1. brigade, zato sam ga doveo i postavio na mjesto zapovjednika 1. brigade (prilog 5. Zapisnik od 16.9.1993. točka AD.4) Tu se jasno vidi tko na prostorima Čapljine, Stoca i Neuma i zonom odgovornosti 1. brigade ima glavnu političku i stvarnu moć, tko provodi zapovijedi i zamisli Pere Markovića, ali o tome ćemo u nastavku ovog teksta.
Imajući sve ovo u vidu, neka sami čitatelji zaključe, je li zapovjednik brigade trebao biti pritvoren i odgovarati za ovaj nemar, namjeran ili ne namjeran? Ali kao što zna i sam da su se kojim slučajem spojile snage takozvane Armije BiH s ubačenim diverzantima to bi bilo pogubno kako za hrvatski narod na tim prostorima, tako i za Republiku Hrvatsku, a sva nečinjenja istog zapovjednika plaćena su ogromnim ljudskim žrtvama.
Kad se analiziraju dokumenti iz ovog razdoblja opravdano se postavlja pitanje je li zapovjednik 1. brigade „Knez Domagoj“ Nedjeljko Obradović trebao zbog svojih velikih grešaka, namjernih ili nenamjernih, odgovarati pred Vojnim sudom, ili je trebao napredovati sve do čina general pukovnika što je na kraju i postao, zahvaljujući krivokletnicima Hrvata?
Malo ćemo se osvrnuti i na Nedjeljkova nedjela kada su u pitanju financijske prijevare vezane za osobna primanja istog te kako su dokazano lažirane i namjerno zanemarene određene činjenice, a sve u cilju dobivanja ne pripadajuće financijske koristi u što je izravno involviran bivši predsjednik RH Stjepan Mesić, inače „veliki vic majstor i šaljivdžija i osvjedočeni prijatelj hrvatskog naroda“ u Bosni u Hercegovini. Linijom general Stipetić – S. Mesić krajem 2000. godine Nedjeljko Obradović biva vraćen u djelatni sastav Hrvatske vojske preko Ministarstva obrane na čelu kojeg je bio poznati vodnik i vojskovođa iz Tomislavgrada Jozo Radoš koji u isto vrijeme prisilno umirovljuje generale i ratne zapovjednike HV.
Načelnik personalne Uprave MORH- a 18.01.2001. godine donosi Rješenje gdje obvezuje ZP Split da se isplate primanja rujan-prosinac 2000. godine pozivom kako je isti bio raspoređen u 4. ZP od 10.2.1997. godine. Navedeni Načelnik Personalne Uprave zanemaruje Rješenje od 23.12.1997. godine kojim Nedjeljko Obradović biva časno otpušten iz OS i sve to na osobni zahtjev. Zašto je navedeni Načelnik Personalne Uprave ovo zanemario i uradio jeste razlog što se po zakonu iz pričuve ne može ići u mirovinu. Namjerno zanemaruje Rješenje kojim je Obradoviću prestala djelatna služba u OS RH na osobni zahtjev. Zaključak je kako je Nedjeljko Obradović protuzakonito i temeljem lažiranog rješenja vraćen u djelatnu službu na tri mjeseca kako bi ga general Stipetić, ministrica Antunović i vrhovni zapovjednik OS RH Mesić mogli umiroviti. Gle čuda, Načelnik personalne uprave MORH-a, nakon toga je završio u Agrokoru kao jedan od direktora na poziv državotvorca i spasitelja Ramnjaka. Gdje je sada, bilo bi zanimljivo pogledati njegovu imovinsku kartice, što je čovjek stekao od imovine, kuće stanovi, rančevi i sve to uz malu plaću državnog namještenika. Za takve uvijek ima mjesta, takvi lako potpisuju i pogodni su odnosno potrebni svakoj vlasti. Isti to i čine. Tako je 24.12.2002. godine Nedjeljku Obradoviću stigao „Djed mraz“ i donio mu darove, samo ne znamo je li za Božić i donosi li navedenom „vojskovođi“ cca. 7.600,00 kuna mjesečno dok vrhovnik Mesić prisilno umirovljuje Gotovinu, Krstičevića, Domazeta i druge. Do tada, vjerojatno poslušnik istih vođa biva umirovljen i to na temelju lažnih rješenja, što se vidi iz dokumentacije. I druge časnike hrvatskih snaga koji su imali riješen status kroz HV navedena Jugo-nac. armada i navedeni drugovi, preko noći razdužuju i ostavljaju bez posla iako za to nisu imali nikakve zakonske temelje, ali oni su sad vođe i komunističkim metodama i čistkama rješavaju se nepodobnih.
Što je ovdje ratnik Neđo prosudite sami?
Kako može zadnjih 17 i više godina iste časnike pogledati u oči, koje mu je obrazloženje i kako to eto on dobi mirovinu, a oni ne valjaju, neposlušni pa eto razduženi. Što navedeni Neđo radi u Generalskom zboru za kojega svi u Republici Hrvatskoj znaju kako posluje kao OPG kamiondžije Rojsa,banjalučkog akademca Krešića i dezertera Miljavca, poznatog po bježaniji iz Posavine? Pitaju li ga članovi tog redikuloznog Zbora za ove i ovakve rabote, koji često prime i Jugoslavena Dragana Čovića u svoje okrilje, dajući mu legitimitet kao sudionika obrane od Velikosrpske agresije,a ne djelatnika JNA, agresora, ili su možda i svi oni istih karakteristika jugo nacionalista, čitatelji će prosuditi.
Koliko su mu bili draži novci od podređenih pripadnika 1. brigade, a kasnije ZP Mostar govori i činjenica kako je temeljem Zapovijedi pomoćnika ministra MORH-a za razdoblje od 1.9.1992. do 1.6.1994. godine naloženo da mu se isplati ratni dodatak, valjda zbog uspješne obrane Dubravske visoravni, kako on voli sam za sebe kazati. I tu priči nije kraj, kad je ljubav prema novcu u pitanju. Imenovani je pune tri godine (2008.-2011.) bio savjetnik premijera HNŽ u stalnom radnom odnosu i primao plaću, a nije stornirao mirovinu koju je uredno primao u Republici Hrvatskoj i u Bosni i Hercegovini te i dan danas otplaćuje dug prema mirovinskom osiguranju u RH 288.000,00 kn. (Pogledati članak Slobodna Dalmacija na ovu temu i priopćenje HZMO).
Prelaskom u Zagreb, postavlja se pitanje od koga je dobio stan i primanja? Je li i to zasluga iz ratnog vremena? Inače vama za informaciju cijenjeni čitatelji, imenovani ima u posjedu stan u Čapljini i Metkoviću. Mirovina navedenom generalu Neđi biva stornirana zbog uzimanja više primanja, što je također kazneno djelo i to 24.10.2010. godine, da bi ista bila puštena u prosincu iste godine, nakon što je isti vjerojatno kao i 2001/2002. godine upotrijebio veze Mesićeva kartela , i dogovorio daljnje primanje uz povrat već uzetih 288.000, 00 kuna. Nema Neđo kaznene prijave, vjerojatno kadrovi jugo nacionalista ne da na svoje kadrove. (Nekima za takva djela i danas teku procesi u RH (Boras iz Ljubuškoga), pojedinci se nagodili, ali dobili uvjetne zatvorske kazne i da novac vrate (N.Lozančić iz Tuzle ).
Još ćemo se ovdje osvrnuti, naizgled nevezano za gore navedeno, ali vezano čvrstim Jugo nac. vezama, a to je lažiranje ratnog puta, silom činovanog pukovnika Ilije Vrljića koji je predložen za čin pukovnika 1996. god, a napustio je HVO na osobni zahtjev početkom 1994. godine, gdje je general N.O., skupa s pokojnim D.Č. koji je jurišao s JNA na Vukovar i Mostar, pa se infiltrirao u HVO, metodom Jug. Nac., potpisali dokument kako je isti bio zapovjednik nekakvog „rejona“ (valjda je to neki dio današnjeg „regiona“) te tako falsificirali ne samo dokumente nego i dio povijesti. Tim dokumentom je Vrljić, svojim i Jugo. Nac.,vezama Dragana Čovića, a preko provjerenog tandema Majstorović-Frančešević, koji se već dugo vremena bavi kupoprodajom vojnih mirovina, promijenio Rješenje o mirovini gdje je Vrljić falsificirao svoju formacijsku dužnost pukovnika u obnašanje formacijske dužnosti generala te time znatno povećao svoja materijalna primanja, ujedno se neprestano zalažući da ga se predstavlja i oslovljava kao generala bilo na vojnim svečanostima i obljetnicama, bilo na lovačkim večerama. (Prilog: prijedlog za dodjelu čina HVO, presjek izmjene i novčanih primanja od pukovnika do generala usklađivanje). Nema Ilija, dokumenata iz kojih se vidi koje je dužnost obnašao i koliko vremenski! Tko je bio zapovjednik Sektora kao i kako je pala vojarna Sjeverni logor? Kakvu je tek zbrku napravio Vrljić kada je došao u zapovjedništvo obrane Mostara i kako su se suborci pobunili zbog tog i takvog uhljebljenja. Ako je kojim slučajem i obnašao veću dužnost to je bilo kraće od jedne godine, što je temeljni uvjet za ostvarivanje prava po tome kriteriju. Inače ima veliki broj zapovjednika koji su napustili HVO u vrijeme kada su i imenovani, ali nikada nisu dobili ni činove ni mirovine. Ilija Vrljić postao je čak i punopravni član Generalskog zbora u Zagrebu uz svesrdnu pomoć svojih prijatelja voditelja Obiteljskog poljoprivrednog gospodarstva Marinka Krešića, Ljube Ćesića Rojsa i Pavla Miljavca.
Dragi čitatelji procijenite, je li možda Ilija Vrljić u zamjenu za generalsku mirovinu poslušao jugo. nacionalista Dragana Čovića i njegovim ćiriličarima prodao svoju visokoprofitnu firmu MOHERC s 2000 m2 poslovnog prostora. Inače ovaj „nadri general“ posjedovao je i tvrtku Tempo-Vranica koju je nakon velikih gubitaka utopio određenim Metkovcima. U više mandata je vodio lovački savez Herceg Bosne kojim i danas upravlja preko još jednog kadra KOS-a i krivokletnika iz haških procesa Slavka Marina. Vrljić je trenutačno u dužnosti predsjednika Skupštine lovačkog saveza HR-HB.
Lažiranjem ratnih putova časnika HVO-a, Hrvatske vojske, dodjela činova i odličja od strane predsjednika RH; Stjepana Mesića, Ive Josipovića i Kolinde Grabar Kitarović, samo je dio provođenja procesa Detuđmanizacije, počev od 1998. godine, poznatog vojnog puča na V. Saboru HDZ-a, kada oficiri JNA-KOS-a, uz pomoć predstavnika kriminalnih skupina Hrvata, evidentiranih u bazama podataka bivše Milicije i Službe državne bezbjednosti ,postaju ucijenjeni i omogućavaju jugoslavenskim nacionalistima preuzimanje kormila sudbine Hrvata BiH. Dragan Čović danas ima Potvrdu – crno na bijelo da je sudionik HVO-a 1.400 dana.
Kako je JNA-KOS, preko svoje mreže jugoslavenskih nacionalista u HZ-HB, organizirao uspostavljanje sabirnih centara, trgovao ljudima, oruđem i oružjem? (NASTAVLJA SE…)
