Jučer je u krugu svoje velike obitelji okrugli stoti rođendan proslavila Ana Gudelj-Bigić iz Zmijavaca. Velikom životnom jubileju pridružilo se šestero od osmero rođene djece, petnaestero unučadi, dvadeset i petero praunučadi i dvoje prapraunučadi
Među brojnim čestitarima, veliki buket crvenih ruža i plaketu s grbom njezine općine donio je i načelnik Općine Zmijavci Mijo Šuto. Baki Ani čestitali su i Predsjednik Zoran Milanović kao i premijer Andrej Plenković.
Baka Ana Gudelj rođena je 01.11.2025 godine u zaseoku Perići (pripada današnjoj općini Podbablje). Bila je najstarija od šestero djece pok. Ivana Perića.
Ona se udala 1942 godine za Miju Gudelja sa nepunih 17 godina. Rodila je 8 djece. Najprije je rodila blizance (sina i kćer) koji su nakon mjesec dana po rođenu preminuli. Odgojila je 5 sinova i kćer u veoma skromnim uvjetima.
Baka Ana ima 16 unučadi, 25 praunučadi i 1 prapraunuka. Već je doživjela smrt dva sina i dvoje unučadi (1 unuk i 1 unuka).
Imala je težak život. Ostala je bez majke s nepunih 14 godina (majka joj je umrla 1939. godine). Kao najstarija od djece uz staru baku preuzela je brigu za svoju mlađu sestru i braću. Bez oca je ostala 1944. godine, a ubrzo nakon smrti oca izgubila je dva brata u dobi od 7-9 godina što od gladi što od bolesti.
Ona zna reći da je vjera u Boga držala na životu. Krunica je njen prijatelj cijelog života. Sve dok je bila sposobna hodati bila je redovno na svetoj misi i nedjeljom i blagdanom.
Već je 40 godina udovica. Njen suprug Mijo umro je u 66. godini života, a prije toga 12 godina borio se s leukemijom. Kroz taj period zbog bolesti supruga preuzela je na sebe pored ženskih poslova i sve muške.
Uz svog supruga pored poljoprivrednih radova godinama su držali seosku mesnicu. Baka Ana zbog svoje sudbine u ranoj mladosti nije pohađala školu pa je ostala nepismena ali matematika joj je išla i bez škole. Ljudi u njihovom kraju ranije su uzimali u njihovoj seoskoj mesnici meso na dug. Iako nepismena baka Ana je pamtila sve kupce i koliko je tko uzeo mesa dok joj ne bi došao suprug ili netko od djece da zapiše kupovinu za taj dan. Ako je netko plaćao gotovinom to nije za nju bio problem, sračunala bi bolje nego digitron.
Jedan od sinova veoma mlad (maloljetan) pribjegao je preko granice u Francusku. Tamo je oženio Francuskinju i dobio dvoje djece. Budući joj sin za vrijeme Jugoslavije nije smio dolaziti u Hrvatsku baka Ana kao nepismena žena zaputila se u Francusku – Lyon po svoju unučad. Letjela je avionom iz Splita za Zagreb presjedala u Zagrebu na avion za Pariz, a onda iz Pariza za Lyon. Kaže da joj je Bog providio jednu časnu sestru koja joj je puno pomogla u snalaženju po aerodromu. Dovela je unučad u Hrvatsku da bi ih naučila hrvatski jezik.
Njen životni moto bio je moli i radi. Uvijek je učila svoju djecu i unučad da su u životu najbitnije tri stvari: ljubav prema Bogu, obitelji i domovini.
