Ovo otvoreno pismo, nije obojeno ni stranački ni nacionalno, pišem ga kao lokal domoljub koji voli i svoju BiH, svoju Hercegovinu, a poglavito svoj Mostar i zavičajni Cim. Uvjeren sam da bi ga mnogi moji sumještani, sugrađani potpisali kao svoj stav. Upućeno je gradonačelniku, znamo da on nema nikakve veze s gradnjom, ali je prva instanca kojoj se obraćamo za pomoć
Pismo ima, prije svega, za cilj prizivanje zdravog razuma, a isprovocirano je odlukom “NEKOG’, da se gradi zapadna obilaznica oko grada Mostara!
Svatko normalan se neće buniti protiv gradnje infrastrukturnih objekata, naročito prometnica, koje bi trebale značiti bolju povezanost i prosperitet kraja kroz koji prolaze!?
Međutim, za takve zahvate odgovorni moraju napraviti niz kvalitetnih analiza i studija opravdanosti.
Najprije što taj put znači za lokalno stanovništvo tamo kuda prolazi. Što znači za regiju pa i cijelu državu???
Prije bilo kakve pomisli o trasi i gradnji eventualne prometnice, treba napraviti analizu štete na prostorima kroz koje prolazi, a tek onda eventualne koristi.
Rekoh, volim svoju Hercegovinu i jako sam sretan zbog gospodarskog razvoja Širokog Brijega, Gruda, Posušja,… cestovna povezanost tih gradića svakako nije na visini, potreba njihova stanovništva, njihova gospodarskog trenutka i evidentnog razvoja, ali…
Koliki je to općenito potencijal Hercegovine, da se za potrebe stanovništva i njegova gospodarstva pravi “prsten obilaznica” oko grada Mostara!
U gradnji je takozvana južna obilaznica, koja je nužna, jer će centar grada osloboditi od prometa teških kamiona.
Odmah da kažem, na temelju već postavljenih pitanja, taj promet nije prevelik, ali nesporno, teški kamioni nemaju što raditi u centru grada!
Koliko je ta prometnica, koja se gradi, obilaznica, o tome bi se dalo raspravljati, svakako je mnogo bolje rješenje od postojećeg, ali opet prolazi, presijeca gradsko naselje Rodoč i kao takva ugrožava širenje grada na prostore koji su jedino mogući, za eventualnu urbanizaciju.
U svakom slučaju, ta prometnica se gradi, predstavljat će rasterećenje centra grada od zahtjevnog robnog prijevoza, ista će se spojiti na koridor 5C, koji bi trebao proći s istočne strane grada.
Koliki su problemi i te dionice evo desetljećima slušamo i nisam siguran da ponuđeno rješenje čini dobrobit gradu Mostaru, a poglavito stanovnicima mjesnih područja kroz koja prolaze.
Moje skromno znanje iz geologije mi govori da je neupitno i da se ne smije bušiti tunel ispod Podveležja, jer to je kraška planina i šteta može biti neprocjenjiva, neoprostiva, ali…ako je obilaznica, zašto ne ide preko Podveležja?
Da ne bih širio promišljanja o već definiranim rješenjima, napisat ću par rečenica o onome što je aktualno, a odnosi se na trasiranje i gradnju zapadne obilaznice oko Mostara.
Najprije moram reći da mi se čini, oni koji trasiraju obilaznicu, nikada se nisu vozili ni jednom takvom prometnicom.
Pa za početak im predlažem da se provozaju oko Budimpešte, Beča, Minhena, ako im je daleko mogu i oko Ljubljane.
Da ne bi bilo zabune, Zagreb nema prsten obilaznicu, baš kao ni Sarajevo!
Mostar je puno manji grad i pod broj jedan njemu ne treba prsten obilaznica, jer za transporte koji se voze tisućama kilometara ušteda od desetak je nikakva, a trošak i šteta za grad, neprocjenjivi!
Ono što mene smeta kao Mostaraca, čiji su predci stoljećima živjeli u Cimu i Vrelu Radobolje, zamišljena trasa obilaznice ide upravo iznad tih dijelova grada!
Naglašavam, Cim je jedno od najstarijih naselja u Hercegovini, poglavito u Mostaru, to svakako svjedoči veličina bazilike iz šestog stoljeća.
To je gradsko naselje, apostrofiram naziv Cim, jer se nekada cijeli zapadni dio Mostara zvao tim imenom, a svakako mislim i na Iliće, Vrelo Radobolje, današnji Cim, Vihoviće, naselja koja su u najdaljim točkama zračno od centra Mostara udaljena niti 3 kilometra!
Znači apsurdno je zvati prometnicu obilaznicom, ako prolazi kroz (iznad) gradskih naselja i u dužini od dva do tri kilometra, ista bi bila udaljena od centra grada kilometar i pol!!
Ponavljam, znamo li što znači riječ obilaznica?
Ta potencijalna prometnica samo u jednom segmentu, koliko je meni poznato, ima elemente obilaznice, a oni su da se navedena naselja ne mogu uključiti, prometno, na nju!
Rekoh riječ je o najbližim gradskim naseljima centru Mostara, a zašto se u naravi i danas smatraju prigradskim, objašnjenje je vrlo jednostavno!
Kao što je nekada govorio veliki inženjer Osman Pirija, Neretva je zlatna žila i njena dolina mora biti razvijenija od Kalifornije,… pa nije bio shvaćen i prihvaćen, bar ne u potpunosti,…njegova našeg Hepoka nema!
Još originalnije svoj grad je branio pokojni Marinko Kordić.
Gospodin Marinko, intelektualac, zaljubljenik u svoje Vrelo i svoj Mostar, čovjek koji je davno oformio i napravio geofizičku stanicu (na našem Humu), jedne prigode ranih osamdesetih godina održao je predavanje čelnicima Mostara o mogućnosti razvoja istog na temelju trusnosti tla i trenutačnog stanja izgrađenosti.
Nisam bio gradski čelnik, ali sam imao prigodu slušati gospodina Kordića.
Rekao je,…ne postoji grad “u svijetu” koji je ovo sebi napravio, kao što je Mostar!
Grad je smješten u relativno uskoj dolini rijeke Neretve, na nadmorskoj visini oko 70 metara.
Okružen je visokim planinama sa sjevera i nešto nižim južno!
Takav grad je uzvodno napravio pet velikih hidroakumulacija, takav grad je potkopan rudnikom i takav grad je na južnom djelu napravio Glinicu i Aluminijski kombinat!
Rekao je neviđeno, neviđeno, jer sve je na potezu od 30-ak kilometara toka rijeke Neretve!
Ne znam, kakav i koliki prijekor je tada doživio gospodin Kordić, ali znam da je vrlo brzo donijeta “politička” odluka da se zatvara rudnik mrkog uglja!
Pitam se imamo li nekog novog Marinka Kordića, koji će investitorima i planerima objasniti da u pomenutim gradskim naseljima izvire rijeka Radobolja, da osim Radobolje na tim prostorima ima dvadesetak izvora pitke vode koji ne presuše ni u najtoplije ljetne dane!
Trebam li naglasiti da je apsolutni krivac što su ta mjesna područja desetljećima bila zapostavljena, upravo bio rudnik mrkog uglja, pa danas izgledaju, kako izgledaju.
Kakav je to bio kraj potvrđuju ostatci pomenute Bazilike, potvrđuju kule, ljetnikovci turskih obitelji Nova, Huma, potvrđuju stihovi pjesnika Hamze Hume.
Naravno, potvrdu ljepote tog kraja daju i njegovi mještani, među kojima su vrsni majstori raznih profila, baš kao i visoko obrazovani intelektualci.
Zato gospodo ne pravite urbicid, nemojte protjerivati stanovništvo, ne krnjite vizuru grada, naučite nešto o obilaznicama i zaobiđite nas!
Cimljanin
Franjo Cvitković
