Hrvatska stranka prava u Republici Hrvatskoj je kao rijeka ponornica, par godina je ima, pa par godina nestane s političke scene
Stvaranjem hrvatske države HSP i njegovo vodstvo bila je smetnja međunarodnom priznanju Republike Hrvatske, po izjavama HDZ ovaca. Zahvaljujući tv kućama kao što je Yutel s voditeljem Milićem u BiH, devedesetih godina povijest bilježi novinarsku reportažu iz sela Lipno, općina Ljubuški, gdje su HSP-ovci imali svoj kamp HOS-a, u kojemu su obučavane specijalne postrojbe. Dan nakon reportaže iz Lipna 1992. godine njemačkog akreditiranog novinara (tajni agent KOS-JNA) zrakoplovi JNA raketiraju selo Lipno, kamp HOS-a. Nakon Domovinskog rata na vidjelo je izišlo izvješće vazduhoplovne baze JNA Mostar, u kojem se može pročitati kako su zrakoplovi izvršili uspješnu akciju raketiranja Ustaških snaga u Ljubuškom. Ovo je samo jedan primjer kako su specijalnim medijskim ratom djelatnici JNA-KOS-a, preko televizijskih kuća i njihovih novinara od dragovoljaca Domovinskog rata, HOS-a koji su organizirali obranu svojih domova, prikazivani kao ustaše, fašisti, a njihova težnja za samostalnom i suverenom Hrvatskom državom je prikazan kao teroristički čin rušenja suverene Jugoslavije. Za vrijeme Domovinskog rata postrojbe HOS-a fuzirane su u Hrvatsku Vojsku. General Janko Bobetko u svojoj knjizi “Sve moje bitke” naveo je nekoliko primjera i zapovjedi kojima stavlja specijalnu postrojbu HOS-a, satniju pod zapovjedništvo brigade Hrvatske Vojske. Nakon Domovinskog rata pripadnici HOS-a, djelom su se aktivirali u Hrvatskoj stranci prava. Stranka HSP u svom programu , temeljnim aktima naglašava snažnu vezu s tradicijom počev od politike dr- Ante Starčevića, Eugena Kvaternika itd. Povijesni aspekt tradicije HSP-a je i NDH kojoj se pripisuju zločini, rasni zakoni itd. Svaki povijesni događaj mora se sagledavati u kontekstu svog vremena i prostora. Nije bilo isto biti Hrvat, odnosno Jugoslaven 1918., 1929., 1941., 1945. ili 1991. ili pak u Dalmaciji ili Hrvatskom Zagorju. Samo slikovit primjer, često zlonamjerno tumačena Tuđmanova izjava izvučena iz konteksta o NDH kao izrazu tisućljetnih težnji hrvatskog naroda. Prvo, u toj rečenici on je u nastavku naglasio izuzetnu važnost antifašizma i partizana, što se u pravilu prešućuje. No, i bez toga ova ranija izjava je historiografski utemeljena. Svakoj naciji je krajnji cilj stvaranje nacionalne države, pa je većina Hrvata pozdravila stvaranje NDH. Pri tome valja imati na umu kontekst vremena, kada se još uvijek slabo zna o nacizmu i fašizmu, pa je i u jednom SAD-u snažna pro-nacistička opcija. No, kako se odvija situacija, sve veći broj onih koji su u startu pozdravili njeno stvaranje, okreće se protiv režima, ali ne i nacionalne ideje. Tu se nažalost političari često upletu u zamku, jer iz pozicije svoje aktualne pozicije (kraj 20. i početak 21. stoljeća) ocjenjuju i sude prošlost, ne kontekstualizirajući odluke pojedinaca u totalu. Teza o antifašizmu koju plasiraju lijeve stranke SDP-HNS, u suprotnosti su od teza koje plasiraju desne stranke HSP, HDZ. Povijesno zar nije antifašistički čin Mačekovo –HSS odbijanje Hitlerove ponude da stane na čelu hrvatske države? Danas možemo iz Domovinskog rata dokazati da su antifašisti JNA, razorili Vukovar, počinili masovne zločine nad civilima i ranjenicima Vukovarske bolnice, pri čemu su kao obilježje imali crvenu petokraku. Sjetimo se Mladića, Šljivančanina i ostalih oficira JNA. Dr. Franjo Tuđman kao utemeljitelj Hrvatske države imao je simpatije i surađivao s vodstvom HSP-a, Antom Đapićem i njegovim suradnicima. Ivo Sanader kao lider HDZ-a, rastočio je HSP, kao stožernu stranku koja je u hrvatskom saboru imala 14 zastupnika. Hrvatski branitelji , pripadnici HOS a, kao dragovoljci Domovinskog rata za vrijeme vladavine Stjepana Mesića i Ive Sanadera postaju meta represivnog državnog aparata. Stranka HSP u to vrijeme dovedena je na rub propasti. Sjetimo se progona Ante Đapića radi plagijata magisterija . Lider HDZ-a Tomislav Karamarko u kampanji pod nazivom ”Domoljubna koalicija” pomeo je Ivu Josipovića i Zorana Milanovića, političare koji su za vrijeme svog mandata potencirali teze Ustaša i Partizana, s ciljem podjele Hrvata. Lider pravaša postao je doktor Ivan Tepeš, koji postaje dopredsjednik hrvatskoga sabora. Kormilo HDZ-a preuzima Andrej Plenković, mladić koji je izbjegao Domovinski rat, koji Domovinski rat vidi kao neki sukob koji je bio na prostorima gdje žive hrvati, a koji je došao na poziciju predsjednika HDZ-a isključivo zahvaljujući spletkarenjima i medijskom linču Tomislava Karamarka. U očaj pravaše dodatno baca glavni tajnik Pero Ćorić koji ne shvaćajući svoju poziciju (neobrazovanosti) radikalnim ponašanjem udaljava HSP od HDZ-a. Danas pravašku scenu na životu u Republici Hrvatskoj održava lički pravaš Karlo Starčević. HDZ na državnoj razini ne prihvaća suradnju s pravašima, ali zato prihvaća suradnju s ekstremnim srpskim radikalima koji su bili protiv stvaranja hrvatske države jedan od njih je Milorad Pupovac. Dvadeset šest godina postojanja hrvatske države bilježi turbulentna vremena za pravaše. U BiH pravašku scenu godinama suvereno drži Stanko Primorac zvani Ćane, koji tradicionalno godinama vodstvo HDZ BiH naziva zločinačkom organizacijom, uzimajući u obzir činjenicu da je Dragan Čović lider HDZ BiH bio direktor Vazduhoplovne industrije Soko Mostar , da se potpisivao ćirilicom i izjašnjavao Jugoslavenom. Stanko Primorac Ćane kao pravaš kada se radi o nacionalnim interesima Hrvata potpisuje koalicijski sporazum HSP BiH s HDZ BiH, koji Jugoslaven Čović djelom u startu zanemaruje. U hrvatskoj politici takvih primjera nema. Andreju Plenkoviću kao lideru HDZ-a draži je Milorad Pupovac – srbin, nego Krešo Starčević –hrvat. U tjeku je organizacija Vukovarskih prosvjeda zakazanih za 13.10.2018 godine, kojima se traži odgovornost djelatnika DORH-a zbog kaznenog djela nečinjenja, neprocesuiranja počinitelja ratnih zločina na Ovčari… Braniteljske udruge podržavaju prosvjed odmetnutog gradonačelnika Vukovara (HDZ-a) , Ivana Penave. Traži se odgovornost i očitovanje Milorada Pupovca o Domovinskom ratu. Treba napomenuti da je Milorad Pupovac član Vlade RH, koju vodi Andrej Plenković, koji za medije izjavljuje «Neće meni nitko birati partnera i odlučivati tko će biti parlamentarna većina». Politika HDZ-a stigla je pred vrata pakla, braniteljske udruge podržavale su i stav Crkve o Istanbulskoj konvenciji. Andrej Plenković uz moć i pomoć komercijalnih medija izmanipulirao je vjernike, potpisnike peticije kao i branitelje. Predmet Ovčara biti će posljednji čavao u politici Andreja Plenkovića , koji tvrdi da nitko neće njemu birati partnere i odlučivati tko će biti parlamentarna većina ! Švedski demokrati svjedoče dolaska desnih stranaka na vlast u Europi kao zaštitnika nacionalnih interesa. U Danskoj trend desnih stranaka kontinuirano raste. U Italiji desne stranke su odavno u vladi, U Nizozemskoj su desne stranke u vladi, Belgija je doživjela procvat desnih stranaka. Austija je koljievka desnih stranaka koje su udružene i u koaliciji s konzervativcima na vlasti. Mađarska, Savez mladih, desničarska stranka u ekspanziji, koja drži dvije trećine mjesta u parlamentu. Francuska – Nacionalni front, desna stranka s predsjedničkim kandidatom koji je ušao u drugi krug. Andrej Plenković kao europarlamentarac lijevoga je svjetonazora, više pripada politici SDP-a nego HDZ-a, činjenica da svojim djelima dokazuje da je zalutao ili stigao po zadatku u HDZ. Pravaška scena u Hrvatskoj, kao rijeka ponornica ponovno izvire 2018 godine s ujedinjenim pravašima, koji će istaći svog kandidata za predstojeće EU izbore.
