Svi ne mogu postići bogatstvo, znanost, slavu… Ali svi, da, svi smo pozvani na svetost – misao je vodilja Josemarije Escrive, sveca Katoličke crkve čiji se blagdan slavi 26. lipnja, ali i osnivača Opusa Dei, organizacije pri Katoličkoj crkvi na čiji se spomen u javnosti zadnjih godina diže poprilična medijska prašina.
Formalno, “Da Vincijev kod”, kriminalistički bestseler Dana Browna, rasplamsao je strasti, a medijski napisi i javni istupi ozbiljnih političkih aktera o tome kako istaknuti pojedinci, pa čak i čitave stranke, pripadaju i zastupaju interese ove organizacije preplavile su medijske stupce. Uz Opus Dei vrlo brzo vezale su se različite konotacije, od isposničkog života, noćnih pokorničkih obreda do upletanja u visoku politiku, kako u svijetu, tako i kod nas. S druge strane, među aktivnijim vjernicima, ova organizacija ima sasvim drukčiji status. Vjera u svetost svakog čovjeka i življenje duboke duhovnosti pokazalo se kao izvrstan odgovor na krizu kroz koju zadnjih desetljeća prolazi vjernička populacija. Oni koji ne žele pristajati na kompromise, nego žele bolje upoznati svoju vjeru te sustavno izgrađivati osobnost i duhovnost, i to u običnoj svakodnevici, tvrde kako im je prelatura Opusa Dei doslovno spasila život. U prilog tome svakako idu i nekoliko stotina metara dugi redovi za ispovijed i duhovnu obnovu koju članovi ove prelature održavaju svake zadnje srijede i četvrtka u mjesecu u Splitu. Jedina je to mogućnost za redovite susrete u Dalmaciji, a velečasni Josep Peguera-Poch, regionalni vikar u Hrvatskoj, pristao nam je pojasniti što je to zapravo Opus Dei te kakvu ulogu ima u suvremenom svijetu.
– Opus Dei je osobna prelatura Katoličke crkve koja pomaže običnim laicima u traženju svetosti u svakodnevnim djelatnostima, a posebice u njihovu radu. Odnosno, osobna prelatura je pravna osoba unutar crkvene hijerarhijske strukture na čijem je čelu prelat, koji je odgovoran Kongregaciji za biskupe. Osobnu prelaturu uspostavlja Sveta Stolica za posebne pastoralne ili organizacijske ciljeve, a njome se upravlja statutom koji joj je dodijelila Sveta Stolica. Riječ “osobna” znači da ona biva određena po osobama, dok se, na primjer, biskupije i župe određuju po geografskim područjima. Ne znam je li krivac “Da Vincijev kod”, no Opus Dei često se spominje kao tajna crkvena organizacija, oprečna masonskim zajednicama, sa skrivenim motivima. Tko god želi doznati nešto o Opusu Dei, može to napraviti putem različitih izvora kao što su web-stranice (hr.opusdei.org), ono što je napisao naš utemeljitelj, Josemaria de Escriva, kao i drugi pisci ili se može osobno upoznati s Opusom Dei u jednom od centara. Nema smisla, pored tolikih vjerodostojnih izvora informacija, raspravljati o stereotipima koje je postavio autor fikcijskog romana.
Poziv na svetost, bez zavjeta
Koji je cilj vašeg djelovanja?
– Sveti Josemaria je govorio kako je Opus Dei jedna velika kateheza. Osoba koja dođe u centar Opusa Dei treba, potaknuta onim što je čula, početi živjeti svoju vjeru dublje. Taj cilj se ostvaruje duhovnim obnovama, jutarnjim i večernjim razmatranjima, tečajevima filozofije i teologije i individualnim duhovnim vodstvom, ponajprije za pripadnike, ali i za ostale koji osjećaju potrebu za takvom duhovnom pomoći. Dakle, Opus Dei pomaže običnim ljudima živjeti svoj kršćanski poziv u svakodnevnim djelatnostima i nudi im duhovnu potporu i izobrazbu koje su im za to potrebne. Promiče svijest o univerzalnom pozivu na svetost, temeljnu ideju da je svaka osoba pozvana od Boga da bude sveta, posebice na svetost koja se ostvaruje običnim radom i u svakodnevnim obvezama.
Tko su onda vaši članovi?
– Opusu Dei može pripadati svaka osoba koja osjeća poziv za traganjem svetosti u svakodnevnim stvarima, u posvećivanju svakodnevice. Velika većina pripadnika Opusa Dei su laici od kojih je većina u braku. Neki ostaju neoženjeni i neudane. Manji dio neoženjenih su svećenici.
No, kako ulaze u prelaturu, polažu li se zavjeti?
– U Opusu Dei nema zavjeta. Jednostavno, pripadnici na temelju svoje kršćanske časti prihvaćaju svoje obveze. Obvezuju se, u skladu s duhom Djela, na ostvarivanje svetosti i na pomaganje drugima u istome. To ostvarivanje svetosti postiže se ponajprije u svakodnevnom radu i ispunjavanju svojih redovitih kršćanskih dužnosti. Priključenje se obavlja putem formalne izjave sa strane prelature i onoga koji zahtijeva priključenje, a temelji se na vrijednosti dane riječi i na kršćanskom poštenju osobe koja se priključuje prelaturi. Ovo nosi sa sobom životnu obvezu: borba za svetost. Stoga se zahtijeva punoljetnost i slobodna i zrela odluka, zatim potrebne prethodne informacije te odgovarajuće razdoblje pripreme.
Koliko pripadnika imate na razini Hrvatske?
– Stotinjak članova. Imamo, Bogu hvala, i mnogo prijatelja.
Ipak, često se govori da je Opus Dei elitistički ili za posebnu vrstu ljudi?
– Ispričat ću vam jednu slikovitu anegdotu: jednom je jedan gospodin ušao u taksi. Tijekom puta, vidio je kako taksist ima jednu sliku svetoga Josemarije. Upitao ga je o Opusu Dei. Tako, razgovarajući, taksist je rekao da je član Opusa Dei i da pokušava posvetiti svoj rad, paziti na klijente itd… Čovjek se iznenadio i upitao ga: “Vi ste u Opusu Dei? Ja sam mislio da je to samo za elitu!” Na to mu je taksist odgovorio: “Kada sam ja upoznao Opus Dei, mislio sam da su ondje svi taksisti.” Stvar je u tome da su ljudi čuli da je netko istaknut član Opusa Dei, ali ovaj taksist je upoznao Opus Dei preko svojih kolega, taksista, koji su isto tako članovi, a da o njima ne pišu novine. Pripadnost Opusu Dei je otvorena svima i svakomu, bez obzira na sposobnosti, mogućnosti ili društveni status.
Suradnici svih vjera
Vaši suradnici mogu biti i pripadnici drugih vjera, muslimani, židovi, anglikanci?
– Sjećam se, prije nekoliko godina, svjedočenja jednog rabina, suradnika Opusa Dei. On je govorio kako je fasciniran idejom da može stići do Boga kroz svakodnevni rad i smatrao da bi ovu ideju trebalo više navještati. Kršćani nekatolici i ljudi drugih religija ne mogu pripadati prelaturi, ali mogu biti suradnici prelature ako to žele. Suradnici mole za Opus Dei ili pomažu svojim radom, donacijama, kao i edukacijom i izvršavanjem socijalnih projekata prelature diljem svijeta. Trenutno postoje suradnici Opusa Dei koji su pravoslavci, anglikanci, luterani, židovi, muslimani i budisti, kao i ljudi koji nisu vjernici ni jedne religije.
Kako uopće dolazi do takvih susreta?
– Kroz prijateljstvo, koje je temeljni način apostolata Opusa Dei. Čovjek želi podijeliti sa svojim prijateljem ono što daje smisao njegovu životu, što ga raduje, a to je svakodnevni susret s Kristom gdje god se nalazi i u svemu što radi. Kao što Filip kaže Natanaelu: “Dođi i vidi” (Iv 1, 46.)
Gdje sve djelujete u Hrvatskoj, odnosno kakvu ulogu imate u našem društvu?
– Opus Dei djeluje u Zagrebu, Splitu i Rijeci, a ponekad odlazimo u druga mjesta ili ljudi iz drugih mjesta dolaze k nama. Pomažemo mnogim ljudima koji dolaze na obrazovanje, duhovne obnove, konferencije, razmatranja za studente, za mlade, učenike, odrasle… Odaziv je dosta dobar i možemo reći Bogu hvala za rad u Hrvatskoj i apostolat Opusa Dei ovdje.
Dalmatinci vas uglavnom znaju po dugim, višesatnim redovima za ispovijed svake zadnje srijede i četvrtka u mjesecu, u samostanu sestara ančela na Dobrom u Splitu. Otac Jorge Ramos jedan je od omiljenijih ispovjednika u Dalmaciji?
– Aktivnosti u Splitu prije svega se odnose na mjesečne duhovne obnove gdje postoji mogućnost ispovijedi te predavanja u manjim grupama. Na predavanjima se podučavaju temeljne istine vjere i nauk Katoličke crkve kako bi oni koji prisustvuju mogli produbiti svoju vjeru i znanje te tako ojačati svoju volju za svakodnevni život s Kristom. Također, kroz duhovno vodstvo nastoji se poboljšati duhovni život. Nadbiskup Marin Barišić vrlo dobro poznaje naše aktivnosti koje se odvijaju u njegovoj nadbiskupiji. Uvijek nas blagoslovi i ohrabri, što nam daje dodatni poticaj i zanos u našem radu. Poučeni primjerom svetoga Josemarije, svećenici Opusa Dei polažu veliku važnost na sakrament svete ispovijedi i uvijek su na raspolaganju za taj sakrament pomirenja. Osim toga, svatko na svoju vlastitu odgovornost organizira različite aktivnosti. Na primjer, ove godine, u sklopu Godine milosrđa koju je proglasio Papa, mladi su organizirali posjete ugroženim obiteljima, u kojima nisu riješili njihove životne probleme, ali najvažnije je da su pokazali ljubav. Također, organiziraju se kulturna predavanja, sportske igre… Pokrenulo se i obiteljsko obogaćivanje, inicijativa roditelja koji žele unaprijediti obiteljski život.
Što je s krizom morala? Kakva je situacija u Hrvatskoj iz vaše perspektive?
– Kao i u cijeloj Europi, tako i u hrvatskom društvu, prisutan je proces sekularizacije koji dovodi do osiromašujućeg individualizma. Jedanput je Majka Tereza rekla da je najveće siromaštvo našla u razvijenim zemljama, gdje ljudi, što se materijalnog tiče, imaju sve, ali su napušteni u samoći vlastita egoizma. To nas ne smije obeshrabriti. Hvala Bogu, vidim tolike znakove nade i volje za svjedočenjem evanđelja vlastitim životom kod ljudi svih uzrasta. Moral ne može biti jednostavan skup dogovorenih pravila koja se mogu mijenjati ovisno o okolnostima ili hirevima. Živjeti moralno znači ne zaboraviti da se radost ne nalazi u ispunjavanju vlastitih želja, nego u onome što je dobro… a ono što je dobro nije uvijek ono najlakše i katkad zahtijeva žrtvu.
Ravnopravnost spolova
Što vidite kao najveće opasnosti za život modernoga čovjeka?
– Nemogućnost spoznaje veličine Božje ljubavi i posljedično traganje za zamjenom koja ne ispunjava čovjeka.
A politika? Sudjeluje li, odnosno, ima li Opus Dei vlastito političko, socijalno, možda čak i vjersko učenje?
– Opus Dei samo promiče učenje Katoličke crkve. U prelaturi postoji sloboda i pluralizam o svim socijalnim, političkim, ekonomskim i kulturnim pitanjima, koja su ostala nedefinirana od strane Crkve. Jednom prigodom, sveti Josemaria je prisustvovao druženju u vrijeme američkih predsjedničkih izbora na kojima je pobijedio Kennedy, prvi predsjednik rimokatolik. Jedan od sudionika upitao je Amerikanca koji se tamo nalazio za koga je glasao. Sveti Josemaria je odrješito rekao Amerikancu da ne odgovori. Na ovaj način želio je naglasiti osobnu slobodu svakog člana Opusa Dei koja se ogleda i u političkom opredjeljenju te dužnost ostalih da je poštuju. Pripadnici se mogu, po želji, baviti bilo kojom poštenom djelatnošću. Poput svih kršćana i svih dobrih građana, aktivno se brinu o općem dobru, iako većina njih nije odabrala politiku kao svoje zvanje. Kao laici, pozvani su uskladiti svoje svjetovne djelatnosti s prirodnim moralnim zakonom. Oni koji se bave politikom ni na koji način ne predstavljaju Opus Dei, nego djeluju kao slobodne i odgovorne osobe koje slijede svoju savjest i odgovorne su na isti način i u istoj mjeri kao i svi drugi. Opus Dei nema interesa u političkim aktivnostima svojih pripadnika, ne daje im nikakve upute, niti preuzima ikakvu odgovornost za njih.
Imaju li muškarci i žene jednak status u prelaturi?
– Svakako. Žene i muškarci dijele isto dostojanstvo djece Božje i imaju jednak poziv po krštenju. Među vjernicima prelature, žene i muškarci dijele jednak duh, rad u apostolatu i jednaku predanost u posvećivanju svog rada i obiteljskog života. Također poduzimaju jednaku nadležnost u pružanju obrazovanja u Opusu Dei.(Slobodna Dalmacija)