Je li hrvatski narod, zapravo narod?

Da je hrvatski narod stvarno narod sa svim sojim kulturnim, državničkim, povijesnim, tradicijskim obilježjima, o tome ne treba niti pisati, dokazivati niti diskutirati.
No da li se hrvatski narod ponaša i djeluje kao narod, to je u najmanju ruku upitno.

On se zasigurno osjeća i ponosi što je narod, čak je taj osjećaj i istančaniji s obzirom na protekla povijesna zbivanja. Bilo bi čudno da je suprotno. Hrvati još nisu dovoljno upoznati i svjesni što je to imati svoju državu i ono najvažnije, što je to biti građanin vlastite zemlje. Dajmo za primjer jednu stranu državu poput Irske koja je imala sličnu povijest kao i mi, a danas se nalaze na jako visokom civilizacijskoj razini u svim aspektima svoje države. No najvažnije je gledati i promatrati narod kroz svakodnevni život, njegove navike, moral i društvene vrijednosti. Pa i ptice na grani znaju kolika je razlika kulturnog  i građanskog odgoja na zapadu i u RH. Čvrsti dokaz je komparacija iseljenika iz Hrvatske i Hrvat u matičnoj zemlji. Mi smo još ostali na balkanskom sklopu razmišljanja, što je uvelike posljedica povijesnih zbivanja, ali i nekolektiv, podjele i ostali vanjski utjecaji psihološko – sociološkog karaktera na narod. No prije svega, građanski odgoj i obrazovanje (mišljenja sam da nam je prijeko potrebna u školskom sustavu) mladih da postanu aktivni i odgovorni članovi društva, sposobni djelovati za opće dobro te donositi informirane i promišljene odluke kroz dimenzije društva, ljudskih prava, politička, kulturna, gospodarska i ekološka shvaćanja. Hrvatska ide prema tom putu, iako jako sporo jer se kao narod i dalje nalazimo u tranziciji moralnih shvaćanja i vrijednosti. Koja su jako zastupljena kao produkt prošlog komunističkog režima. Koji je najviše utjecao na današnju situaciju društva i naroda u Hrvata. Što kzoz političku, ekonomsku i druga područja života. Ali one najvažnije na razmišljanje i oblikovanje pojedinca. Komunistički sustavi svijeta pa tako i u bivšoj Jugoslaviji stvarali su novog čovjeka, ateista, komunista kroz određene vrijednosti i razmišljanja, kao i ponašanja na koncu konca. Komunistički režim je imao najveći utjecaj na razmišljanje ljudi u RH, koji su trenutno kao što sam rekao u tranziciji razmišljanja načina toga prema demokraciji i kapitalizmu. No nikako mali niti bezvrijedan utjecaj nemaju ni povijesni faktori, kao niti kolektivna memorija naroda koja se gradi stoljećima. Ipak su Hrvatima vladali mnogi strani gospodari, a najmanje mi sami. Sve to praćeno siromaštvom, nepravdom, kriminalom gospodara.. I onda kada danas živimo tisućljetni san naših djedova o samostalnoj Hrvatskoj, sami ju pljačkamo, krademo ne cijenimo i prodajemo svima i svakome. Koliko su samo bile točne proročanske riječi Brune Bušića. No da se ne zavaravamo ova država i vlast su hrvatski, a država i vlast tj. političari su oličenje naroda onoga koji ih bira. I zato svaka promjena počinje i dolazi od nas samih, građana RH. Kao što se lopovluk, nerad, kriminal i uhljebljivanje političara očitava kroz narod jer su i oni produkt istog naroda. Dok se mi natječemo tko je veći Hrvat i djelimo, umjesto da kada se već natječemo, onda bar da bude tko je bolji Hrvat kao član zajednice i građanin, jer  hrvatstvo se pokazivalo i dokazivalo u ratnom razdoblju, a danas je biti Hrvat nešto sasvim drugo. Danas je biti Hrvat u doslovnom smislu plaćati porez, čuvati okoliš, baštiniti sve hrvatsko… A mi smo i dalje ostali u komunističkom sklopu razmišljanja. Posao preko rođe, ona stara „snađi se druže“ i najzanimljivija psihološki sklop koji se rođenjem uči, ako prevariti državu i zakon u svoju korist. Jer uvijek čekamo što će država napraviti za nas, umjesto da bude ona, što mi možemo napraviti za državu. Jer država smo mi. U današnjoj situaciji, dekadentnoj kroz politiku, kulturu, gospodarstvo, moral i društvene vrijednosti, više je nego potrebno omogućiti i vratiti Hrvatima samosvjest da su nacija i narod kao kolektiv. Da nakon mnogih povjesnih nedaća, sami upravljamo vlastitom državom i odlučujemo sobom, svojom sudbinom i državom. Jer jadan narod koji od vlasti očekuje nešto dobro, a vlast je produkt i zabrana od dekadentnog naroda. Kao i što uvijek u podsvjesti mislimo da će nam netko drugi pomoći. Jer kako kaže otac domovine: Narod koji uvijek traži zaštitu, nije vrijedan sloboda. Ali ponavljam, hrvatski narod se polagano budi i ona to zasigurno može, može da stvori državu prava  i blagostanja za sve. Živjela Hrvatska!