Kada se za predsjednika Hrvatske kandidira osoba koja dovodi u pitanje državnopravne osnove i referendum za samostalnu Hrvatsku, to nije samo apsurd, nego i nedopustiv politički inženjering. Kandidatura Dejana Jovića odvraća Srbe da glasuju za Zorana Milanovića.
Domaći izborni inženjering već tradicionalno usitnjava desnu ponudu. Novost je svetosavsko razlamanje lijeve ponude, ovaj put za potrebe onemogućavanja Zorana Milanovića da uđe u drugi krug predsjedničkih izbora. Dejana Jovića mnogi, zbog njegovog školovanja u Britaniji, svrstavaju u britansku agenturu, ali je to jako upitno. Zapravo bi bilo dobro da je tako, da je Jović obvezan ostati u okvirima britanskog interesa.
Hrvat i Srbin, zapravo Srbin i Srbin
Dejan Jović rođen je u Samoboru 1968. Godine 1999. stekao je titulu doktora ili veterinara politologije na Londonskoj školi ekonomije. Slijedećih 10 godina Jović je bio predavač tamo nečega na škotskom sveučilištu u Stirlingu, na kojemu je prisutno 120 nacionalnosti. Bilo bi zanimljivo pogledati pod kojom se maskom rodoslovlja tamo pojavio Jović. Godine 2009. Jović je postao predavač ili profesor na Fakultetu političkih znanosti (!) u Zagrebu, koji doživljavamo kao leglo jugoslavenskih kadrova. Kada mu to paše, kada želi ostaviti dojam da nije srpski ili “jugoslavenski” nacionalist na planu Velike Srbije, Dejan Jović kaže da je dijelom Hrvat i dijelom Srbin. Omjere ne spominje, ali je jedna strana prisutna 100%.
Podsjetit ću vas da je 2014. Ivo Josipović kao tadašnji predsjednik RH razriješio Hrvata i Srbina kao svog glavnog analitičara (!) zbog izjave da je referendum o hrvatskoj nezavisnosti iz svibnja 1991. bio “vrlo neliberalan” i da nije održan u “free and fair okolnostima”. Iste godine našu i svjetsku Javnost zgrozila je Jovićeva visoka ocjena za knjigu “First Do No Harm: Humanitarian Intervention and the Destruction of Yugoslavia” u kojoj David N. Gibbs osporava genocid u Srebrenici i još glorificira srpske paradržave.
Apsurdna kandidatura Dejana Jovića
Možete li zamisliti da neki Hrvat predaje na Beogradskom univerzitetu, da je tamo savjetnik predsjednika Srbije, i da osporava državnost i samostalnost Srbije? Da Srbima, Srbijancima i tamošnjim četnicima kaže kako su četnici gori ljudi od njemačkih nacista i talijanskih fašista, kako su Sava i Dušan izmišljotine. Dejan Jović ne predstavlja se kao Srbin u Hrvatskoj već zbog toga što je izrazio svoju rezervu glede državnopravne baštine Hrvata i Hrvatske. Ali eto, isti taj Jović namjerava se kandidirati za predsjednika te iste izmišljene Hrvatske. “Mit je da svaki narod želi svoju državu” – kaže nam Jović.
Za primjer navodi Škote i njihov referendum. To je neusporedivo. Jović tvrdi da niti Franjo Tuđman nije želio nezavisnu Hrvatsku. Po Joviću, mržnja je proizvedena s tim (Domovinskim) ratom! Po njemu, Srbi su htjeli Jugoslaviju, a ne Veliku Srbiju. Drži da su hrvatski branitelji nonsens, kao i naziv Domovinski rat. “Ne možete braniti nešto što ne postoji! Što su ‘branitelji’ branili: granice Socijalističke RH, odnosno prvotne Narodne RH? ‘Branitelji’ imaju materijalne koristi od svega toga, mirovine, prednosti pri zapošljavanju i drugo.”
Je li kralj Tomislav bio delegat AVNOJ-a?
Dejan Jović i Tvrtko Jakovina provode projekt poništavanja hrvatske državnopravne povijesti. Hrvatsko-ugarska nagodba iz 1868. njima ne predstavlja ništa. AVNOJ je autentičan, a ZAVNOH je prazna priča. Prema Joviću, ozbiljne naznake hrvatske državnosti prvi put se pojavljuju na zasjedanjima AVNOJ-a. Hrvatsku je stvorio Ivan Ribar u Jajcu 1943. godine, sa svojim potpisom na ćirilici. Kao “pretsednik zasedanja AVNOJ-a”. Kao predsednik Ustavotvorne skupštine KSHS zabranio je SKOJ! A toj Staljinovoj mladeži za ilegale je došao na čelo Ribarov sin, Ivo!
Raznorazna agentura bila je prisutna u svim važnijim zbivanjima na ovome prostoru. Oba Ribarova sina ubijena su u vrijeme na koje je datiran AVNOJ u Jajcu. Noć prije nego što je ubijen, Ivo Lola Ribar proveo je u svađi s britanskim obavještajcima, koja je završila s jutarnjim revolveraškim obračunom. Jović nas uvjerava da su Bravar i ostala sovjetska agentura, polupismeni domaći ološ, formirali i priznavali države. Naravno da je AVNOJ bio Staljinov nacrt, i da je u obliku koji poznajemo nastao tek nakon završetka rata. Nego, zašto Jović famoznu NDH nastalu prije AVNOJ-a kvalificira kao hrvatsku državu i hrvatsku odgovornost? Jović to ne zna objasniti. Jović i Jakovina idu toliko daleko da osporavaju hrvatskog kralja Tomislava. Jović to bubne na nekom protuhrvatski nasađenom i protuhrvatski “napaljenom” panelu, hrvatska javnost je zgranuta, a Jakovina carski kimne glavom. “Kakti”, Jakovina je tu papa, da prizna ili ospori Tomislava za kralja!
Grabovac Banijski ili Grabovac Vidovdanski?
Na prve barikade u “balvan-revoluciji” naišli smo u kolovozu 1990. Događanje naroda, zna se kojega, pokrenuto je u Hrvatskoj u okviru srpskih i svetosavkih Vidovdanskih svečanosti. Vidovdan je po julijanskom kalendaru 15. juna, a po gregorijanskom kalendaru 28. lipnja. Bitka na Kosovu polju protiv Turaka 1389. dogodila se 28. lipnja, a Srbi je svojataju kao srpsku. Bila je to bitka hrvatske (bosanske) vojske protiv turskih osvajača. Od Srba se odazvao samo jedan Tvrtkov vazal. Tog sitnog OPG-ovca onoga vremena Srbi slave kao cara. Mit o srpskom sudjelovanju u bitci na Kosovu podigao je Vidovdan na militantni blagdan srpstva i svetosavlja.
Srpska organizacija Crna ruka je 28. lipnja 1914. u Sarajevu izvršila atentat na prestolonasljednika Ferdinanda Habsburškog i njegovu suprugu Sofiju. Hrvatski zastupnici smaknuti su u beogradskom parlamentu 20. lipnja 1928. godine, u ozračju dolazaćeg Vidovdana. Nakon sloma prve Jugoslavije i njemačko-talijanske okupacije, Srbi u hrvatskim zemljama ustali su protiv bilo kakve hrvatske države. Danas to zovu narodnim ustankom. U mnogim srpskim selima lokalne srpske ustaše jednostavno su poubijali ne-Srbe, kao i za agresije Srbije na RH i BiH. Etničko čišćenje ne-Srba dogodilo se i u Grabovcu Banijskom, koji je bio pretežito naseljen Srbima.
Nadnevka 8. kolovoza ove 2019. Dejan Jović nije kao Hrvat i Srbin slavio uspješan završetak Oluje, nego je održao govor u Grabovcu, u svezi vidovdanskih svečanosti 1941. Slično se dogodilo godinu dana kasnije. Četnici i “partizani” 1942. su u vidovdanskom ozračju poklali katolike i muslimane Prijedora i Bosanske krajine, što je izazvalo reakciju Nijemaca poznatu kao Ofanziva na Kozaru. Četnici i “partizani” kukavički su naveli narod u zbjeg, a onda junački žene i djecu ostavili na milost neprijatelju. Napuštena djeca i njihove majke zaputili su se prema Zagrebu, gdje su ih prihvatili ustaško Ministarstvo skrbi, katolički Caritas i Crveni križ. Srpske ustaše prepustili su svoju djecu hrvatskim ustašama. Humanitarna akcija zapamćena je po osobnom doprinosu austrijske humanitarke Diane Budisavljević. Taj zaista velik doprinos mnogostruko se uveličava da se skriju medicinska pomoć i skrb hrvatskih ustaša i Crkve u Hrvata za srpsku djecu Kozare i Potkozarja.
Srpski genocid nad muslimanima Srebrenice proveden je kao finale vidovdanskih svečanosti zapadno od Drine. To ne znači da se zločini srpstva i svetosavlja nisu događali i u drugim mjesecima. Evo se približava rujan, pa je to zgodna predizborna prilika za Jovića da se oglasi o pokolju nad Hrvatima Rame, sudbonosne 1942.
Jovićeve ustaše
Hrvat i Srbin u Grabovcu Banijskom iliti Banskom nije ni jednom riječju spomenuo četničke zločine i srpske ustaše. Lingvističke obmane kreiraju odnose. “Nemojmo se zavaravati da je ustaštvo tek tako sletjelo (poput padobrana) u naš prostor, niti da je bilo samo nametnuto izvana” – pojio je Jović. Možda Hrvat i Srbin misli na obje skupine ustaša? Ne, nije hrvatsko ustaštvo samo sletjelo, nego su Srbi u beogradskom parlamentu smaknuli Stjepana Radića i mnoge druge hrvatske zastupnike. Sveukupna velikosrpska i srpska represija u prvoj Jugoslaviji dovela je do osnivanja hrvatskog Ustaškog pokreta, kojemu su se pridružili mnogi Židovi, žrtve prosrpske segregacije u prvoj Jugoslaviji.
Je li NDH trebala tranzicijski preuzeti jugoslavenske rasne zakone? Slično kriterijima za popis žrtava u Jasenovcu, nakon popisa iz 1964. svi bilo kako umrli Srbi na tom području upisani su pod žrtve hrvatskih ustaša. “Umjesto da govorimo generalizirajući i prebacujući fokus na neki imaginarni i daleki fašizam, trebali bismo se koncentrirati na konkretan, ustaški fašizam.” – izjavio je Jović. Nije srpski fašizam daleko. Potvrdio se i za Domovinskog rata. Čast Srbima koji su se priklonili obrani naše zajedničke Domovine. O srpskim ustašama Jović ne reče niti riječi. “Ustaštvo (misli na hrvatsko ustaništvo) je specifično po tome što je ustalo na svoje sudržavljane, mirne susjede koji su govorili isti jezik, koji su bili kršćani” – Jović je ponovio svoje teze. Eto, po Joviću, Židovi nisu bili susjedi i sudržavljani Nijemaca u Njemačkoj. Po njemu, nisu govorili njemački jezik. Nema veze niti to što su Židovi biblijski bliski kršćanima. Prema Joviću, kada su na Baniji Srbi poubijali Hrvate, ti Hrvati nisu bili susjedi, nego ustaše! Srbi nikada nisu ubijali Hrvate, nego su uvijek ubijali ustaše!
Čak i prije osnivanja Ustaškog pokreta! Ustaše su 10. travnja tek bili u dolasku, ali eto, kako nam svjedoči njihov “suvremenik” Jović, rođen u zoru Hrvatskog proljeća, u Gospiću su tog nadnevka uhitili 20 Srba, a u Novoj Gradišci 57 njih slijedećeg dana. Tajna je u tome da su ustaše u inozemstvu razvili sposobnost teleportacije. Čovjek se iskreno zabrine kada osoba s titulom znanstvenika iznese tezu da je u Koprivnici već 15. travnja osnovan sabirni logor u okvirima hrvatskih rasnih zakona. Koji su po Joviću i takvima uvedeni odmah po uspostavi NDH. A nitko ih nije datirao ranije od 30. travnja, iako nisu uvedeni ni tada.
NDH je u duljem postupku morala uvjeriti nacistički vrh da je civilizacijski dorasla rasnim zakonima. Kao što danas RH nastavlja privatizacijsku pljačku na zahtjev Europske komisije. Jović je svoj govor završio s pohvalom prvoj Jugoslaviji za korektan odnos prema Hrvatima. Što reći nego da Dejan Jović nije Hrvat i Srbin, nego prije Srbin i poslije Srbin. A i da je samo Srbin, i to zna biti previše. Balkan, Europa i svijet umorni su od srpske borbe za sve te svete srpske zemlje. (DNEVNO.HR/FOTO:CMJP)