Iako je tema o pojavi i rasponu „turbo folka“ u Hrvatskoj dosta utihnula nasuprot prijašnjih godina, gdje su se vršile javne rasprave o njenom djelovanju i rasprostranjenosti, to nikako ne znači da je „turbo folk“ u silaznoj putanji slušanosti i volumenu njezinih pobornika u Hrvatskoj.
Kao dokaz tomu ide i izjava glazbenog kruga, povodom koncerta Bobana Rajovića u splitskoj Spaladium Areni koja je uz malo oglašavanja urelativno kratkom roku rasprodanu napunio. Izjava je bila u smislu kako je moguće da je tako brzo napunio Arenu, dok mnogi renomiranim glazbenicima to ne polazi za rukom. To pak nije za čuđenje jer u istom tom Splitu dugi niz godina većina, nažalost, „konzumira cajke“, što i u konačnici dokazuje scena splitskih klubova za noćni izlazak. Kao što se ironije radi, nasred bačvica u Dalmaciji, kraj Jadranskog mora iz tamošnjih klubova „trešte cajke“. Zanimljiva pojava s obzirom da je Split jedan od najvećih, ako ne i najveći rasadnik glazbenih talenata u Hrvatskoj. Komparacije radi, u Zadar „turbo folk“ nikada nije ušao na velika vrata iako ga mnogi slušaju iza zatvorenih vrata.
Nedavno je u medijima izašla vijest da je Vlada RH donijela zakon kojim će se slušatelje „narodnjaka“ novčano kažnjavati. To je naravno bila šala grupe ljudi iz Rijeke koja po tko zna koji put ukazuje na samu pojavu „turbo folka“ kako ga je nazvao genijalni glazbenik Rambo Amadeus. Ta šala itekako potiče na razmišljanje jer određene sredine i područja smatraju Istru, Kvarner, Rijeku,… manje hrvatskim područjima. To je naravno predrasuda koja je često uvriježena u ruralnim područjima dok često ista ta područja najviše uživaju u najboljem srpskom izvoznom proizvodu. Da odem malo u krajnost, isti ti ljudi, dok se „pripremaju“ za izlaske vikendom slušaju cajke i poslije Thompsona, ironije i apsurda radi. Jer ipak je ta glaba u glazbenom i produkcijskom smislu zapela u evoluciji i naravno uvijek etiketirana kao srpska. 
Da se pozovem na izjavu u izmijenjenom formatu, jednog poznatog bosansko-hercegovačkog glumca kad je rekao da narodnjaci truju mlade. I sad se stavite u kožu ljudima koji su branili naš dom od agresora, čija danas djecarado slušaju Cecu, Lepu Brenu… Jedna od navedenih svojedobno je zabavljala i ohrabrivala četnike u okupiranom Vukovaru. Kad pitate mlade zašto slušaju „cajke“ odgovori su pretežito: da je tamo najbolja zabava, najbolje žene, da nitko to više ne gleda tko je tko jer je glazba dobra.. To je veliki šamar svima onima koji su branili domovinu, svima onima koje vole i poštuju tradiciju iste te domovine, ali i onima zdravog uha u glazbenom smislu. Zato da današnja djeca slušaju cajke te da su priče o Vukovaru njima bajke je bolna istina. Svakako bude nadu predavanja u osnovnim školama o ratu samih sudionika, muzej Domovinskog rata… Jer ipak čemu sve to ako najmlađi ne znaju kako je nastala njihova domovina, u kojim uvjetima, tko je napadao i vršio agresiju na državu, kakve stravične stvari su se događale u ratu. Ali prije svega naučiti najmlađe, naša pokoljenja da ne mrze bezuvjetno, nego već da opraštaju ali da nikada ne zaborave gdje su njihovi očevi i djedovi borili i ginuli i da budu ponosni na sve hrvatsko.
